Historija islama

Islamski hilafet u periodu četvrtog hidžretskog stoljeća (4 dio) – Krađa crnog kamena iz Ka’be

526views
Priredio: Ersan Grahovac
Ne možemo a da ne spomenemo jedan od najvećih zločina u historiji islama, koji se desio u ovom periodu slabosti islamske države. Dogodio se 317. h.g. i to je bio zločin koji se ne pamti na prostoru Mekke, i koji nije učinio niko prije, niti poslije tog slučaja. Radi se o masakru nad hadžijama i skrnavljenju najsvetijeg mjesta na svijetu, El-Mesdžidu-l-harama i Ka’be. Prepustimo poznatom učenjaku Ibn Kesīru da nam pripovijeda priču o ovom slučaju:

„Spominjanje uzimanja crnog kamena od strane qaramita, i onoga što su tada uradili hadžijama, Allah ih prokleo

Izašla je karavana iz Iraka i njihov vodja Mensur Ed-Dejlemi, te stigoše u Mekku zdravi, i skupiše se konjanici sa svih strana, i prije nego što su i primijetili, već je vodja qaramita izašao na njih sa svojom skupinom na dan terwije (1), te opljačka njihov imetak i ohalali njihovo ubijanje. Ubi ljude u mekkanskom prostranstvu kao i na njenim krajevima, čak i u El-Mesdžidu-l-Haramu (2), i unutar same Ka’be! I sjede njihov vodja Ebu Tahir Sulejman ibn Ebi Se’id El-Džennabi, Allah ga prokleo, na vratima Ka’be, a ljudi oko njega bivaju obarani, u Eš-Šehru-l-haramu (3), i to u danu Terwije, koji je jedan od najčasnijih dana, govoreći: ’Ja sam u Allahu i Allaha mi sam JA, On stvara stvorenja a ja ih uništavam.’

I ljudi su bježali, kačili se za zavese Ka’be, pa im to ne bi koristilo, već bi bili ubijani u takvom stanju. I tavafili su, i bili bi ubijani u toku tavafa… (…) … Zatim je naredio vodja qaramita, Allah ga prokleo, da se sahrane ubijeni u bunaru Zemzema, a mnogi su sahranjeni na njihovim mjestima, čak i u El-Mesdžidu-l-Haramu, a divni li su ti ubijeni i sahranjeni, čak štaviše, oni su od najboljih šehida! I uništio je kube Zemzema i naredio da se iščupaju vrata Ka’be i ukloni njen ogrtač koji je pocijepao medju svojim drugovima. I naredio je jednom čovjeku da se popne do oluka Ka’be, pa taj požele da ga iščupa, te mu on pade na glavu i ubi ga, a boravište će mu bezdan biti. Tu se prokletnik sustegnuo od mizaba (oluka), i naredi čovjeku da iščupa crni kamen, pa mu dodje čovjek i udari crni kamen tegom koji mu je u ruci, i reče: ’Gdje su tajrun ebabil (4)? Gdje je kamenje iz sidždžila?’ Zatim iščupaše crni kamen, a Allah ga je učinio časnim, plemenitim, veličanstvenim, i uzeše ga sa njima dok su putovali ka svojim mjestima. Bio je kod njih 22 godine, dok ga nisu vratili, kao što ćemo to spomenuti na njegovom mjestu pod (naslovom) Godina trista trideset i osma, a mi smo Allahovi i Njemu se vraćamo.

Kada se vodja qaramita vratio svojim gradovima, pratio ga je vladar Mekke, sa svojom porodicom i vojskom, te ga je zamolio i zauzimao se kod njega da vrati kamen, da bi bio stavljen na svoje mjesto, i dade mu sve što ima od imetka, ali ovaj to ne uradi, Allah ga prokleo, pa se je vodja Mekke borio protiv njega, i vodja qaramita ga ubi i ubi većinu njegove porodice i vojske, te nastavi ići ga svojim gradovima, a sa njim crni kamen i imetak hadžija. Ovaj prokletnik je pokazao nevjerstvo u El-Mesdžidu-l-Haramu kakvo niko prije niti poslije njega nije pokazao niti će pokazati, i za to će ga kazniti Onaj Koji kažnjava onako kako niko mimo Njega ne može kazniti, i niko neće kao On u okove okivati!“ (5)

Slučaj Šejha Ebu Bekra En-Nablusija(6)

Navešćemo još jedan upečatljiv dogadjaj iz ovog vremena, koji je samo jedan primjer kao ilustracija odnosa Ši’ija Fatimija prema Sunijama. Kaže Ibn Kesīr u svom hisorijskom djelu, pod naslovom El-Mu’izz El-Fātimī:

„El-Mu’izz El-Fātimī

Osnivač Kaira, Meadd ibn Isma’il ibn Se’id ibn ’Ubejdillāh Ebu Temim, koji sebe smatra Fatimijom, vladar egipatskih gradova. On je prvi ko je njima ovladao od Fatimija, a njihova je vlast bila nad gradovima Afrike i onim što su posjedovali od gladova Magriba. Kada je nastupila 358. godina, poslao je Džewhera vojskovođu, koji je za njega osvojio egipatske gradove od Kjafura El-Ihšidija, poslije ratova koji su već spomenuti, i ustabilio se Džewher vojskovođa u njima, te je izgradio Kairo za Mu’izza, a kralj se nastanio u mjestu zvanom El-Qasrin. Uspostavljena je hutba (7) za Mu’izza 362. godine, i stigao je Mu’izz sa ogromnim legijama, a sa njim vladari, vojskovođe i velikani sa  Zapada. (…) Ispoljavao je svoj rafidizam (8) a skrivao je, kako kaže El-Qadi El-Baqillani, čisto nevjerstvo, kao i oni koji mu se pokoravaju, pomažu ga i sa njim prijateljuju, koji ga slijede u njegovom pravcu, Allah unakazio i njih i njega.

    Doveden je pred njega asketa, pobožnjak, bogobojazan čovjek, Ebu Bekr En-Nablusi, i zaustavljen je pred njim, te mu reče Mu’izz: „Do mene je došla vijest da si ti rekao: ’Da imam deset strijela, jednu bih bacio na Rimljane a na magribije(9) bih bacio devet’?“ Pa reče: „Nisam ovo rekao.“ Te pomisli da se ovaj pokajao i reče: „Pa kako si rekao?“ Reče: „Rekao sam: ’Treba da vas gađamo sa devet, a onda i sa desetom.’“ Reče: „A zašto?“ Reče: „Zato što ste vi promijenili vjeru Ummeta, ubili se dobre ljude, i sebi ste pripisali svjetlost božanstva.“ Naredi da se najavi prvog dana, zatim da se žestoko bičuje drugog dana, a da se trećeg dana odere (živ). Došli su sa Jevrejinom, pa je počeo da mu skida kožu, a on je učio Kur’an. Reče Jevrej: „Sažalio sam se nad njim, pa kada sam stigao do srca, probo sam ga nožem, te je umro.“ Allah mu se smilovao. Za njega se kaže Eš-Šehīd, i za njega je vezano (pleme) Benu-š-Šehīd iz Nablusa do današnjeg dana.“

U Egiptu su se ustabilili i ostali sve dok nije došao junak islama, Salahuddin El-Ejjubī, koji je srušio njihovu državu, koja je pomagala krstaše, priključio je islamskom hilafetu i oslobodio Kuds i Palestinu.

Bilješke:

1-Dan opskrbe vodom hadžija, jewmu-t-terwijje, 8. zu-l-hidždže.
2-Zabranjeni mesdžid, mjesto gdje je posebno zabranjeno ubijanje, i gdje ubijanje predstavlja mnogostruko veći grijeh.
3-Zabranjeni mjesec, a to je doba kada se obavlja hadždž, jer je zu-l-hidždže jedan od četiri mjeseca kada je zabranjeno voditi ratna dejstva i kada je nepravedno ubistvo mnogostruko veći grijeh, nego mimo njega.
4-Ptice koje je Allāh Uzvišeni poslao na Ebrehu i njegovu vojsku kada su krenuli iz Jemena da sruše Ka’bu, pa su te ptice bacale na njih kamenje (kamenje iz Sidždžila, kako se kaže u ajetu sure El-Fil) koje ih je uništilo.
5-Vidjeti: Ibn Kesīr, El-Bidāje we-n-nihāje, 15/365-366., valorizator: Abdullāh ibn Abdurrahmān Et-Turkī, izdavač Merkezu-l-buhūsi we-d-dirāsāti-l-islāmijjeh we-l-arebijjeh, Dāru Hedžr, prvo izadnje, 1998.
6-Vidjeti: Ibn Kesīr, El-Bidāje we-n-nihāje, 15/365-366., valorizator: Abdullāh ibn Abdurrahmān Et-Turkī, izdavač Merkezu-l-buhūsi we-d-dirāsāti-l-islāmijjeh we-l-arebijjeh, Dāru Hedžr, prvo izadnje, 1998.
7-Da se u hutbi petkom spominje Mu’izz.
8-Ši’izam.
9-Misli time na zapadnjake, tj. one koji su tada vladali zapadom, šije rafidije.

Nastavlja se inšallah…