Historija islama

Islamski hilafetu u periodu četvrtog hidžretskog stoljeća (2 dio)

569views
Priredio: Ersan Grahovac
Političko vodstvo na čelu hilafeta: Stoljeće o kojem govorimo u ovom radu pripada ‘abbāsijskom periodu vladavine, tačnije rečeno: kraju prvog i početku drugog abbasijkog perioda, i prošao je negativno u mnogim društvenim i političkim neredima, s jedne strane, ali i bez zaustavljanja prethodno započetog procvata nauke na svim nivoima, s druge strane. U tom razdoblju je vladalo devet halifa, El-Muqtedir Billāh (295-320. h.g.), El-Qāhir Billāh (320-322. h.g.), Er-Radijj Billāh (322-329. h.g.), El-Mutteqī Billāh (329-333. h.g.), El-Mustekfī Billāh (333-334. h.g.), El-Mutī’u Lillāh (334-363. h.g.), Et-Tā’i’ Lillāh (363-381. h.g.), i El-Qādir Billāh (381-442. h.g.).

El-Muqtedir Billāh, Dža’fer ibn Ahmed ibn Talha, poznat po nadimku El-Muqtedir Billāh, ’Abbāsijski halifa, bio je slab vladar i rasipnik. Za njegovog vremena su se odigrali mnogobrojni neredi. Vlasti su se domogle njegove sluge, žene i lična garda. Historičari tvrde da je zapamćena ogromna razlika izmedju njega i njegovog oca, halife El-Mu’tadida Billāh. Otac je jačao državu, a sin ju je vodio u propast. Na kraju je ubijen. U ovom periodu, na samom početu četvrog stoljeća, rodjene je Sejfu-d-dewle, jedan od poznatih i velikih vojskovodja i pjesnika muslimanske povijesti, kojem ćemo, zbog njegovog velikog značaja u historiji arapske književnosti, posvetiti poseban naslov. (1)

El-Qāhir Billāh, Muhammed ibn Ahmed ibn Talha, takodjer El-Mu’tadidov sin, domogao se hilāfeta za vrijeme prethodnika El-Muqtedira, 317. h.g. gdje se držao samo dva dana, poslije čega je bio bačen u tamnicu. Kada je El-Muqtedir ubijen, El-Qāhir je oslobodjen u i opet je zasjeo na prijestolje. Održao se na prijestolju oko dvije godine za kojih se nije ni u čemu istakao. Vojska se pobunila i svrgnula ga, te su mu spržili oči. Bio je prvi vladar koji je oslijepljen. (2)
 
Er-Radijj Billāh, Ahmed sin ubijenog halife El-Muqtedira, kad je zasjeo na prijestolje pokušao je poboljšati prilike ali uzalud. Za vrijeme njegove vladavine se pogoršala situacija s namjesnicima u raznim pokrajinama. Halifino ime je nešto značilo samo u Bagdadu. Priča se da je bio posljednji halifa koji je pisao poeziju i znao održati rječit govor sa minbera, posljednji halifa koji je imao sabesjednike na sjednicama i kojem su dolazili plemići. (3)

El-Mutteqī Billāh, Ibrahim sin gorespomenutog El-Muqtedira, postao halifa poslije smrti brata Er-Radijja. Isti oni koji su kontrolu imali nad njegovih prethodnicima imali su je i nad njim, premda je on neke pojedince smijenio. Opisivan je po čestitosti i bogobojaznosti. Za njegove vladavine je Turčin Tuzun 331. h.g. godine zauzeo položaj emira nad emirima. El-Muttteqi Billāh ga se uplašio i zajedno s porodicom pobjegao iz prijestolnice u kojo je Tuzun bio glavni. Godine 333. po hidžri El-Mutteqī je poslao izaslanika Tuzunu da mu da garancije za bezbjednost, koje mu je ovaj i dao, ali ga je uskoro uhvatio, oslijepio i doveo u Bagdad. Kao slijepac je u bijedi živio do kraja života. (4)

El-Mustekfī Billāh, Abdullāh ibn Ali ibnu-l-Mutadid, bio je priznat kao vladar nakon svrgavanja brata El-Mutteqija 333. godine. Vladavina mu je trajala samo godinu dana i četiri mjeseca. Za njegovog vremena su Buvejhije ušle u Bagdad, a upravljanje državom je preuzeo mu’izzu-d-dewla Buvejhija koji je za El-Mutteqijeve vladavine bio namjesnik Ahveza. Kada je svrgao El-Mustekfija, oslijepio ga je i držao u tamnici sve do smrti 338. godine po hidžri. (5)

El-Mutī’ Lillāh, El-Fadl ibn Džafer, sin prije spomenutog Muqtedira, priznat je kao vladar nakon svrgavanja Mustekfija 334. godine. I njegovo vrijeme je označeno slabostima. Nije imao nikakvih ovlasti osim držanja hutbi petkom. U njegovo vrijeme svu vlast su preuzele Dejlemije, porodica dinastije Buvejhija. Sve službene ovlasti su bile u rukama vezira mu’izzu-d-dewla. El-Muti’ se sam povukao sa vlasti, prepustivši formalnosti sinu Et-Tā’i’ Lillāh. Umro je 364. godine po Hidžri, a za njegove vladavine crni kamen je vraćen u Ka’bu pošto su ga ukrali pripadnici otpadničke sekte Qaramita. (6)

Et-Tā’i’ Lillāh, Abdu-l-Kerim ibnu-l-Fadl, u korist kojeg se njegov otac odrekao vlasti, je vladao 363-381. h.g. U njegovo vrijeme se odigrao sukob izmedju ’Adudu-d-dewla i princa Bahtijara, a 381. h.g. Beha’u-d-dewla je uhapsio Et-Tā’i’a u njegovoj kući i oteo mu dvor. (7)

El-Qādir Billāh, Ahmed ibn Ishaq ibn El-Muqtedir, Ebu-l-’Abbās, El-Qādir Billāh (336-442. h.g.), Abbāsijski halifa, emiru-l-mu’minin. Preuzeo je hilāfet 381. h.g., bio je čukun unuk poznatog halife Mu’tesima, koji je bio sin Haruna Er-Rešida, koji je bio sin Muhammeda El-Mehdijja, koji je bio čukun unuk Abdullāh ibn Abbāsa. Preuzeo je hilāfet pošto je uhapšen Et-Tā’i’ Lillāh, i dugo je živeo. Bio je odlučan, njemu su se ljudi pokoravali, ali bio je i blag i plemenit. Plašili su ga se oni koji su vladali zemljom, od Turaka i Dejlemija, pa su mu se pokorili, a ljudi ga zavoljeli ne samo zato što ima vlast. Obnovio je šerijat u hilāfetu, kako to kaže Ibnu-l-Esīr. Ibnu Dihje ga je opisao kao zahida, pobožnjaka, i kaže da su u njegovim danima ojačali Arapi, uzdigao se islam, i zavladali su Poluotokom, Šamom, osvojili su Indiju i Sind. On je zadnji halifa od Abbāsija koji je lično sprovodio propise, i svakog ponedjeljka i četvrtka je organizovao sijela sa običnim ljudima. Bio je bijel, široke, velike, duge brade koju je farbao, lijepe gradje, majka mu je bila, kako kaže El-Hatīb El-Bagdādi u svom Tārīhu, veoma pobožna i dobra žena. Bio je halifa-alim i napisao je i knjigu iz usula u kojoj je spomenuo fadilete ashaba onako kako to rade Ashabu-l-hadis, tj. Ehlu Sunneh, koja je čitana svakog petka u halki ehli sunneta na univerzitetu El-Mehdi. Posjedovao je odlike Omera ibn Abdulazīza, i tekfirio je mu’tezile i one koji su smatrali da je Kur’an stvoren. Kaže El-Hatīb El-Bagdādi da je bio ispravnog vjerovanja. Puno je oblačio odjeću običnih ljudi i izlazio ulicama grada, i za njegova doba su došli svijetli dan za islamski ummet. (8)


Bilješke:

1-Vidjeti: El-Hatīb El-Bagdādi, Tārīhu Bagdād, 5/213, Mektebetu-s-selefijja, El-Medina El-Munewwera; Hajruddin Ez-Ziriklī, El-E’lām, 2/121., drugo izdanje, Dāru-l-’ilmi li-l-melājīn, Bejrut, 1997.
2-Vidjeti: Tārīhu Bagdād, 1/339., Mektebetu-s-selefijja, El-Medina El-Munewwera; Ez-Ziriklī, El-E’lām, 5/309., drugo izdanje, Dāru-l-’ilmi li-l-melājīn, Bejrut, 1997.
3-Vdjeti: El-Hatīb El-Bagdādi, Tārīhu Bagdād, 2/142., Mektebetu-s-selefijja, El-Medina El-Munewwera; i Ez-Ziriklī, El-E’lām, 6/71., drugo izdanje, Dāru-l-’ilmi li-l-melājīn, Bejrut, 1997.
4-Vidjeti: Tārīhu Bagdād, 2/51., Mektebetu-s-selefijja, El-Medina El-Munewwera; i Ez-Ziriklī, El-E’lām, 1/35., drugo izdanje, Dāru-l-’ilmi li-l-melājīn, Bejrut, 1997.
5-Vidjeti: El-Hatīb El-Bagdādi, Tārīhu Bagdād, 10/10., Mektebetu-s-selefijja, El-Medina El-Munewwera; i  El-E’lām, 4/104., drugo izdanje, Dāru-l-’ilmi li-l-melājīn, Bejrut, 1997.
6-Vidjeti: El-Hatīb El-Bagdādi, Tārīhu Bagdād, 12/379., Ez-Ziriklī, El-E’lām, 5/147., drugo izdanje, Dāru-l-’ilmi li-l-melājīn, Bejrut, 1997.
7-Vidjeti: El-Hatīb El-Bagdādi, Tārīhu Bagdād, 11/79., Ez-Ziriklī, El-E’lām, 4/53., drugo izdanje, Dāru-l-’ilmi li-l-melājīn, Bejrut, 1997.
8-Vidi: Ibnu-l-Esīr, El-Kāmil fi-t-tārīh, 9/28; El-Hatīb El-Bagdādi, Tārīhu Bagdād, 4/37; Ibnu Dihje, En-Nibrās, str. 127.

 
Nastavit će se inšallah…