U okrilju bračne ljubavi

Islam i seksualni nagoni

3.1Kpregledi

Uzvišeni Allah, stvarajući čovjeka, usadio je u ljudsku prirodu skup nagona i poriva koji ga svojom snagom vode osiguranju kontinuiteta njegove egzistencije i kao individue i kao vrste. Jedan od tih nagona jeste i seksualni nagon, koji je potpuno prirodan poput potrebe čovjeka za jelom, pićem ili snom. Svaki se čovjek, u pogledu zadovoljavanja seksualnih nagona, nalazi pred tri mogućnosti:

1)   da tom nagonu pruži neograničenu slobodu, bez ikakvih granica i smjernica koje će ga kanalisati i usmjeravati i tako preventivno spriječiti totalnu moralnu i društvenu anarhiju;

2)   da ga u potpunosti sputa i uguši, te tako dovede u pitanje opstanak ljudske vrste na Zemlji;

3)   da ovaj nagon usmjeri i uredi na način koji će spriječiti moralnu anarhiju, ali i omogućiti njegovo zadovoljenje i prirodnu reprodukciju i produženje života ljudske vrste.

Islam je za čovjeka odabrao ovu treću mogućnost označavajući je kao srednji put. Taj srednji put islama podrazumijeva zadovoljavanje seksualnog nagona putem ustanove braka, koji je tvrđava i zaštita od razvrata i bluda. Uzvišeni Allah kaže: „I jedan od dokaza Njegovih jeste to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.“[1]

Prve dvije mogućnosti, koje zapravo predstavljaju put moralne razuzdanosti i bluda, odnosno put monaštva i askeze, islam je odbacio kao neprirodne, neprimjerene, štetne i kontraproduktivne sa stanovišta ljudske prirode. Ono što islam zahtijeva od čovjeka u tom pogledu  jeste da kontrolira svoje strasti bez sputavanja, da ih kontrolira voljom, svjesno, tj. da ih odloži do određenog vremena, odnosno do stupanja u brak.[2]

Osim što je zabranio blud u svim njegovim oblicima i formama, islam je zabranio i sve predradnje i djela koja mogu voditi ovome grijehu ili poticati na njega. Uzvišeni Allah kaže: „I ne primičite se bludu, jer to je razvrat i ružan put.“[3] Snaga je u razvoju svijesti da se ovim pošastima pametan i savjestan čovjek ne približava, jer, kada se već upadne u to zlo, onda je put izbavljenja mnogo teži i mukotrpniji. Stoga ovdje navodimo neke od zabranjenih postupaka koje treba izbjegavati jer postepeno vode do bluda.

 

Zabrana požudnog gledanja

Radi sprečavanja nemorala, ova je vjera zabranila gledanje u osobu suprotnog spola koja ne spada u bliske srodnike s kojima se ne može stupiti u brak – mahreme.

Uzvišeni Allah rekao je: „Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; to im je bolje, jer Allah, uistinu, zna ono što oni rade. A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim.”[4]

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jedne je prilike rekao Aliji: „O Alija, nemoj u zabranjeno pogledati više puta, imaš pravo na prvi[5], a na drugi ne.”[6]

Od Džerira, radijallahu anhu, prenosi se da je kazao: „Pitao sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o iznenadnom pogledu, pa je rekao: ´Obori pogled.´”[7]

Behz ibn Hakim prenosi od svoga oca, a on od svoga, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Tri kategorije ljudi, njihove oči, neće vidjeti Vatru: čovjek koji je čuvao stražu na Allahovom putu, onaj ko je plakao iz straha od Allaha i onaj koji nije gledao u ono što je zabranjeno.”[8]

Na osnovu spomenutih argumenata, koji su općeg karaktera, savremeni islamski učenjaci zabranili su i gledanje u osobe suprotnog pola na slikama i na televiziji.

S druge strane, po islamskom učenju, proscu je dopušteno, a po mišljenju većine islamskih učenjaka pohvalno, vidjeti djevojku koju prosi. Na to nam ukazuju mnogi argumenti među kojima su i dva sljedeća hadisa:

–       Mugire ibn Šu‘be, radijallahu anhu, htio je zaprositi neku  djevojku, pa mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Idi i vidi je, to je bolje za vaš zajednički mir i slaganje u braku!“[9]

 

–       Džabir, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preporučio: „Kada neko od vas zaprosi djevojku, pa bude u mogućnosti vidjeti kod nje ono što će ga podstaći da se njome oženi, neka to učini.“ Džabir, radijallahu anhuma, rekao je: „Pa sam zaprosio djevojku, i sakrivao sam se sve dok nisam vidio kod nje ono što me ponukalo da je oženim i zaista sam se njome oženio.“[10]

Samo gledanje djevojke, koje je u osnovi zabranjeno, manje je zlo od razvoda braka koji bi mogao nastati kao plod stupanja u brak sa djevojkom koju mladić nikada nije vidio.

 

Zabrana osamljivanja sa tuđinkom

Preventivno, islam je strogo zabranio muškarcu da se osami, a kamoli da šta drugo učini, sa „tuđinkom“ – ženom kojoj nije mahrem.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka se ne osamljuje sa ženom s kojom nije njen mahrem, jer zaista je šejtan treći sa njima.“[11]

Abdullah Ibn Omer, radijallahu anhuma,  prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Neka nakon današnjeg dana nijedan muškarac ne ulazi kod žena čiji su muževi odsutni, osim da s njim bude jedan ili dvojica ljudi.“[12]

Ukbe ibn Amir, radijallahu anhu, kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Čuvajte se ulaska kod žena!“, pa je jedan od prisutnih ensarija kazao: „A šta misliš o muževom rođaku?“ Na to je Vjerovjesnik odgovorio: „Njegov je ulazak poguban.“[13]

Nevevi veli: „Ovaj hadis odnosi se na muževe rođake, izuzev njegovog oca i sinova od druge supruge zato što su oni njeni mahremi, dopušteno joj je da se osamljuje s njima i na njih se ne odnosi ovo Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, upozorenje. Ovaj se hadis odnosi na muževog brata (djevera) ili bratića, njegovog amidžu, amidžića, sestrića i sve druge koji bi s njom mogli stupiti u brak ukoliko bude razvedena. Ljudi su glede tih svojih rođaka bili liberalniji, pa je zato Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao da je njihovo osamljivanje pogubno, i otuda je preče ulazak zabraniti njemu nego strancu.“[14]

 

Zabrana dodira

Ne samo da je islam zabranio osamljivanje osoba suprotnog spola koje nisu mahrem, nego je strogo zabranio i njihovo međusobno doticanje. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nikada nije dotaknuo ženu s kojom je mogao stupiti u brak, a to je zabranio i svojim sljedbenicima, znajući kakve štete mogu proisteći iz toga. Tako je on, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Da neko od vas bude uboden željeznim šilom u glavu bolje mu je nego da dotakne ženu koja mu nije dopuštena.”[15] Također je rekao: „Ja se ne rukujem sa ženama.”[16]

Opisujući Poslanikov život, Aiša, radijallahu anha, rekla je: „Tako mi Allaha, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nikad nije dotaknuo ženu (koja mu nije mahrem).“[17]

Zejnuddin ibn Nudžejm el-Hanefi, poznati učenjak hanefijske pravne škole, govoreći o propisima prosidbe, kaže: „I nije dopušteno dotaknuti lice djevojke niti njenu ruku, pa makar se ne bojao buđenja strasti, zbog postojanja jasne zabrane i nepostojanja prijeke potrebe da to uradi.”[18]

U vjerodostojnom hadisu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bespravno dodirivanje žene naziva bludnom radnjom. Kazao je Allahov Poslanik: „Ruka čini blud dodirom.”[19]

Imam Nevevi, komentarišući ove riječi Allahovog Poslanika, navodi primjer za to dodirivanje žene tuđinke.[20]

 

Nastaviće se inšallah…

Iz knjige

Islamski priručnik bračne intime (Propisi, savjeti i fetve)

Autor:  Pezić Elvedin, prof.

 



[1] Prijevod značenja Er-Rum, 21.

[2] Enes Ljevaković, Blud i prostitucija u svjetlu islamskog učenja i šeriatskopravnih propisa (tekst objavljen u: Glasnik Rijaseta IZ u BiH, br. 11-12, 2003., str. 1051-1060).

[3] Prijevod značenja El-Isra’, 32.

[4]  Prijevod značenja En-Nur,  30 – 31.

[5] Prvi pogled koji se spominje u ovom hadisu označava iznenadni, nenamjerni  pogled.

[6] Tirmizi (br. 2777), kao Burejdino, radijallahu anhu, predanje. Šejh Albani okarakterizirao ga je dobrim u nekoliko svojih djela.

[7] Ebu Davud (br. 2148). Šejh Albani ocijenio ga je vjerodostojnim.

[8] Taberani (br. 1003).  Šejh Albani smatrao ga je dobrim.

[9] Tirmizi (br. 1087). Vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani.

[10] Ebu Davud (br. 2082). Šejh Albani smatrao ga je dobrim.

[11] Ahmed (br. 14651), kao Džabirovo, radijallahu anhuma, predanje. Šejh Albani ocijenio ga je vjerodostojnim.

[12] Muslim (br. 5806).

[13] Buhari (br. 5232)  i Muslim (br. 5083).

[14] Sahihu Muslim bi šerhi’l-imam En-Nevevi, 14/154.

[15] Taberani (br. 16880) kao predanje Ma‘kala ibn Jesara, radijallahu anhu. Šejh Albani je ovaj hadis ocijenio vjerodostojnim u nekoliko svojih djela.

[16]Nesai (br. 4181) kao predanje Umejme bint Rukajje. Šejh Albani je i ovaj hadis ocijenio vjerodostojnim u nekoliko svojih djela.

[17] Buhari (br. 2713) i Muslim (br. 4941).

[18]  El-Bahru’r-raik, 8/219.

[19] Muslim (br. 6925)

[20] Sahihu Muslim bi šerhi’l-imam En-Nevevi, 9/7.

X