Aktuelno

Islam i muzika (III dio)

317pregledi
Priredio: Esnaf ef. Imamović
 
Dokazi onih koji zabranjuju instrumente i pjevanje
 
Prvi su dokaz riječi Svevišnjeg: “I zavodi glasom svojim koga možeš…” (El-Isra, 64)
Neki su komentatori za Allahove, dželle šanuhu, riječi: “I zavodi glasom svojim…” rekli da se odnose na svirku i pjevanje. Ovakvo je tumačenje prenešeno od Mudžahida. Drugo je tumačenje prenešeno od Ibn-Abbasa, radijallahu ‘anhu, koji kaže da je to sve što čovjeka vodi i poziva u grijeh.
Izmeðu ova dva tumačenja nema oprečnosti jer Ibn- Abbasovo, radijallahu anhuma, obuhvatilo je Mudžahidovo otuda što je prvo posebno a drugo općenito. Vidi Tefsir Ibn-Džerir 14/657-658, Tefsir Ibn-Kesir 5/93, Tefsirul- Kurtubi 10/250.

Drugi je argument ajet koji kaže: “Ima ljudi koji kupuju zabavan govor da bi, i ne znajući koliki je to grijeh, sa Allahovog puta zavodili…” (Lukman, 6).
Termin zabavan govor većina je učenjaka protumačila da  se odnosi na pjesmu i njeno slušanje. Abdullah b. Mesud, radijallahu ‘anhu, se zaklinjao da se ajet odnosi na pjevanje. Isto su rekli Ibn-Abas, Džabir, Ikrime, Seid b. Džubejr, Mudžahid, Makhul, Amr b. Šujab i Alija b. Bezima. Vidi Tefsir Ibn-Džerir 19/534-539, Tefsir Ibn-Kesir 6/330-331, Tefsirul-Kurtubi 14/48-52).
Treći je dokaz hadis kog je zabilježio imam Buhari, Allah mu se smilovao. Naime, on kaže: ” Rekao je Hišam b. Ammar : ‘Pričao nam je Sadeka b. Halid: ‘Pričao nam je Abdurrahman b. Jezid b. Džabir: ‘Pričao nam je Atijja b. Kajs el-Kilabi: ‘Pričao nam je Abdurrahman b. Ganm el-Ešari: ‘Pričao mi je Ebu-Amir ili Ebu-Malik el-Ešari, a Bogami nije mi slagao, da je čuo Poslanika, sallallahu ‘alejhi we selleme, kako kaže kaže: ‘Zaista će u mome ummeta biti ljudi koji će dozvoljavati blud, svilu, vino i muzičke instrumente…”””” Sahihul-Buhari (5590).
Hadis sam namjerno naveo sa lancem prenosilaca radi lakšeg razumijevanja pojašnjenja koja slijede.
Ovaj je hadis bez imalo sumnje autentičan što ćemo i dokazati. Jedan je od glavnih dokaza za zabranu muzike. Meðutim, postoje neki koji ga tretiraju slabim i to bez valjanog razloga. Oni koji dozvoljavaju muziku prihvatili su to da je slab kako bi opravdali svoj stav. Preuzimajući ovu ocjenu od onoga koji je ga okarakterisao slabim, propustili su veoma bitne detalje u kojima je pogriješio onaj koji je hadis okarakterisao slabim.
U pogledu te ocjene oslonili su se na Ebu-Muhammeda b. Hazma, Allah mu se smilovao. Njegove greške prilikom ocjene ovoga hadisa slabim su sljedeće.
Za hadis kaže: “Lanac je prekinut izmeðu Buharije i Sadeke b. Halida.” El-Muhalla, 9/332.
Da se vratimo na početak lanca prenosilaca. Izmeðu Buharije i Sadeke b. Halida je Hišam b. Ammar. Dakle, Ibn-Hazm je očito pogriješio. Ako je Ibn-Hazm na jedno mislio a drugo napisao, to je sasvim nešto drugo. Postoji mogućnost da je htio reći da je lanac prekinut izmeðu Buharije i Hišama b. Ammara ali mu je ruka posehvila i napisala Sadeka. Za ovo postoji velika mogućnost jer je Buhari u lancu kazao: “Rekao je Hišam b. Ammar”, a nije rekao : Rekao mi je. Razlika izmeðu “rekao je” i “rekao mi je” jeste u tome što je prvo forma tzv. Mualleka,  a muallek je onaj hadis u kojeg na početku lanca fali jedan ili više prenosilaca. Drugi oblik,  “rekao mi je” je forma spojenog lanca prenosilaca. Na osnovu ovog postoji mogućnost da je Ibn-Hazm mislio da izmeðu Buharije i Hišama postoji prekid ali je napisao drugo. U vezi prvog nema nejasnoća, tj. ako je mislio ono što je napisao, tako ni za drugo, tj. ako je mislio jedno a drugo napisao i to iz više razloga:
1. Ovo jeste tzv. muallek po svome obliku ali u ustvarnosti nije, zašto? Zato što je Hišam b. Ammar jedan od Buharijinih učitelja, a tzv. stvarni muallek jeste kada neko kaže: Rekao je taj i taj, a nije ga ni sreo niti vidio, dok ovdje nije takav slučaj jer je, kako rekoh, Hišam b. Ammar Buharijin učitelj. Ovim se pobija da je ovo stvarni muallek. Imam Ajni, Allah mu se smilovao, nakon ovog hadisa, kaže: “Hadis je sahih (ispravan) iako je njegova forma forma muallek-hadisa.” Umdetul-kari 21/269.
2. Kod muhadisa su poznati načini prenošenja hadisa. Naime, ako je učenik čuo hadis izravno od učitelja na predavanju, onda kaže: Rekao mi je, ili rekao nam je, ili pričao mi je, ili pričao nam je, ili obavijestio me je, ili obavijestio nas je, dakle, mora spomenuti “me je” ili “nas je”, meðutim, ako je hadis čuo od učitelja prilikom ponavljanja hadisa onda kaže: Rekao je, ili spomenuo je. Tako je po ovome pravilu Buharija hadis čuo prilikom učiteljevog ponavljanja. Imam Ajni, Allah mu se smilovao, komentarišići ovaj hadis, kaže: “Primjetljivo je da je Buharija od Hišama hadis preuzeo metodom ponavljanja.” Umdetul-Kari 21/269. Imam Ibn-Hadžer, Allah mu se smilovao, u uvodu Fethul-Barija govoreći o tzv. mualleku i njegovim vrstama u Buharijevom Sahihu, te tome zašto je imam Buhari koristio takve načine prenošenja, kaže: “… ili ga je od svog šejha čuo metodom ponavljanja.” El-Mukaddima, 21. Nakon ovog ne postoji nikakva sumnja da je Buhari ovaj hadis čuo od svog učitelja.
3. Imam je Buhari koristio više vrsta tzv. mualleka. Jedna je kada kategorički tvrdi: “Rekao je” a druga kada nekategorički tvrdi i kaže: “Rečeno je”. Hadiski eksperti složni su u tome kada kategorički kaže: “Rekao je” da je lanac toga mualleka ispravan do onoga kome je Buhari pripisao govor. Ibn-Hadžer, Allah mu se smilovao, kaže: “Ustanovljeno je kod hadiskih eksperata (hafiza u hadisu), kada imam Buhari doðe s muallekom u kategoričnoj formi, da je taj lanac ispravan do one osobe kojoj je on pripisao govor pa makar taj i ne bio od njegovih učitelja.” Fethul-Bari 10/67. Pa šta misliš kakav je slučaj kada je u pitanju njegov učitelj. Sporni hadis spada u ovu vrstu mualleka jer je imam Buhari ovdje upotrijebio kategoričnu formu rekavši: “Rekao je”. Ibn-Hadžer, Allah mu se smilovao, kaže: “Što se tiče pitanja da li je ovaj hadis čuo od svoga učitelja sa ili bez posrednika, to nema nikakvoga uticaja, jer Buhari ne koristi kategoričnu formu osim za ono što je vrijedno prihvatanja, naročito kada to navodi kao argument.” Fethul-Bari 10/67.
 Ovo su neki detalji koje je propusto Ibn-Hazm i bez valjanog razloga hadis okvalifikovao slabim. Kada sagledamo situaciju i stvari, hadis nema ama baš nikakve mahane nego je autentičan po uvjetima imama Buharije, Allah mu se smilovao. Samo da dodam da je ovaj hadis pored Buharije ispravnim ocijenio veliki broj hadiskih eksperata od kojih su: Ibn-Hadžer el-Askalani, imam Bedruddin el-Ajni, Ibn-Hibban, El-Ismaili, Ibn-Salah, imam Nevevi, Ibn-Tejmijje, Ibn-Kajim, Ibn-Kesir, Es-Sehavi, Ibnul-Vezir Es-Sanani, Emirus-Sanani i šejh Albani. Pored ovog broja onih koji su hadis ocijenili ispravnim i koji su pobili Ibn-Hazmovu tvrdnju da je hadis slab, oni koji dozvoljavaju muziku opet posežu za ocjenom Ibn-Hazma i  daju mu prednost nad ovim hadiskim kapacitetima, meðu kojima je i sam Buharija.
Još jedna važna napomena: imam Buhari nije jedini koji prenosi hadis od Hišama b. Ammara, tako da ispravnost hadisa ne zavisi samo od Buharijine predaje. Drugim riječima, kada bi i prihvatili tvrdnju da je Buharijev lanac prekinut, postoje drugi eksperti koji su prenijeli isti hadis istim lancem ali bez prekida i koji je ispravan. Tako da im kvalifikacija ovog hadisa slabim, na osnovu samo Buharijevog lanca, ništa ne pomaže. Ibn-Hadžer, Allah mu se smilovao, kaže: “… ali, ako postoji muallek hadis spojenog lanca do onoga kome je pripisan i to prenošenjem nekih od hafiza, pod uvjetom ispravnosti, problem prekida je riješen.” Fethul-Bari 10/69.
 Jedan od njih tj. jedan od onih koji ovaj hadis prenose sa spojenim lancom prenosilaca je Ibn-Hibban, Allah mu se smilovao, a prenosi ga u svome Sahihu kada kaže: “Obavijesto nas je El-Husejn b. Abdullah El-Kattan: ‘Pričao nam je Hišam b. Ammar: ‘Pričao nam je Sadeka b. Halid: ‘Pričao nam je Atijja b. Kajs: ‘Pričao nam je Abdurrahman b. Ganm: ‘Pričao nam je Ebu-Amir i Ebu-Malik El-Ešari da su čuli Poslanika kako je rekao: ‘Zaista će u mome ummetu biti ljudi koji će dozvoljavati svilu, vino i muzičke instrumente.”””” Sahih Ibn-Hibban 15/154 (6754).
Sama činjenica da se nalazi u djelu koje se zove Sahih govori da je hadis sahih (ispravan).
Drugi ko ga bilježi jeste imam Taberani, Allah mu se smilovao. Naime, on kaže: “Pričao nam je Muhammed b. Jezid b. Abdussamed ed-Dimiški: ‘Pričao nam je Hišam b. Ammar…'”, od Hišama do Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme, lanac je isti kao i kod Buharije i Ibn-Hibbana, te da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi we selleme, rekao: “Zaista će u mome ummetu biti ljudi koji će dozvoljavati svilu, vino i muzičke instrumente…” Musneduš-šamijjin 1/334, (592).
I ovaj je lanac spojen od Taberanija do Hišama b. Ammara, a od njega do Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako rekoh, isti mu je lanac kao i kod Buharije. Vrijedi napomenuti da je Ibn-Hadžer, Allah mu se smilovao, u Fethul-Bariju spomenuo da ga Taberani bilježi u svome djelu El-Mudžemul-kebir, ta da je bolje reći da ga on bilježi tamo nego u Musnedu-šamijjin zato što je to djelo poznatije. Meni nije dostupno spomenuto djelo da vidim gdje ga je tačno zabilježio pa sam zbog toga spomenuo da ga bilježi u djelu Musnedu-šamijjin.
Treći ko ga je zabilježio jeste imam Bejheki, Allah mu se smilovao, i to u svome Sunenu sa svojim lancem do Hišama b. Ammara, a od njega do Poslanika, sallallahu ‘alejhi we selleme, lanac je isti kao i kod Buharije, Ibn Hibbana i Taberanija, te u hadisu stoji da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi we selleme, rekao:” Zaista će u mome ummetu biti ljudi koji će dozvoljavati svilu, vino i muzičke instrumente…” Sunenul-Bejheki 10/221 (20777).
Postoji još onih koji su ga zabilježili i naveli ali ćemo se zadovoljiti spomenutim. Takoðer, postoje ljudi iz Hišamove generacije koji su prenjeli hadis što ga pojačava. Za više informacija vidjeti Fethul-Bari 10/65-68, Umdetul-kari 21/269-270 i Tahrimu alatit-tareb, str. 38-51, od Albanija.
Prethodno smo vidjeli da je sporni hadis potpuno ispravan i da nema nikakve mahane, i pored toga kažem ako bi  prihvatili da hadis nije ispravan i da je lanac prekinut izmeðu Buharije i njegovog učitelja, imamo druge koji su naveli ovaj hadis sa spojenim lancem čime je riješen problem prekida. Ne znam u čemu je sada problem?!
Vrijedi napomenuti da je Ibn-Hazm kritikovao samo Buharijev lanac a ostale nije ni naveo niti kritikovao. Tako je Ibn-Hazm verifikovao Buharijev lanac kao slabim i time hadis svrstao u slabe ali ne i Ibn-Hibbanov, Taberanijev i Bejhekijev.
Forma je hadisa jasna i nema je potrebe mnogo komentarisati. U njemu je došao izraz “dozvoljavati” što iziskuje da dotična stvar koja se dozvoljava mora biti zabranjena.
četvrti dokaz jeste hadis kojeg prenosi Enes, radijallahu ‘anhu, koji kaže: “Poslanik, sallallahu ‘alejhi we selleme, rekao: “Dva su glasa prokleta na ovome i budućem svijetu: pjevanje prilikom blagostanja te jaukanje i cviljenje prilikom nedaće.” Zabilježio ga El-Bezzar u svome Musnedu, Kešful-estar 1/377.
Hafiz El-Hejsemi, nakon što ga je naveo, kaže: “Njegovi su prenosioci pouzdani.” Medžmeuz-zevaid 3/13.
Nešto drukčiju verziju ovoga hadisa naveli su: Bejheki u Sunenu 4/69 (6943), Hakim u Mustedreku 4/43 (6825), Tirmizi na str. 239 (1005), te je nakon navedenog hadisa rekao: “Ovaj je hadis hasen.”
Šejh Albani kaže: “Tirmizijevu ocjenu ovog hadisa potvrdio je imam Zejlei (hanefija) u djelu Nasbur-raje 4/84 i Ibn-Kajim u El-Igase 1/254.” Vidi Tahrimu alatit-tareb, str.53.  Dočim ga je šejh Albani ocijenio ispravnim. Hadis su zabilježili i drugi autoriteti.
Kako vidimo i ovo je ispravan hadis koji je jedan od dokaza zabrane pjesme i muzike.
Ibn-Abbas, radijallahu ‘anhuma, pripovijeda: “Poslanik, sallallahu ‘alejhi we selleme, rekao je: ‘Zaista mi je Allah’ ili ‘Zaista je Allah zabranio vino, kocku i bubanj, a sve što opija je haram.'”
Za ovaj hadis šejh Albani, Allah mu se smilovao,  kaže: “Od Ibn-Abbasa ga prenosi Kajs b. Habter Nehšeli, a hadis od njega ima dva lanca:
Prvi: od Alije b. Bezime: ‘Pričao mi je Kajs b. Habter Nehšeli od njega (tj. Ibn-Abbasa). Ovim lancem bilježe ga: Ebu-Davud (3696), Bejheki 10/221, Ahmed u Musnedu 1/274, i u El-Ešribe (193), Ebu Jala u  Musnedu (2729), a od njega ga prenosi Ibn-Hibban u svome Sahihu (5341), Ebu-Hasan Tusi u El-Erbein (k13/1-Zahirijje), Taberani u Mudžemul-kebiru 12/101-102 (12598, 12599)(…)
Drugi: od Abdulkerima Džezerija a on od Kajsa b. Habtera u sljedećoj formi: “Zaista im je Allah zabranio vino, kocku i kuub a to je bubanj’ još je dodao: “Sve što opija je haram.” Ovim lancem prenosilaca zabilježili su ga: Ahmed 1/289 i u El-Ešribe (14), Taberani (12601) i Bejheki  10/213-221.
Obadva puta ovoga lanca prenosilaca su ispravna od  Kajsa a njega je pouzdanim ocijenio Ebu-Zura, Jakub u El-Marifeu 3/194, Ibn-Hibban 5/308, Nesai, Hafiz (Ibn- Hadžer) u Takribu, dočim se Zehebi u Kašifu zadovoljio naveðenjem Nesaijevih riječi da je on pouzdan, te potvrdio njegovu ocjenu ovoga ravije. Zbog svega ovoga  hadis je ispravnim ocijenio i šejh Ahmed Šakir u svojim opaskama na Ahmedov Musned i to na dva mjesta 4/158 i 218.” Vidi Tahrimu alatit-tareb str. 55-56.

Abdullah b. Amr b. As rekao je: “Poslanik, sallallahu ‘alejhi we selleme rekao je: “Zaista je Allah, dželle še’nuhu, zabranio vino, kocku, bubanj i opojna pića napravljena od prohe, a sve što opija je haram.”
Šejh Albani, Allah mu se smilovao, kaže: “Hadis je od Ibn-Asa ima tri puta predanja:
Prvi: od Velida b. Abede, a neki ga zovu: Amr b. Velid b. Abede. Ovim lancom prenose ga: Ebu-Davud (3685), Tahavi u Šerhu meanil-asar 2/325, Bejheki 10/221-222, Ahmed 2/158 i 170 i u El-Ešribe (207), Jakub u El-Marife 2/519, Ibn-Abdulberr u Temhidu 5/167, Mizzi u Tehzibu 31/45-46 putem Muhammeda b. Ishaka, Ibn-Luheje i Abdulhamida b. Džafera, a njih trojica ga prenose od Jezida b. Ebu-Habiba od njega (tj.Velida b. Abede ili Amra b. Velida b. Abede.
Prvi od njih je rekao: “Velid b. Abede”, a druga dvojica su rekla: “Amr b. Velid b. Abede” i ovo je ispravno kako je to ustanovio i šejh Ahmed Šakir, Allah mu se smilovao, u svojim opaskama na Musned 9/193 kada kaže: “Ispravnije je da su dvojica zapamtila ime nego jedan…”, i to pogledaj tamo.
Ako je to tako, kakvo je onda stanje ovoga Amra b. Velida? Otprilike riječi imama Zehebija u Mizanu: “Od njega ne prenosi niko sem Jezida b. Ebu-Habiba”, ukazuju da je on medžhul (nepoznat), ali ga je Jakub b. Sufjan spomenuo u Sikatul-Misrijjin u djelu EL-Marife 2/519, a takoðer ga je Ibn-Hibban spomenuo u Sikatut-tabiin 5/184, zbog čega je Hafiz (Ibn-Hadžer) u Takribu za njega rekao da je (( saduk )). Na osnovu ovoga, hadis je hasen sam po sebi ili, u najmanju ruku hasen li gajrihi (tj.hasen zbog drugih puteva predanja ovoga hadisa). Naprotiv, ispravan je zbog ovoga prethodnog i onoga što slijedi.” Vidi Tahrimu alatit-tareb 57-58. Nakon čega je naveo i ostala dva puta predanja ovoga hadisa od Amra b. Asa te pojasnio ko ga prenosi. Meðutim, nama je dovoljno samo ovo zbog ispravnosti ovog hadisa. Ispravnim ga je okarakterisao šejh Ahmed Šakir u svojim opaskama na Musned (6478 i 6591).
Pored navedenih postoji još dokaza o zabrani muzike i muzičkih instrumenata, meðutim ja sam spomenuo samo ove nadajući se da će to biti sasvim dovoljno.

 
Prvi put objavljeno: Petak, 31 Kolovoz 2007 01:48