Dawa

Iskrenost u pozivanju ljudi u islam

517pregledi
Priredio: Suad Drpljanin

Vidjet ćemo danas da postoje grupe koje pozivaju da se čini samo da’wa, ili grupe koje pozivaju samo u džihad, ili grupe koje pozivaju samo u nešto odreðeno sa čime je došao islam, a sve drugo zanemaruju. Znajte da takvi ne slijede sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer je on kada je bilo vrijeme borbe – išao u borbu, kada je bilo vrijeme pozivanja – pozivao je ljude itd.

U Kur’anu se spominju mnoga svojstva kojima treba da se okiti svaki musliman, a posebno onaj koji poziva u Allahovu, dželle šanuhu, vjeru. Kao što znamo, svako zanimanje ili posao traže od onoga ko ih izvršava odreðene sposobnosti i svojstva. Samim tim i najvažnije zanimanje na ovom dunjaluku, tj. pozivanje u Allahovu, dželle šanuhu, vjeru, traži od onoga ko želi da se time bavi odreðena svojstva koja mora imati pri sebi. Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, u prijevodu značenja kaže: ”Allah je od vjernika kupio živote njihove i imetke njihove u zamjenu za Džennet koji će im dati – oni će se na Allahovom putu boriti, pa ubijati i ginuti. On im je to zbilja obećao u Tevratu i Indžilu i Kur’anu, a ko od Allaha dosljednije ispunjava obećanje svoje? Zato se radujte pogodbi svojoj koju ste s Njim ugovorili, i to je veliki uspjeh. Oni koji se kaju, i Njega obožavaju, i Njega hvale, i poste, i molitvu obavljaju, i traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju i Allahovih propisa se pridržavaju. A vjernike obraduj!“ (Et-Tevba, 111-112) U ovim ajetima Allah, dželle šanuhu, spominje neke od osobina vjernika, pa vidimo da poslije spominjanja osobine da se bore na Allahovom, dželle šanuhu, putu, spominje i ostale osobine, a jedna od njih je nareðivanje na dobro i odvraćanje od zla. Treba da znamo da je islam savršena vjera i da je obuhvatila cijeli život vjernika. Tako kada primijetimo grupe ili pojedince da pozivaju samo u jedan dio islama, a zapostavljaju ostale dijelove, to nam ukazuje da oni ne slijede sunnet. Vidjet ćemo danas da postoje grupe koje pozivaju da se čini samo da’wa, ili grupe koje pozivaju samo u džihad, ili grupe koje pozivaju samo u nešto odreðeno sa čime je došao islam, a sve drugo zanemaruju. Znajte da takvi ne slijede sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer je on kada je bilo vrijeme borbe – išao u borbu, kada je bilo vrijeme pozivanja – pozivao je ljude itd. Najvažnije osobine koje mora da posjeduje svaki musliman, a posebno onaj koji poziva u Allahovu, dželle šanuhu, vjeru su:

   1. iskrenost (da poziva samo radi Allaha, dželle šanuhu),
   2. djela koja prate govor,
   3. slijeðenje sunneta,
   4. znanje i oštroumnost,
   5. strpljenje (sabur),
   6. šerijatsko i opće obrazovanje.

Ovo su neke od osobina koje treba da posjeduje svaki vjernik, a posebno onaj koji poziva u Allahovu, dželle šanuhu, vjeru. Pokušat ćemo svaku od ovih osobina posebno objasniti.

Ihlas – iskrenost

Ibn Kajjim spominje definiciju ihlasa, a ona je: da se u pokornosti Allahu, dželle šanuhu, traži samo Njegovo zadovoljstvo. (Medaridžus-Salikin, 2\66) Mjesto iskrenosti je srce i nijjet koji razdvaja djela, tako da dva čovjeka mogu raditi isto djelo, jedan će biti nagraðen, a drugi kažnjen. Prvi je imao iskren nijjet, a drugi nije imao iskrenosti nego je to radio radi nečeg drugog, a ne radi Allaha, dželle šanuhu. Drugim riječima, iskrenost je nastojanje čovjeka da se svojim djelima približi Allahu, dželle šanuhu, i ništa drugo osim toga. Svaki daija mora da bude iskren u svom radu za Allahovu, dželle šanuhu, vjeru. Njegovo stjecanje znanja i njegov rad moraju biti isključivo radi Allaha, dželle šanuhu. To pozivanje ne smije biti radi nekih dunjalučkih ciljeva nego samo radi Allahovog, dželle šanuhu, zadovoljstva.

Važnost ihlasa u životu jednog daije

Allah, dželle šanuhu, naredio je svim poslanicima da moraju biti iskreni i da pozivaju svoje sljedbenike u iskrenost. Allah, dželle šanuhu, u prijevodu značenja kaže: ”A podvojili su se oni kojima je data Knjiga baš onda kada im je došao dokaz jasni, a nareðeno im je da samo Allaha obožavaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju, i da molitvu obavljaju, i da milostinju udjeljuju; a to je – ispravna vjera.“ (El-Bejjine, 4-5) Iz ovog ajeta možemo zaključiti da je iskrenost osnova vjere i da se bez iskrenosti ne može zaraditi ahiret. Isto tako Allah, dželle šanuhu, je i posljednjem poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da mora biti iskren, kao što je to naredio njegovoj braći vjerovjesnicima. U tom smislu Allah, dželle šanuhu, u prijevodu značenja kaže: ”Mi ti, doista, objavljujemo Knjigu, pravu istinu, zato samo Allaha obožavaj i iskreno Mu vjeru ispovijedaj! Iskreno ispovijedanje vjere dug je Allahu!“(Ez-Zumer, 2-3) ”Reci: ‘Samo Allaha obožavam, iskreno mu ispovijedajući vjeru svoju, a vi, pored Njega, obožavajte koga hoćete! “ (Ez-Zumer, 14-15) Naredba Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, je naredba i njegovom ummetu, a kamoli onima koji pozivaju u Allahovu, dželle šanuhu, vjeru, a koji su opisani da su nasljednici Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem! Iskrenost je ta koja razdvaja iman i nifak (licemjerstvo), i ona  je šart za ispravnost imana. Allah, dželle šanuhu, u prijevodu značenja kaže: ”Licemjeri će na samom dnu Džehennema biti i ti im nećeš zaštitnika naći; ali oni koji se pokaju i poprave i koji čvrsto Allaha prihvate i vjeru svoju u Allaha iskreno ispolje, bit će s vjernicima, a Allah će sigurno vjernicima veliku nagradu dati.“ (En-Nisa, 145-146) Da bismo shvatili važnost ihlasa dovoljno je da znamo da je on uvjet za ispravnost djela. Allah neće primiti djela koja nisu raðena radi Njega, a isto tako neće primiti djela koja nisu u skladu sa sunnetom. Kada ova dva uvjeta ispuni, čovjek će biti sretan, i na ovom, i na budućem svijetu. Hadis koji jasno govori o važnosti ihlasa je hadis koji prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Prvi kome će na Sudnjem danu biti presuðeno je čovjek koji je preselio kao šehid. Bit će mu prikazana njegova djela i bit će upitan šta je radio sa njima, odgovorit će da se borio radi Allaha sve dok nije poginuo. Bit će mu rečeno da laže i da se borio da bi ljudi rekli kako je hrabar, a to su mu i govorili, pa će biti nareðeno da se odvuče na licu i da se baci u Vatru. I čovjek koji je stjecao znanje i druge podučavao i učio Kur’an. Bit će mu prikazana njegova djela i bit će upitan šta je radio sa njima, odgovorit će da je učio i čitao Kur’an radi Allaha. Bit će mu rečeno da laže i da je to radio da bi ljudi rekli kako je učen, a to su mu i govorili, pa će biti nareðeno da se odvuče na licu i da se baci u Vatru. I čovjek kojem je Allah dao veliko bogatstvo. Bit će mu prikazana njegova djela i bit će upitan šta je radio sa njima, odgovorit će da je udjeljivao na svakom koraku radi Allaha. Bit će mu rečeno da laže i da je to radio da bi ljudi rekli kako je darežljiv, a to su mu i govorili, pa će biti nareðeno da se odvuče na licu i da se baci u Vatru.“ (Muslim, 1905)

Iz hadisa se jasno vidi da čovjeku koji nije iskren u svojim djelima ta djela neće biti primljena, pa makar to bila velika djela poput preseljenja na Allahovom putu. Naprotiv, onaj koji bude takva djela radio radi neke dunjalučke koristi bit će kažnjen na Sudnjem danu. Svaki onaj koji bude pozivao u Allahovu, dželle šanuhu, vjeru radi nekog dunjalučkog cilja, a ne radi Allaha, dželle šanuhu, bit će kažnjen na Sudnjem danu, osim ako mu se Allah, dželle šanuhu, ne smiluje.     

Posljedice izostanka ihlasa u da’wi

Najčešće posljedice prilikom izostanka ihlasa u da’wi su:

1)Traženje materijalne nadoknade od ljudi. Znamo da je sunnet svih poslanika, a tako i posljednjeg Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, da nisu tražili od ljudi materijalnu korist. Allah, dželle šanuhu, u prijevodu značenja kaže da je Nuh, alejhis-selam, rekao: ”O narode moj! Za ovo ja od vas ne tražim blaga, Allah će mene nagraditi…“ (Hud, 29) Isto tako Allah, dželle šanuhu, obraćajući se Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem,  u prijevodu značenja kaže: ”Reci: ‘Kakvu god nagradu da zatražim od vas, nek ostane vama, mene će nagraditi Allah, On nad svim bdi.’“ (Saba’, 47) Ovakva je bila da’wa svih poslanika, oni su nagradu tražili samo od Allaha, dželle šanuhu! Moramo napomenuti da je daiji dozvoljeno da uzme platu za to što radi, ali da mu to ne smije biti cilj, odnosno ukoliko dobije pare da poziva, a ako ne dobije, ostavi pozivanje u Allahovu, dželle šanuhu, vjeru.

2)Traženje zadovoljstva ljudi. Svaki daija treba da traži Allahovo, dželle šanuhu, zadovoljstvo sa onim što radi, a ne zadovoljstvo ljudi. Allah, dželle šanuhu, u prijevodu značenja kaže: ”Zar se onaj koji traži Allahovo zadovoljstvo može porediti s onim koji je Allahovu srdžbu navukao i čije će prebivalište biti Džehennem? A užasno je to boravište!“ (Ali Imran, 162)

3)Rija’ (rad radi ljudi ili pretvaranje). Dovoljno nam je da znamo da je ovo osobina munafika o kojima Allah, dželle šanuhu, u prijevodu značenja kaže: ”Licemjeri misle da će Allaha prevariti, i On će ih za varanje njihovo kazniti. Kada ustaju da molitvu obave, lijeno se dižu, i samo zato da bi se pokazali pred svijetom, a Allaha gotovo da i ne spomenu.“ (En-Nisa’, 142) U rija’ ulazi to da neke daije vole da se zovu kojekakvim imenima poput ”poznati šejh” ili poznati daija ili vaiz i tome slično.
Molim Allaha, dželle šanuhu, da nam podari iskrenost u svim našim djelima. Amin!

Prvi put objavljeno: petak, 25 Travanj 2008 05:42