Hutbe

Iskrenost – sidk

488pregledi
Hatib: Nezim Halilović Muderris

Braćo i sestre u islamu! Danas, 23. zu-l-ka’de 1429.h., što odgovara 21. novembru 2008. godine, hutbu sam naslovio sa “Iskrenost – Es-sidku”. Iskrenost je najvažnija karakterna osobina mu’mina i ona je posebno krasila: poslanike, evlije, šehide, ulemu i dobre mu’mine.
Činjenica je da u ovom Allahovom, dž.š., lijepom vremenu, a svako vrijeme je Allahovom, dž.š., voljom lijepo, ali ga ljudi učine lošim, pa i u ovom našem lijepom vremenu, vremenu loših i neprincipijelnih pojedinaca, vremenu beskičmenjaka i ljigavaca i vremenu podmitljivih pojedinaca i nepouzdanih i nasilnih vladara, govor o iskrenosti ima posebnu težinu i važnost.

Allah, s.w.t., od ljudi traži iskrenost i zalaganje za nju i za to obećava nagradu:

  “O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu!”(70) “On će popraviti vaša djela i grijehe će vam vaše oprostiti. A onaj ko se Allahu i Posla­niku Njegovu bude pokoravao, postići će ono što bude želio.”(71) (Suretu Al-Ahzab: 70 – 71)

Allah, s.w.t., nam u citiranim ajetima nareðuje da se samo Njega bojimo i da samo govorimo istinu. Oni koji se istinski boje svoga Gospodara, oni govore samo istinu, makar ona bila i na njihovu štetu. Takve ljude Allah, dž.š., će nagraditi i grijehe će im oprostiti, a to bi trebao da bude naš cilj i preokupacija.

Poslanik, s.a.v.s., nas podstiče da govorimo samo dobro ili da šutimo, pa u hadisu koji bilježi imam Buharija stoji:

Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori dobro ili neka šuti, ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka počasti komšiju, ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka ugosti gosta!“ (Buharija)

Poslanik, s.a.v.s., nas podučava šta se sve kod čovjeka ne može naći u isto vrijeme, pa u hadisu koji bilježi imam Ahmed, stoji:

Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:„Iman i kufr (nevjerovanje) se ne mogu naći zajedno, niti se mogu sastaviti laž i iskrenost i izdajstvo i povjerenje.“ (Ahmed)

Poslanik, s.a.v.s., u hadisu koji bilježi imam Ahmed, kaže:

Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Dovoljno je prevare da govoriš nešto svome bratu, a on ti vjeruje, dok ti lažeš!” (Ahmed)

Iskrenost u riječima prenosi čovjeka u iskrenost udjelima i ispravnost upostupcima, jer nastojanje čovjeka da se pridržava istine u onome što govori dovodi do toga da svjetlost istine zasija u njegovu srcu i mislima i da ga ljudi prepoznaju kao iskrenog i pouzdanog.

Poslanik, s.a.v.s., nam nareðuje iskrenost, a zabranjuje laž, pa u hadisu koji bilježi imam Muslim kaže:

Prenosi Abdullah ibn Mes’ud, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Budite iskreni, jeriskrenost vodi ka dobročinstvu, a dobročinstvou džennet. čov­jek će, govoreći istinu i pridržavajući se nje, bitiupisan kod Allaha kao iskren. I klonite se laži, jerlaž zaistavodi bes­tidnosti,a bestidnost vodi u džehennem. čovjek će,la­žući i postupajući po laži, bitiupisan kod Allaha kao lažac.”(Buharija)

Iskrenost je pohvalna, a laž je odvratna. Laž nije dozvoljena osim u tri slučaja: 1) laž radi pomirenja zavaðenih, 2) laž u ratu i 3) laž supruzi (ako ima mnogo zahtjeva, pa joj se kaže: “kupiću ti to inša-Allaha, a znamo unaprijed da to ne možemo ili odvešću te tu i tu i slično“).

U tom smislu je i predaja, koju bilježi imam Muslim:

Prenosi Ummu Kulsum, r.a.: „Nisam čula Poslanika, s.a.v.s., da je odobrio laž, osim u tri slučaja: čovjeku koji kaže nešto u cilju pomirenja, čovjeku koji kaže nešto u ratu i čovjeka koji govori ženi i ženi koja govori čovjeku!“ (Muslim)

Kada je preselio otac Ebu Jezida El-Bustamija, dok je on još bio dječak od deset godina, njegova majka prodade svo nasljedstvo, koje je iznosilo četrdeset zlatnih dinara. Dade mu novac i posla ga sa karavanom koja je išla u pravcu Hidžaza, sa ciljem da izučava šerijatske nauke. Reče mu majka: “Obećaj mi da nećeš slagati, bez obzira na situaciju!” On joj obeća i krenu karavana svojim putem. Ubrzo na nju napadoše hajduci, koji je potpuno opljačkaše i uhvatiše dječaka, kojeg upitaše: “Imaš li novca?” Reče: “Da. Imam četrdeset zlatnih dinara!” Oni se nasmijaše i pustiše ga. Plijen donesoše svome voði, koji ih upita: “Ima li da je još šta ostalo?” Rekoše: “Nije ostalo ništa, osim što smo pitali dječeka, a on reče da ima četrdeset zlatnih dinara.” Upita: “Šta ste uradili sa njim?” Rekoše: “Nismo mu povjerovali, pa smo ga pustili.” Reče: “Dovedite mi ga!” Kada dovedoše Ebu Jezida El-Bustamija, reče mu voða hajduka: “Imaš li novca?” Reče: “Da. četrdeset zlatnih dinara.” Reče: “Gdje su?” Odgovori: “Evo ih!“ I dade ih voði hajduka, koji ga upita: “Šta te je navelo da priznaš šta posjeduješ od novca?” Reče: “Obaćao sam majci da neću lagati!” Reče voða hajduka: “A ja sam tvojim sebebom učinio tevbu (pokajanje)!” Potom mu vrati novac i vrati sve što je bilo otuðeno od karavane, te naredi svome društvu da je prate dok ne proðu nesigurno područje.

Kaže El-Haris El-Muhasibi: “Znaj, Allah ti se smilovao, da su iskrenost i ihlas temelj svega; od iskrenosti se granaju strpljivost, zadovoljstvo, skrušenost i prijaznost, a od ihlasa se granaju: jekin, strah, ljubav, stid i uvažavanje. Iskrenost se ne upotpunjuje osim u tri stvari: iskrenost u vjerovanju, iskrenost nijeta u djelima i iskrenost u govoru.”

Poslanik, s.a.v.s., potvrðuje da musliman može imati odreðene nedostatke, ali da ne može biti lažac: Prenosi Safvan ibn Selim, r.a.: „Rečeno je Poslaniku, s.a.v.s.: „Može li vjernik biti kukavica?“ Reče: „Da!” Upitaše: „Može li vjernik biti škrtica?“ Reče: „Može.“ Upitaše: „Može li vjernik biti lažac?“ Odgovori: „Ne!“ (Malik)

Prenosi Abdullah ibn Amir, r.a.: “Jedne prilike dok je Allahov Poslanik, s.a.v.s., sjedio kod nas, pozva me majka: “Doði da ti nešto dam!” Upita Poslanik, s.a.v.s.: “Šta si željela da mu daš?” Reče: “Htjela sam da mu dam hurmu.” Reče Poslanik, s.a.v.s.: “Kada mu ne bi dala ništa, na teret bi ti bila stav­ljena laž.” (Ebu Davud)

Prenosi Ibn Dževzi iz imam Ahmedovog Menakiba, da mu je bilo rečeno: “Kako si se sačuvao Mu’tesimove sablje i Vasikova biča?” Odgovori: “Kada bi se iskrenost stavila na ranu, ona bi se zaliječila!”

Kaže Džunejd: “Istinska iskrenost je u tome da kažeš istinu tamo odakle te može izvući laž.“

Rečeno je Mudrom Lukmanu: “Kako si postigao sve ovo?” Reče: “Bogobojaznošću, iskrenim govorom, ispunjavanjem obećanja i ostavljanjem onoga što me se ne tiče.”

Braćo i sestre, učimo dovu za čišćenje naših jezika, a ta kratka i sadržajna dova glasi:

 „Allahu, očisti mi srce od dvoličnosti, djela od rijaa (prikazivanja drugima), jezik od laži i oči od izdaje!“

Braćo i sestre, vi koji volite Allaha, s.w.t., i Njegova Poslanika, s.a.v.s., poslušajmo riječi Allaha, s.w.t., i savjete našeg Poslanika, s.a.v.s., jer će nam to donijeti sreću na obadva svijeta! Budimo iskreni u svome vjerovanju i svome govoru i natječimo se u dobru!

Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, ne iskušavaj nas sa onim što nećemo moći podnijeti, učini nas od onih koji uvijek govore istinu, uputi našu djecu i naše potomke i učini ih časnim pripadnicima ummeta, budi nam milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u džennetu, društvom sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!

Sarajevo: 23. zu-l-ka’de 1429.h.

Hutba: Džamija “Kralj Fahd”

21. novembar 2008.g.

Prvi put objavljeno: nedjelja, 23 Studeni 2008 01:36