Aktuelno

I za cunamije, krive “vehabije”?

408pregledi
Piše: Amir Durmić

Nakon višegodšnjih istraživanja o uzroku cunamija koji je 26.decembra 2004.godine pogodio priobalje Indijskog okeana, konačno je otkriven njegov pravi uzrok.
Najnovija istraživanja stručnjaka za globalni terorizam pokazuju zapanjujuće rezultate. Naime, nakon generalne analize i iznošenja neoborivih činjenica koje su zasnovane na izvještajima tajnih agenata kao i forenzičkim dokazima, utvrðeno je da je cunami ”podmetnut”. Grupa od nekoliko dobro obučenih islamskih fundamentalista je uspjela da na posebno dizajniranom gumenom čamcu transportira bombu ogromne razorne moći, te je vješto instalira na dubinu od nekoliko stotina metara ispod površine mora, a zatim je i aktivira pomoću daljinskog upravljača. Šta se desilo nakon eksplozije svima je dobro poznato. Pokrenule su se tektonske ploče i izazvale potres koji je ubrzo zatim uzrokovao cunami koji je odnio stotine hiljada ljudskih života.

Tijela ovih opakih terorista – samoubica nisu pronaðena, ali su forenzički stručnjaci na osnovu dlaka iz brade kao i njihove pljuvačke pronaðene u okeanu uspjeli da ih identificiraju pomoću DNK-a analize…
Kada bi ovakva vijest bila objavljena na jednoj od prestižnih RTV postaja ili satelitskih kanala i ponavljala se nekoliko dana ili sedmica, jedan dio, a možda i većina auditorijuma bi ga zdušno i bez nevjerice prihvatila, iako se radi o čistoj gluposti i smiješnoj izmišljotini.


Invazija iz svemira
 
Onaj ko misli da ovakvu glupost ne bi ozbiljno shvatio niko ko ima uredno mentalno zdravlje, neka razmisli o dogaðaju od 31. 10 1938 godine kada je poznati američki režiser po imenu Orson Wels režirao radiodramu prema knjizi H.G. Wellsa ”Rat Svjetova” u kojoj je izvještavao o navodnoj invaziji vanzemaljaca koji su došli da osvoje planetu Zemlju. Panika i užas koje su uzrokovali pripadnici druge civilizacije je bio nevjerovatan. ”Njihove plave zrake ubijale su sve što se miče, a iskrcali su se u zapanjujuće velikom broju napadajući sve veće američke gradove…”  Veliki broj slušaoca koji su čak od početka slušali emisiju u čijem je uvodu uredno najavljeno da se radi o radiodrami, a pogotovo oni koji su se uključili nakon najave, priču je shvatila ozbiljno pa je po zemlji zavladao haos. Niko više nije bio siguran da će ljudska civilizacija preživjeti. Ameri su kao ludi bježali od opakih vanzemaljaca koje su vjerovatno već zamišljali na kućnom pragu, a strka i bježanija od ”malih zelenih” je uzrokovala nevjerovatnu saobraćajnu  gužvu i mnoge udese.
Ovo je vrlo jasan primjer u kolikoj mjeri mediji mogu učestvovati u izgradnji javnog mišljenja i kako se apsolutno nerealna i blesava vijest može prihvatiti kao neprikosnovena istina čak i od strane pametnih i školovanih ljudi. U ovom egzodusu američkih graðana koji su bježali pred hordama imaginarnih vanzemaljaca sigurno je bilo i doktora, pilota, akademskih profesora i općenito učenih ljudi koji čine intelektualnu okosnicu jednog društva. Kada su oni nasjeli na ovakvu foru, polupismenom i nepismenom puku se nije ni čuditi.
U današnjoj islamofobičnoj klimi koja vlada u čitavom svijetu, svaka i najneistinitija vijest može lako biti primljena kao istinita, samo ako se dobro osmisli i upakuje u fabrikama za masovnu proizvodnju laži i neistinitih informacija poznatijim pod nazivom mas mediji, a zatim se i kvalitetno plasira na tržište koje je unaprijed pripremljeno na takve informacije. Ovako je u čitavom svijetu, ali nas interesuje bliža okolina.
Ko je imao priliku gledati emisije na BN televiziji ili televiziji Republike srpske u kojima su ugošćeni odreðeni samozvani eksperti za terorizam, mogao je uvidjeti veličinu laži i gluposti koje oni iznose, a vezane su naravno za opasnost od ”islamskog terorizma i radikalizacije” ili ”bele El-Kaide”. Ovi ”eksperti” toliko bezdušno lažu da su izgleda i sami sebe ”ubedili” da je istina ono što govore. Ovaj fenomen se naziva mitomanija. Vjerovatno svaka čaršija u Bosni i šire ima svog mitomana koji je gradska atrakcija jer toliko uvjerljivo laže da je na tim lažima izgradio svoj vlastiti svijet i u tome vidi smisao života, ali se generalno radi o manje inteligentnim anonimusima koji na takav način žele ostaviti dojam u društvu. Ali kada lažovčine nose titule magistara ili doktora nauka, to onda zabrinjava, jer se njihovo trabunjanje prihvata meðu masama, a mediji jedva dočekaju da ugoste ovakve eksperte za laganje.

I mi svoje konje za trku oko antiterorizma imamo

 
Ovakav odnos medija prema muslimanima koji se stalno optužuju i dovode u vezu sa planetarnom prijetnjom i terorizmom, doveo je do fenomena ”dežurnog krivca”, pa se za svaki incident ili problem koji se desi u svijetu prvo optužuju islamski fundamentalisti, ”vehabije” ili tome slično. Tako je i u Bosni. Mnogi mediji i kod nas nesebično učestvuju u raskrinkavanju i progonu bosanskih fantoma i vještica (tkzv. vehabija) trudeći se svim silama da ”u korijenu sasijeku ovo zlo”, jer ”oni dolaze po našu djecu” kako to slikovito reče naš profesor islamistike. Narod kao narod, vjeruje u invaziju vanzemaljaca, pa zašto ne bi povjerovali u vijesti o opasnim bh. islamskim fundamentalistima.
Zato se za sve, bilo malo ili veliko optužuju ”vehabije” i to narodu doðe kao neka vrsta psiho terapije kojom se makar malo ublaže vlastiti problemi i neuspjesi.
Na primjer: U jednom ugostiteljskom objektu za stolom sjedi sredovječna žena bošnjakinja koja sa čovjekom razgovara o problemu svog penzionisanja, objašnjavajući kako se napatila dok je ostvarila svoje pravo na penziju, uz zaključak da je ova država prepuna lopova i varalica. U svojoj histeriji i zanosu prouzrokovanim ljutnjom na državu i zavod sa penziono osiguranje, odjednom se dosjeti da svoj bijes, makar verbalno može iskaliti na ”vehabijama”, te se zaklinje, upotrebljavajući izraze koji ne dolikuju ni klošaru sa ulice, ”kako bi željela sa njima se obračunati…”
Možda u doglednom vremenu na džambo plakatima osvane upozorenje slijedećeg sadržaja:
Izumiru polarni medvjedi,  klima se drastično mijenja
Islamisti su krivi i za to, tu dvojbe nikakve nema!

Nažalost, ovakvu teoriju nam je po ko zna koji put potvrdio aktuelni u(v)rednik političkog magazina 60 (žutih) minuta i njegovi novinari,  kada su u emisiji emitovanoj 15. 10 2007 problem sukoba unutar IZ Sandžaka i Srbije, kao i pokušaja bobmaškog napada psihički poremećenog austrijanca bošnjačkog porijekla na američku ambasadu u Beču, uspjeli nekako da povežu sa ”vehabijskim pokretom”.

Hidžab i tristo maraka


Još jedna u nizu nebuloznih ”špagi” koje su mediji uspjeli provući kroz indoktrinirane umove i uši nesavjesnih Bošnjaka, jeste i ona poznata poslijeratna priča kako pokrivene žene dobijaju platu od tristo maraka mjesečno zato što nose hidžab. Prvenstveno se misli na žene koje pokrivaju lice, a onda i na one koje se malo ”radikalnije” nose. Iako je ova bajka jedno vrijeme bila potisnuta, ovih dana je opet oživljavaju pojedini printani mediji koji ”profesionalno rade svoj posao”. Vjerovatno su mnogi muslimani u Bosni imali priliku da razgovaraju i raspravljaju se sa osobama koje vjeruju u navedenu tvrdnju. Zbog čega su toliko ubijeðeni u nju bez ikakvog normalnog razloga? Pored iskonske slabosti malograðanskog puka prema prepričavanju i glorifikaciji potpuno neutemeljenih informacija što im doðe kao svojevrsna duševna hrana, možda postoji još jedan razlog koji je više financijske prirode, a usko vezan za neimaštinu i krizu u kojoj se nalazi veći dio ljudi na ovim prostorima. Osobe koje u svome životu ne praktikuju vjeru i koje ne drže ni do kakvih duhovnih i moralnih vrijednosti, sve na ovom svijetu gledaju kroz prizmu novca i koristi. Sve ono što ne mogu da pojme i razumiju sa svojim ograničenim umom koji radi na sistemu eura i maraka, mora imati svoju finansijsku podlogu. Tako na primjer policajci i vatrogasci nose prepoznatljive uniforme dok su na dužnosti jer im je to profesija i za to su plaćeni, isto tako, po bolesnoj analogiji ovog dijela bošnjačkog miljea, hidžab je neka vrsta uniforme za koju se mora biti plaćen, ”jer takvo nešto se ne trpi džabe”, kako zaključuju mnogi. Na ovakav način, oni Bošnjaci koji prepričavaju i vjeruju u gluposti poput ove, ponižavaju i omalovažavaju sebe i svoje pretke na koje su tako ponosni pa ispada da su i oni bili plaćenici, jer se hidžab vjekovima nosio na ovim prostorima.
Zanimljivo je da ne kolaju priče o tome kako osobe koje se tetoviraju i buše raznim vrstama pirsinga, ne primaju novčanu nadoknadu za to. I tetovaža i pirsing su bolni, skupo se plaćaju i uzrokuju razne zdravstvene probleme i komplikacije, pa bi bilo logičnije da neko prima novac zato što trpi sve navedene vrste neugodnosti. Pored toga, ni tetoviranje ni pirsing nikada nisu bili tradicija niti kulturno naslijeðe Bošnjaka, ali ipak u globalu, kod dobrog dijela stanovnika Bosne se lakše apsorbuju i provare od hidžaba.

“Novinarski profesionalizam”


Iznošenjem bilo kakvih neprovjerenih i netačnih informacija koje se tiču islama, muslimana i tkzv. islamskog radikalizma i ekstrmizma, mediji (ne)svjesno samo još više komplikuju i otežavaju ionako bijedan status Bošnjaka u Evropi i šire. Svaki novinar koji vodi porijeklo sa ovih prostora bio on musliman ili ne, a iznosi neprovjerene ili lažne informacije te ih šalje u gladne uši antiislamski nastrojenog svijeta, svakako prvo potkopava sebe, svoje sugraðane i državljane, i narušava historijski priznat epitet Bošnjaka kao dobrodušnih i gostoljubljivih ljudi.
Oni koji se brane svojim ”novinarskim profesionalizmom” kada izvještavaju o odreðenim dešavanjima na našim prostorima, u dubini duše su sigurno svjesni da, ako se izuzmu odreðeni ekstremni pojedinci ili skupine, u globalu ne postoji nikakava stvarna opasnost u tome što se muslimani vraćaju svojim korjenima, praktikujući jasne islamske propise i načela. Ali danas će se jedan anonimni novinar najlakše eksponirati i pročuti tako što će pljuvati i gaziti sve ono što se zove Islam. Početnicima u novinarskom poslu, pogotovo onim kojima islamska nečela i principi nisu ništa drugo do misaona imenica, nije plaho ni zamjeriti, jer kod sebe nemaju nikakva ograničenja kada je u pitanju potvora i neargumentovano iznošenje informacija, što Islam strogo osuðuje.
Meðutim, kada se jednom uredniku islamskih informativnih novina desi da u vrlo čitanom islamskom glasilu na tlu Bosne i Hercegovine proturi ekskluzivnu priču o tajnim ”vehabijskim” sastancima kojima je za cilj da se sruši islamska zajednica, i da se bez ikakvog dokaza potvara ”jordanski student (S.K)”, to je onda istinski belaj. Imamo toliko lijepo mišljenje o našem Uredniku da smo sigurni da priču nije sam izmislio, ali je sigurno debelo nasjeo poslušavši ”šejtanskog poštara” koji mu je prenio ovu izmišljotinu. Od tog broja dotičnog lista, Urednik nije više plaho tretirao pojam ”vehabizma”, pa se iskreno nadamo da se prvo Allahu pokajao za iznošenje laži i potvora na brata muslimana, te da se makar privatno izvinio (S.K) i tražio halala, kada mu već reagovanje nije objavio. Isto tako se nadamo da ovaj period trenutačnog mirovanja većine bosanskih medija po pitanju ”islamskog fudamentalizma” nije samo zatišje pred buru, ili još gore, pred neki novi ”podmetnuti cunami” poput onog sa početka ovog teksta. 
 
Prvi put objavljeno: Srijeda, 17 Listopad 2007 08:53