HutbeISTAKNUTO

Hvala Allahu, dželle še’nuhu, na blagodati islama

797pregledi

Hatib: Nezim Halilović Muderris

Braćo i sestre u islamu! Tema današnje hutbe je Hvala Allahu, dželle še’nuhu, na blagodati islama.

Zahvala Allahu, dželle še’nuhu, Koji nas je počastio pripadnošću čistoj vjeri islam i učinio nas sljedbenicima posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, na čemu smo Mu dužni zahvaljivati i truditi se da u našim životima budemo najbolji primjer, kako bi postigli sreću na ovom i budućem svijetu!

Islam je stoljećima označavao smisao života šire ljudske zajednice. On je ljudima donio blagostanje i protegao se na istok i zapad, jug i sjever. Bio je svjetlo koje je vodilo čovječanstvo putem, sa kojim je zadovoljan njihov Gospodar. Zamijenio je strah sigurnošću za svakog čovjeka, a obespravljeni i slabi su se osjećali ravnopravnim. Označio je novu epohu čovječanstva i nije se nametao silom. Stoljećima je na djelu svjedočio toleranciju, koja nije prisutna niti kod jedne druge vjere. Jedan od dokaza za to je da su jedino muslimani nakon Inkvizicije u Španiji primili Jevreje pod svoju zaštitu, kada su oni bili nepoželjni kod svih drugih naroda. Na žalost Jevreji u posljednjih sedam decenija u okupiranoj Palestini siju smrt i strah i krše sve ljudske norme.

O slanju Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, Allah, dželle še’nuhu, kaže u 164. ajetu Sure Alu Imran:

لَقَدْ مَنَّ اللّهُ عَلَى الْمُؤْمِنِينَ إِذْ بَعَثَ فِيهِمْ رَسُولاً مِنْ أَنْفُسِهِمْ يَتْلُو عَلَيْهِمْ آيَاتِهِ وَيُزَكِّيهِمْ وَيُعَلِّمُهُمُ الْكِتَابَ وَالْحِكْمَةَ وَإِنْ كَانُوا مِنْ قَبْلُ لَفِي ضَلالٍ مُبِينٍ

Allah je vjernike milošću Svojom obasuo kad im je jednog između njih kao poslanika poslao, da im riječi Njegove kazuje, da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi.

Pa budimo istinski sljedbenici Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kroz slijeđenje njegova Sunneta i trudimo se da zaslužimo njegov šefa’at, na Sudnjem danu!

Allah, subhanehu ve te’ala, nam naređuje da se držimo Njegove vjere i da slijedimo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa u 153. ajetu Sure El-En’am, kaže:

وَأَنَّ هَـذَا صِرَاطِي مُسْتَقِيمًا فَاتَّبِعُوهُ وَلاَ تَتَّبِعُوا السُّبُلَ فَتَفَرَّقَ بِكُمْ عَنْ سَبِيلِهِ ذَلِكُمْ وَصَّاكُمْ بِهِ لَعَلَّكُمْ تَتَّقُونَ

I doista, ovo je moj pravi put, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova! Eto, to vam On naređuje, da biste se grijeha klonili.

Braćo i sestre, pred nama je put islama, a to je put: istine, prosperiteta i spasa, pa ga se čvrsto držimo i ne skrećimo sa njega! Nema niti jedne pozitivne i humane stvari ili pitanja, a da nas na njih ne upućuje naša vjera, pa činimo dobro! I nema niti jedne zabranjene stvari, a da nas naša vjera od nje ne odvraća, pa se čuvajmo zabranjenih stvari!

Pravi mu’min ne prihvata drugu vjeru mimo islama, bez obzira na iskušenja i napade neprijatelja. Mu’min pred svim izazovima ostaje postojan i čvrst u svojoj vjeri. Mnogo je primjera požrtvovanosti muslimana, od kojih ću navesti neke:

1) Sjetimo se Bilala ibn Rebaha, radijallahu anhu, kojeg su mnogobošci mučili na način da su ga na vrelom pijesku vezali i stavljali veliki kamen na njegova prsa, kako bi ga prisilili da napusti islam, pa je on ostao čvrst, izgovarajući: „Ehad! Ehad!“ (Jedan! Jedan!), dok pored njega nije naišao Ebu Bekr Es-Siddik, radijallahu anhu, i uz veliku sumu novca, kao otkupninu, oslobodio ga ropstva i mučenja. Bilal ibn Rebbah, radijallahu anhu, nakon toga postaje jedan od najvjernijih ashaba Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i prvi mujezin u islamu.

2) Habibu ibn Rebi’i, radijallahu anhu, govori Musejlema El-Kezzab: „Reci: Nema drugog boga sem Allaha!“ Pa on odgovara: „Nema drugog boga sem Allaha!“ Kaže mu Musejlema: „Reci: Svjedočim da je Musejlema poslanik!“ A on odgovara: „Nisam čuo.“ Musejlema mu je sjekao dio po dio tijela, a on je ostao čvrst, dok nije ispustio svoju dušu.

3) Abdullah ibn Huzafa Es-Sehmi, radijallahu anhu, je bio zarobljen od strane kršćanskog vladara, koji mu je kazao: „Slijedi me, pa ću ti dati dio vlasti!“ Abdullah to odbija, govoreći: „Ne želim zamjenu za Muhammedovu, sallallahu alejhi ve sellem, vjeru.“ Vladar užari bakar u vatri i proključa vodu, kako bi ga mučio. Tada zaplaka Abdullah ibn Huzafa, radijallahu anhu, pa se vladar obradova, misleći da se želi odreći islama. Upita ga: „Hoćeš li me slijediti i ostaviti vjeru?“ Reče Abdullah, radijallahu anhu: „Ne plačem iz straha za moj život, već zbog želje da imam života, koliko imam dlaka na glavi, pa da nakon toliko mučenja na Allahovu putu, zaslužim da uđem u džennet, bez polaganja računa.“

4) Ammar bin Jasir, radijallahu anhu, njegov babo Jasir bin Amir i majka Sumejja, radijallahu anha, bili su mučeni od strane mušrika Meke, sa ciljem da napuste islam, a oni su se čvrsto držali, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prolazeći pored njih, govorio: صَبْراً آل يَاسِرٍ فَإِنَّ مَوْعِدَكُمُ الْجَنَّةُ  „Strpi se Jasirova porodico! Vaše obećano mjesto je Džennet!“ Pa je nakon stravičnog mučenja ubijena Sumejja, radijallahu anha, koja je ujedno i prva žena šehid u islamu i ubijen je Jasir bin Amir, radijallahu anhu.

5) Habab ibn Erett, radijallahu anhu, je od strane mušrika mučen na način da su ga bacali na rasplamsalu vatru, koju bi on gasio svojim tijelom, ali je ostajao čvrst u svojoj vjeri.

6) Šehid Omer Stupac (1927. – 1949.g.) se u istrazi protiv Mladih muslimana nije se dao pokolebati. Istražitelji su ga strahovito mučili, a između ostaloga su ga vješali svezanih ruku o klin iza leđa, zbog čega mu je jedna ruka potpuno otkazala, ali on nije ni jeknuo. Osuđen je na smrt strijeljanjem i sva mu je imovina konfiskovana.

7) Šehid Omer Kovač (1932. – 1949.g.), učenik 7. razreda Gazi Husrev-begove Medrese, sedamnaestogodišnji dječak je stravično mučen, a od posljednica torture Udbe je ispustio dušu. Šehid Omer Kovač je rekao svom bolesnom kolegi u sobi: „Poručite mome babi, da će Omer umrijeti, ali neće progovoriti!“ 

8) Šehid Sejjid Kutb, autor Tefsira „Fi Zilali-l-Kur’an“ je pred izvršenje kazne vješanjem, 29. avgusta 1966. godine kazao: „Kažiprst kojim u namazu svjedočim da je Allah jedan, nikada neće napisati niti jedan harf kojim priznaje diktatora (Džemala Abdun-Nasira). Ako sam zatvoren kao nedužan, ja sam zadovoljan sa ovom presudom, a ako je suprotno, ja sam veći od toga da tražim milost od jednog pokvarenjaka!“ Šejh El-Mevdudi je toga jutra u trenutku kada je ubijen šejh Sejjid Kutb, osjetio gušenje i tegobu…

Braćo i sestre, ovo su lijepi primjeri ustrajnosti muslimana, koji nisu podlegli mučenjima mušrika i komunista. Oni su se na Allahovu, dželle še’nuhu, putu borili imecima i životima, u želji da postignu vječnu nagradu. Sve su to činili nakon spoznaje da je islam nenadmašna vjera. Islam je u njihovim srcima zauzeo mjesto: ljubavi prema samima sebi, porodicama i imecima. Neki od njih su govorili: „Kada te zadesi nevolja, onda žrtvuj imetak, prije života, a ako se iskušenje pojača, onda daj život prije vjere!“

Kakva je onda pozicija onih koji se i pod najmanjom poteškoćom danas odriču islama, te se međusobno napadaju ili čak vode otvorene ratove? Neki su muslimani potpuno izgubili svoj identitet, pa ih ni po vanjskom izgledu, a posebno životu i ponašanju ne možemo razlikovati od nemuslimana. Muslimani koji žive u nemuslimanskim sredinama ili zemljama, svojim neislamskim ponašanjem daju ružnu sliku o islamu i muslimanima, jer nemuslimani kroz njih gledaju muslimane, kao: zaostale, neodgovorne, nečiste, podmitljive i td..

Svako od nas braćo i sestre se mora truditi da što više i što snažnije živimo našu vjeru, te da sa parola pređemo na konkretna djela, a našu jačinu vjere možemo pokazati na svakom koraku: u džamiji, kući, komšiluku, javnim mjestima, školi i fakultetu, na poslu i na svakom mjestu gdje se musliman može i treba naći. Učimo i proučavajmo Kur’an i primjenjujmo ga u našim životima, a ljubav prema našem Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, svjedočimo slijeđenjem njegova Sunneta u svim segmentima naših života!

Braćo i sestre! Budimo od onih koji žive i rade u skladu sa islamskim propisima i čuvajmo svoju vjeru, ne bojeći se prijekora prijekornika, obavljamo propisane namaze, čuvajmo džemat i pripremajmo se za smrt i Dan polaganja računa!

Allahu, učvrsti nas na putu islama, učini nas od onih sa kojima si Ti zadovoljan i ne iskušaj nas sa onim što ne možemo podnijeti! Pomozi našoj ugroženoj braći i sestrama ma gdje bili, a posebno onima u Palestini, Siriji, Iraku, Kašmiru, Mijanmaru, Kini, Jemenu, Libiji, Egiptu i Manjem entitetu! Sačuvaj nas od zla Tvojih i naših neprijatelja! Spletke neprijatelja Ummeta i naše Domovine vrati na njih i zabavi ih njima samima! Smiluj se našim umrlim roditeljima i precima koji su na nas prenijeli svjetlo Dina! Uputi našu djecu i potomke i učini ih prvacima Ummeta boljim čuvarima Dina i Domovine od nas i radostima naših očiju i srca na ovom i budućem svijetu! Budi nam Milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u Džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih!

وَالسَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَرَحْمَةُ اللهِ!

X