Hutbe

Hutbe iz tri odabrane džamiije

336views

Mekka: Jedna od najvećih blagodati, nakon blagodati islama i upute, jeste blagodat prijatelja, braće i sestara u vjeri, koji svojim iskrenim i dobronamjernim savjetom, kao najljepšim darom, podstiču čovjeka da se uvijek i u svakoj situaciji sjeća svoga Gospodara, otkrivaju mu i najskrivenije mahane, koje on sam možda nikada ne bi uočio, pomažući mu tako da ostane na jasnom putu, i upozoravaju ga na uzroke grijeha i ovosvjetske i onosvjetske propasti. Po svom unutrašnjem značenju riječ nasihat (savjet) tumači se kao priskrbljivanje dobra onome kome je on namijenjen, bilo to dobro ovoga ili budućeg svijeta. Prihvatanje savjeta i opomene je lijep karakter i plemenita osobina, koja nam otkriva ono najljepše u čovjeku, njegovu intelektualnu zrelost, velikodušnost i unutarnju čistotu. Čovjek je sav sazdan od mahana, one ga okružuju i čine njegov neodvojivi dio, a to nije moguće spoznati osim Allahovom dobrotom i milošću, a zatim iskrenim savjetom koji sa sobom uvijek donosi samo dobro, vodi čovjeka lijepoj završnici i čini ga bližim njegovom Gospodaru. Kakvu poziciju zauzima savjet (dobronamjeran i iskren odnos) u hijerarhiji islamskih vrjednosti, najbolje govori hadis u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vjeru tumači kao nasihat (savjet, dobronamjeran i iskren odnos) prema Allahu, Njegovoj Knjizi, Njegovom Poslaniku, muslimanskim vođama i podanicima.  (Muslim).  Nasihat (iskren i dobronamjeran odnos) prema Allahu ogleda se u Njegovom iskrenom obožavanju, u kojem nema ni najmanje primjese širka (idolatrije, višeboštva), vjerovanju da je On Apsolutni Gospodar, Bog, i da samo Njemu pripadaju svojstva savršenstva, te da je On Stvoritelj, Opskrbitelj, Oživitelj i Usmrtitelj, Onaj u čijim blagodatima uživaju sva stvorenja, Onaj koji sve može i o Kojem sve ovisi, a On je neovisan o svjetovima. O ljudi, vi ste siromasi, vi trebate Allaha, a Allah je nezavisan i hvale dostojan. (prijevod značenja Fatir, 15.). Iskren odnos prema Allahu, dželle šanuhu, se iskazuje i na taj način što se samo Njemu čini ibadet, kao vrhunac odanosti i strahopoštovanja, jer je to ustvari praktična manifestacija riječi “la ilahe illallah” (Nema istinskog Boga osim Allaha). Zatim, vjerovanjem u atribute savršenstva kojima je Sam Sebe opisao, i kojima Ga je opisao Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bez iskrivljivanja (promjene), negacije, raspravljanja o kakvoći i upoređivanja. Iskren odnos prema Knjizi ogleda se u njenom proučavanju, podučavanju drugih, postupanju u skladu sa njenim uputstvima, njenom ispravnom čitanju, poštivanju njenih granica, i odbacivanju svih oblika njenog krivog tumačenja. Iskren odnos prema Poslaniku ogleda se u ljubavi prema njemu, pokornosti i izvršavanju njegovih naredbi, slijeđenju njegove upute, pomaganju njegovog Sunneta, oživljavanju njegove prakse, davanju prednosti njegovom govoru nad bilo čijim drugim, i strogo izbjegavanje novotarija u vjeri. Iskren odnos prema muslimanskim vladarima ogleda se u njihovom pomaganju u izvršavanju preuzetih obaveza, podsjećanju na ono što su zaboravili, okupljanje ljudi oko njih i vraćanju u zajednicu onih koji su se udaljili iz nje. Iskren odnos prema podanicima ogleda se u samilosnom odnosu prema njima, rad na onome što će im donijeti korist, njihovo podučavanje korisnom znanju i otklanjaju svake vrste neugodnosti od njih.

Hatib: Dr. Usame ibn el-Hajjat
Važnost institucije savjeta (dobronamjernog odnosa)
PREVEO I SAŽEO: SEMIR IMAMOVIĆ

Medina:
Neprijatelji islama u suštini mnogo zavide muslimanima pa stalno iznalaze nove načine i metode da im nanesu štetu i među njih unesu smutnju i nered. U tome se mnogo trude i ulažu ogromne napore, međutim, u konačnici, njihovi pokušaji su osuđeni na propast, jer, uz Allahovu pomoć, muslimani imaju snage i znanja da se odupru svim zlonamjernicima i da stanu u zaštitu svoje vjere i domovine. Snaga i ponos na dunjaluku ne mogu se ostvariti osim kroz dosljedno prakticiranje Šerijata u svim segmentima života, a Šerijat nije moguće primjenjivati osim uz prisustvo islamske vlasti i vladara. Vladar opet ne može opstati bez ljudi, a ljudi su potrebni imetku, a do imetka se ne dolazi osim kroz rad i trgovinu, a trgovati je moguće samo pod uvjetom da vladaju mir i sigurnost, a mir i sigurnost su ostvarivi samo onda kada je među ljudima proširena pravda koju u osnovi sprovode islamske vlasti na čelu sa islamskim vladarom. Ukoliko nema pravde, čitav sistem je ugrožen, i ništa tako brzo i efikasno ne može razoriti jedno društvo kao što su to u stanju učiniti nepravda, nasilje i neprijateljstvo. Oni koji su nasilni i koji prema ljudima postupaju nepravedno, trebali bi znati da nasilje sa sobom obavezno donosi iskušenja, a da nepravda ništi blagodati koje su se prethodno uživale. Mir i sigurnost su najljepši oblik života, pravednost je najmoćnija vojska, onaj ko čini što mu je volja pred sobom će naći posljedice svojih zlodjela, a ko popravi stanje nevaljalog čovjeka, takav je uništio svoga zavidnika. Kada pojedincu lične koristi postanu prioritet te njima bude davao prednost nad općim dobrobitima, i kada mu njegovi lični interesi budu važniji od interesa čitavog društva, i kada grubost, osornost i sila budu ispred milosti i blagosti, tada će se proširiti smutnje i neredi a sigurnost i mir će biti ugroženi, za koje je Poslanik, s.a.v.s., rekao sljedeće: “Ko osvane spokojan i zdrav te ima dovoljno hrane za taj dan, pa taj kao da posjeduje čitav dunjaluk.” (Tirmizi). Dakle mir i sigurnost su osnovni uvjeti za lijep život, a do njih se ne dolazi osim preko pravednosti koja mora biti prioritet islamskih vlasti i vladara. Molimo Uzvišenog Allaha da među muslimanima proširi mir i sigurnost i da ih učvrsti na putu Istine, a onaj ko mimo islama bude tražio uputu takav će zalutati, i ko mimo njega bude tražio snagu i moć takav će ponižen i prezren ostati.

Hatib: Dr. Salah Budejr
Neke od spletki neprijatelja islama
PREVEO I SAŽEO: AMIR DURMIĆ

Kuds:
Allahovi robovi, čuvari Allahovog hrama! Sa dolaskom ovog mjeseca, rebiu-l-evvela  kod mnogih se bude sjećanja na našeg miljenika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Sjećanje mnogih muslimana je lažno i patvoreno, jer ono se svodi na puko obilježavanja datuma njegovog rođenja. Iako je Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, rođenje značilo početak velike prekretnice u historiji čovječanstva, ipak pouka nije u tome, nego u dosljednom slijeđenju Upute i svjetla s kojim je on došao. Da stvari stoje drugačije naše stanje bi bilo daleko bolje, jer je obilježavanje Poslanikovog mevluda stvar koja je odavno zaživjela među nama.
Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, rođenje upućuje nas na još jednu vrijednost a to je značaj dana ponedjeljka, jer od njega, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi se da je rekao: “To je dan u kome sam se rodio i u kojem sam postao poslanik.” Zato ne smijemo zapostaviti njegovu vrijednost i moramo ga iskoristiti u postu i drugim ibadetima.
Istinsko veličanje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sadržano je u njegovim riječima kada kaže: “Ostavio sam vam dvije stvari nakon kojih, ako ih se budete držali, nećete zalutati – Allahovu Knjigu i moj Sunnet.” Samo dosljednim slijeđenjem Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, Sunneta mi ćemo biti njegovi istinski sljedbenici i samo ćemo kao takvi uspjeti na oba svijeta, jer on je rekao: “Svi moji sljedbenici će ući u Džennet osim onih koji to odbiju.” Ashabi upitaše: “Allahov Poslaniče, a ko će to odbiti?!” “Onaj ko mi se pokori ući će u Džennet, a ko mi bude nepokoran, taj je već odbio”, odgovori Poslanik.

Hatib: Muhammed Husejn
Kako veličati Poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem
PREVEO I SAŽEO: ESAD MAHOVAC