Hutbe

Hutbe iz tri odabrane džamije

332views

Mekka – Smutnja i uloga šejtana u njenom širenju: Pametna i oštroumna osoba je stalno na oprezu, te se maksimalno čuva svake vrste zla koje joj prijeti od stane njenog neprijatelja, a šejtanovo neprijateljstvo prema čovjeku u Kur’anu je posebno naglašeno kao jedna od najštetnijih i najpogubnijih vrsta neprijateljstva: Šejtan je, uistinu, vaš neprijatelj, pa ga takvim i smatrajte! On poziva pristaše svoje da budu stanovnici u vatri. (Fatir, 6.). Ovaj prokletnik je Uzvišenom Allahu dao obećanje da će na svaki mogući način pokušavati da ljude odvede u zabludu: “E zato što si odredio pa sam u zabludu pao” – reče – “kunem se da ću ih na Tvom Pravom putu presretati, pa ću im sprijeda, i straga, i zdesna i slijeva prilaziti, i Ti ćeš ustanoviti da većina njih neće zahvalna biti!” (El- ‘Araf, 16.-17.). Jedan od vidova šejtanskog izražavanja neprijateljstva prema vjernicima jeste njegovo konstantno nastojanje da među njih ubaci neprijateljstvo i mržnju, te da ih međusobno zavadi i razbije njihovo jedinstvo i među njima proširi smutnju i razmirice. Da će u tome šejtan na neki način i uspjeti, obavijestio nas je Vjerovjesnik, s.a.v.s., koji je rekao: “Uistinu je šejtan izgubio svaku nadu da će na Arapskom poluotoku biti obožavan od strane onih koji obavljaju namaz, ali nije izgubio nadu u to da će ih zavaditi i ubaciti neprijateljstvo među njih.” (Muslim, od Džabira, r.a.). Dakle, šejtan nije izgubio nadu u mogućnost unošenja razdora i neprijateljstva među muslimane, pa se na tom polju mnogo trudi te na vrlo perfidne i lukave načine među njih unosi smutnju i nered. Uz Allahovu pomoć i Njegovu neizmjernu milost, muslimani će spas od ovog prokletnika i njegovih spletki pronaći u čvrstom prihvatanju za Allahovo uže: Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugima neprijatelji, pa je On složio srca vaša i vi ste postali, milošću Njegovom, prijatelji; i bili ste na ivici vatrene jame, pa vas je On nje spasio…(Ali-Imran, 103.). Dakle, Uzvišeni Allah nam naređuje da se prihvatimo vjere islama i da se prisjetimo jedne od najvećih Allahovih blagodati koju je dao muslimanima, a koja se ogleda u jedinstvu i sjedinjenosti srca onih koji su u pagansko doba bili najžešći neprijatelji. Spas od šejtanovog pokušaja da među nas muslimane unese razdor i mržnju možemo potražiti i u iskrenom i istinitom govoru, te pričanju samo onoga što je lijepo: Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi: – jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među njima, šejtan je, doista, čovjekov otvoreni neprijatelj. (El-Isra, 53.). Molimo Uzvišenog Allaha da muslimane ujedini na Istini, bogobojaznosti i iskrenoj bratskoj ljubavi u Njegovo ime, te da ih sačuva od šejtanovih spletki ali i od spletki svih njihovih javnih i tajnih neprijatelja.

Hatib: Usama ibn Abdullah Hajjat
PREVEO I SAŽEO: AMIR DURMIĆ

Medina: Najgori ljudi su  oni koji prenose tuđe riječi s ciljem  sijanja razdora

Allah Uzvišeni izričito je zabranio uznemiravanje i vrijeđanje vjernika: A oni koji vjernike i vjernice vrijeđaju, a oni to ne zaslužuju, tovare na sebe klevetu i pravi grijeh (El-Ahzab, 58.). Jedan od najgorih oblika uznemiravanja svakako je nemimet, kojim se smatra svaki oblik prenošenja riječi između dvije strane s ciljem njihovog zavađanja i narušavanja lijepog mišljenja jednih o drugima, kao što je to svaki govor ili postupak koji otkriva ono što je inače prezreno. Zbog veličine zla koje proizvodi, nemimet se u šerijatskim izvorima smatra velikim prijestupom i grijehom, koji zaslužuje svaki prijezir i osudu.  Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Klevetnik – nemmam neće ući u Džennet.” (Muttefekun alejhi). Klevetnik među ljudima živi sa dva lica. Prenosi im ono što će pokvariti lijep dojam o muslimanima i pokidati bratske i prijateljske veze među njima. Njima stoga i pripada epitet najgorih ljudi, što potvrđuje sljedeći hadis: “Najgori Allahovi robovi jesu klevetnici koji prenose tuđe riječi, zavađaju prijatelje i nedužnim ljudima žele prikačiti mahanu.” Zato, čuvaj svoj jezik od svakog govora koji ti neće donijeti dobro i povećati tvoj stepen kod Allaha. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori dobro ili neka šuti.” (Muttefekun alejhi). Jahja ibn Eksem, Allah mu se smilovao, kaže: “Klevetnik je gori od sihirbaza, jer zlo koje on uradi za sat, sihirbaz ne može uraditi za godinu dana.’’ Također se kaže da je klevetnik gori od šejtana, jer šejtanov rad je skriven i on samo došaptava, a klevetnik istu stvar radi otvoreno i direktno. Ako čuješ za nemimet, i neko ti kaže: priča se da si uradio to i to, obavezan si učiniti sljedeće: prvo, da ne povjeruješ u takve riječi, pod pretpostavkom da se prenosilac služi lažima i ima loše namjere; drugo, da ga podsjetiš na zabranu klevetanja i uputiš mu savjet u pogledu toga, a zatim da ne istražuješ ono što ti je preneseno, jer Allah kaže: I ne uhodite jedni druge (El-Hudžurat, 12.). Jednom učenjaku je rečeno: “Taj i taj te spominje po ružnom”, a on je rekao: “Slušaj ti! Nisi ispoštovao pravo sjedenja sa čovjekom, jer si prenio njegove riječi, a nisi ispoštovao ni moje pravo, jer si mi, od moga brata, prenio ono što mrzim. Međutim, obavijesti ga da ćemo svi mi umrijeti i u kabur biti spušteni, a zatim će nam suditi Sudac najbolji.”

Hatib: Husejn ibn Abdulaziz Alu-Šejh
PREVEO I SAŽEO: SEMIR IMAMOVIĆ

Kuds: Bejtul-makdis (Sveta zemlja) je emanet koji islamski ummet ne smije iznevjeriti

Allahovi robovi, političke, ekonomske, socijalne i druge nedaće koje pogađaju ovaj ummet nisu došle slučajno, nego nam govore da se Allahovi zakoni ne mijenjaju i da On neće promijeniti stanje jednog naroda dok ne uslijedi izmjena unutar tog naroda kao što direkto na to upućuje jedan od kur’anskih ajeta. To znači da Allah neće oduzeti Svoje blagodati koje je podario nekom narodu sve dok ne budu zanijekali te blagodati, i umjesto zahvalnosti počnu činiti nered i druge oblike griješenja. Sve do ponovnog povratka na ispravan Allahov put i ono što nam naređuje od morala i dobrih djela, uzaludne su nade, a i dove su osuđene na neuspjeh.

Ponos i slavu koju je ovaj ummet postigao u prošlosti, na najbolji način nam govori o ispravnosti ovog Allahovog zakona. Oni su vladali po Allahovom zakonu, a danas vidimo kako vladaju naši vladari i čime se sve služe da bi tu vlast očuvali. Činjenice i informacije do kojih dolazimo poražavajuće su, ali je još gore ono što će Allah iznijeti na Sudnjem danu. Ni stanje nas samih nije daleko bolje – na dobro gledamo kao da je zlo, istinu posmatramo kao da je laž, sa kamatom se ophodimo kao da je halal…
I pored ovakvog stanja mi ne smijemo gubiti nadu da će Allah pogledati u našu slabost i zamijeniti je snagom, u našu opsadu i zamijeniti je slobodom, u naše siromaštvo i zamijeniti ga bogatstvom …

Danas kada ljudi isprate nekog vladara i otkriju njegovo stanje ostanu zatečeni veličinom nepravde koja je nad njima vršena. Međutim, nedavno je bilo sjećanje na godišnjicu smrti velikog vladara i vojskovođe, Salahuddina el-Ejjubija koji je 1163. godine u Damasku, u 55. godini života, preselio na budući svijet. Među njegovim stvarima pronašli su 47 dirhema i jedan sanduk za koji su  mislili da sadrži njegovo bogatstvo. Kada su ga otvorili bili su jako iznenađeni. U tom sanduku je bila zemlja Bejtu-l-makdisa. Nisu pronašli zlato i velike zamrznute račune, već veliku lekciju koju je ostavio ovom ummetu – Palestina je emanet koji islamski ummet ne smije iznevjeriti.

Hatib: Ismail Nevahide
PREVEO I SAŽEO: ESAD MAHOVAC
Saff. br. 289