Gospodaru moj, samo Tebi hvala

Riječ „zauvijek“ ostala je na papiru

Napisana krupnim slovima.

Ni u kakvom ratu nego u miru

Otišli su s prvim kišama.

I poslije, kad isploviše godinama

Prepune lađe, desetine takvih ispratih.

Eno ih: odlaze, s koferima

A neki pak na tabutima.

Ko sam sada ja?

Sa svijetom a izdvojen od svijeta?

Ne, nisam sam!

Zato sam i radostan.

Uzvišeni, Dobri, Gopodar Moj

Je Vječan

Ne ostavlja te, ne napušta

I kad je najteže i kad je najljepše

Zove ka Sebi.

Ili sa zemlje ili van nje.

Ne ovisi o tome odakle ćeš Ga spoznati.

Ali ja ovisim!  I ti ovisiš!

Jer, ko sam ja do li trunka

Zemaljska…

Gospodaru Moj Jedini, samo Tebi hvala

Na darovanom početku,  i mogućnosti sretnoga kraja.

Jasmina Smajlović