Društvo i politika

Glasaj za mene!

860pregledi

Piše: Husnija Sarkić

Uskoro počinje predizborna kampanja za općinska vijeća i načelnike općina. Nemam potrebe opisivati kako će to biti ili kako je već dosad bilo – ništa nepoznato. Pozitivno bi me iznenadilo da ne bude retorike koja krasi govornika na račun nekog drugog. I mislim da je tome već vrijeme. Kao građanin koji samo želi glasati, bez ambicija za vlašću i kao običan vjernik sa nešto islamskog znanja želio bih poručiti da u gotovo svakoj političkoj opciji ima neko ko je meni rođak, prijatelj, komšija, poznanik. Ali ne samo meni – vjerovatno smo mi svi jedni drugima rođaci ili prijatelji ili komšije. Dakle, još mnogi od nas bi to poručili. Zbog čega onda neki među nama uzimaju sebi za pravo da kandidate i glasače iz drugih stranaka zovu lopovom, prevarantom, muljatorom i drugim pogrdama … a najgore kad počnu jedni druge proglašavati nevjernicima.

Ljudi trebaju glasati, birati, izabrati i svojim izborom iskazati svoju volju i povjerenje u određene osobe. To je i normalno. Normalno je i da neki ljudi puni entuzijazma, volje i snage da služe svome narodu, svome rodu i komšiluku stave sebe u ulogu sluga, općinskih vijećnika i načelnika, želeći time činiti dobra djela poput Jusufa, a.s., koji je za sebe tražio da ga tadašnji vladar Egipta imenuje upravnikom skladišta hrane, pred nastupajuću, i Objavom najavljenu sušu i glad u Egiptu i okolnim zemljama. Njegovo povjerenje u samog sebe kao i osjećaj dužnosti da izvrši ono što mu je Uzvišeni Allah naredio, ne može se porediti sa današnjim prezanjem naših takmičara da osvoje vlast po bilo koju cijenu. S druge strane Jusufu, a.s., Allah je dao znanje i mudrost kako će izvršiti svoju obavezu, a otkud ovima znanje. …To je smo dio onoga čemu me naučio Gospodar moj…“ (Sura Jusuf, 37).  Misle li današnji kandidati na općinskim izborima da svi imaju znanje za ono što je pred njima?

Želio bih ih upozoriti s nekoliko činjenica prožetih islamskim učenjem, mudrošću i iskustvom prethodnika. Neka, neka vam je sretno i berektno u toj utrci i sutra u vladavini! Ali, imajte na umu sljedeće:

KOME PRIPADA VLAST

Allah vam zapovijeda da odgovorne službe onima koji su ih dostojni povjeravate i kada ljudima sudite da pravično sudite. Uistinu je divan Allahov savjet! – A Allah doista sve čuje i vidi.“ (En-Nisa,54). Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, kaže: „Tako mi Allaha, mi ne dajemo vlast onima koji je traže, niti onima koji je žele.” (Buhari i Muslim) Doista ne mogu biti vladari nad nama ljudima u jednom selu i gradu oni koji nisu u stanju vladati sobom, svojom porodicom, djecom i ženama, a da im ne čine nepravdu ili da se njima ne pokoravaju.

KAKAV VLADAR TREBA BITI

Mislim da svako dijete, mladić i starac zna odgovor na ovo pitanje. Uzvišeni Allah je rekao: „I budite pravedni, zaista, Allah voli pravedne.“ (El-Hudžurat, 9) „Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini, i da se bližnjima udjeljuje, a razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje. On vas savjetuje da pouku primite.“ (En-Nahl, 90) Ebu-Ja’la Ma’kil bin Jesar, r.a., prenosi: Čuo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: „Nema nijednog roba kome je Allah dao da bude pretpostavljeni svojim podanicima, a da mu Allah neće, kada umre, zabraniti ulazak u Džennet, ukoliko bude varao svoje podanike.“ – (Muttefekun ‘alejhi)

KAKVI TREBAJU BITI ONI KOJI BIRAJU

Ovo je najteže pitanje koje za današnji vakat moraju odgovarati ljudi iz prošlog vremena, a oni više ne postoje. Mi koji biramo ćemo sebi svakako izabrati ono što zaslužujemo, onakve kakvi smo u stvari i mi sami. Jer kakvi smo mi u globalu – takve će nam Allah i dati da nad nama vladaju. Zato nam se valja što prije popravljati. Besmisleno je očekivati dobrog načelnika ili vijećnika ako sam sebe niko od nas nije pokušao popraviti i još maštati da njega popravimo.

NEKA IZBOR BUDE OSOBNA STVAR

Primjetna je pojava kako ljudi svih uzrasta pokušavaju nametnuti svoje opredjeljenje drugima. Kada naiđu na odobravanje i isto mišljenje onda se i više nego dotad pokazuje tolerancija i zajedništvo među njima. A kada nema odobravanja i kada su izborna mišljenja različita, onda nema više mjesta nikakvoj toleranciji. Onda ubrzo započne rasprava, koja dovodi do mržnje, klevete, ogovaranja, kletve, sumnjičenja i mnogo drugih negativnih osjećaja za drugog. Za koga? Za svoga brata, rođaka, komšiju?! Samo zato što nije vidio tvog kandidata onoliko dobrim koliko si ga vidio ti? I tako po selima, sijelima, džamijama, ulicama, kafanama, radnim mjestima, svugdje.

UCJENJIVANJE GLASAČA IMENOM, VJEROM I IDEALOM

Jedno od oružja naših takmičara je plug s kojim oru brazde među ljudima da se prepoznaju u toku, i pola godine poslije izbora, po imenu (SDF, CKZ, AFŽ J), po vjeri, jer valjda nije ista vjera kod svih, pogotovo nas koji se jednim imenom zovemo muslimani a o idealima koji ne napuštaju srca naših vjernika da i ne govorimo. Ko to ima pravo da dijeli ovako ljude? Prvo tu griješe glasači a samim tim i utrkivači za njihov glas. Vjernici bi trebali biti jedinstveni u svemu, kao što nam Allah, dž.š., naređuje. Nema pravo vjernik da gleda nekog svog rođaka ili komšiju drugim očima zato što je on drugačijeg stranačkog opredjeljenja. Valjda se prvo vežu međusobno kao vjernici. Nema pravo da član neke stranke stalno zapinje za ove u prvim safovima i u džamijama. Oni su u saffu, a zašto ti nisi? Ima u svakom žitu kukolja, ali da kukolj govori kako žito treba izbaciti iz kukolja – nema smisla. Dakle, da skratim priču, bilo bi dobro kad se ne bi potpirivala međusobna mržnja i sebi pribavljali bodovi na osnovu izrugivanja drugom. Ta vrijeđanja i izrugivanja su već započela. Najčešće to urade naši sugrađani putem medija, koji često preuzimaju ulogu tužilaštva – jer optužuju, sudstva – jer presuđuju, kao i šejtansku – jer blate, vrijeđaju i javno klevetaju. Koga? Onoga koga odaberu. Trebali bi se malo suzdržati! Trebat će doista polagati račun pred Uzvišenim Allahom o svemu ovome što kao jedna zajednica radimo. Onda bi nam svima bilo lakše. Onda bi one bajramske čestitke što upućuju jedni drugima preko medija čelnici i dostojnici doista bile iskrenije i kod Allaha primljene.

MI GLASAČI SE IPAK NADAMO

Na kraju ove priče da izrazim samo još nadu. Nadam se da će na izborima biti izabrani ljudi. Da neće niko nikog pobijediti, jer nije ovo bacanje kamena s ramena, ovo je ljudi – Bog vam dao, ozbiljan posao, emanet i veliki teret i onom ko bude izabran i čak njegovim ukućanima. Dakle, na izborima se bira i izabire. Nadam se da će izabrani imati bogobojaznosti, da će zbog toga mnogo čitati Allahovu Knjigu, da će se družiti sa siromašnima i nevoljnicima, da će poštovati starije i pitati učene i da će se mnogo truditi i kriti svoja dobra djela.  Nadam se da će birači mnogo pomagati onima koje su izabrali ali i onima koje su drugi izabrali da izvrše svoju zadaću. Nije to teško. Samo ako hoćemo. I to nije sramota. Mene nije sram da dadnem doprinos bilo kojoj političkoj stranci i „nestranci“ u činjenju dobra i odvraćanju od zla.


X