Aktuelno

Gazzi je potrebno više od osude

352pregledi

Piše: Hajder ‘Id

Preveo: Haris Osmanagić

Palestinci Gazze su naivno krenuli glasati na izborima u januaru 2006., pogrešno vjerujući Bushovoj doktrini donošenja demokratije na Bliski istok – premda je on odgovoran za brutalan masakr nad stotinama hiljada nedužnih ljudi Iraka i Afganistana.

Narod je glasao, ali ne za one za koje bi Izraelci voljeli da su glasali, ili njihovi američki simpatizeri i arapski diktatori. Izbor Palestinaca je bio protiv industrije mirovnog procesa, protiv fikcije jednog klimavog rješenja kroz dvije države, protiv korupcije profitera iz doba Oslo mirovnih sporazuma.

Ishod je bio iznenađenje ne samo za one iz Oslo kampa, ali i za same pobjednike izbora: Hamas. Palestinci, pogotovo oni u Gazzi, su morali platiti veliku kaznu za ovaj prijestup: nametanje teške blokade koju je izraelski historičar Ilan Pappe 2006. godine nazvao genocidom.[1]

Ali, blokada koja je donijela toliko smrti, nije bila dovoljna da se zadovolji izraelski apetit za palestinskom krvlju. Palestinci Gazze su odbili da prihvate blokadu, što se od “dobrih” starosjedilaca očekivalo. Tako je Izrael okrutno izveo tri strašna napada Gazze: 2006., 2009. i 2012. i sada ponovo, 2014.

U svim ovim napadima, stanovnici Gazze su ostavljeni da se sami suoče sa jednom od najjačih armija na svijetu – armijom koja posjeduje nekoliko stotina nuklearnih bojevih glava, armijom koja ima nekoliko hiljada vojnika koji jedva čekaju da povuku okidač, opremljenih Merkavama, F-16-kama, Apache helikopterima, bojnim brodovima i fosfornim bombama, napravljenim u SAD-u. Gazza nema armije, nema mornarice i nema vazduhoplovne jedinice. Ipak, Izraelci tvrde da su u opasnosti i da se boje za svoje živote!

 

Kompliciranost

Komentirajući situaciju u Gazzi, Karen Koning AbuZayd, bivši generalni komesar Agencije za palestinske izbjeglice pri UN-u (UNRWA), je rekla: “Gazza je na pragu toga da bude prva teritorija koja je ciljano dovedena u stanje bijedne oskudice sa znanjem, prećutnom saglasnošću i – neki bi rekli čak i – podrškom od strane međunarodne zajednice.”[2]

Mi u Gazzi vrlo dobro znamo da Izrael ne bi mogao voditi ovaj genocidni rat, sa ovom užasnom blokadom i serijom masakara koji su mu prethodili, bez zelenog svjetla od tkz. međunarodne zajednice.

Izraelske novine Haaretz su 2009. citirale jednog izraelskog vojnika koji je rekao: “Ono što je tako lijepo u Gazzi je vjerovatno slijedeće: Vidite nekoga na putu kako ide. Ne mora da ima oružje, ne morate ga ni na koji način identificirati a možete ga tek tako upucati.”

Ali, ova agresija nije nešto novo; nijedan od ovih ratova nije poveden kao odgovor na Qassam rakete ispaljene iz Gazze.

Konvencija o genocidu iz1 1948. jasno kaže da je jedan od vidova genocida “namjerno nametanje uslova života kojim se želi fizičko uništenje jednog naroda, djelimično ili potpuno.”

Sara Roy, ekspert po pitanju Gazze, opisuje Pojas na slijedeći način:

“(Gazza je) zemlja podjeljena i obilježena ožiljcima, životi njenih stanovnika su oboljeli. Gazza propada pod težinom kontinuirane devastacije, u nemogućnosti da funkcioniše normalno…”[3]

Pad i onemogućavanje funkcionisanja ekonomije i društva Gazze se sprovode ciljano, kao rezultat jedne državne politike – svjesno isplanirano, implementirano i silom sprovedeno. Iako Izrael snosi najveći dio krivice, SAD i EU su također krivci… Svi oni su saučesnici u uništavanju ovog plemenitog kraja. I, isto kao što se gašenje života Gazze svjesno orkestrira, tako se svjesno orkestriraju i prepreke za njen oporavak.

Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih nacija i Svjetski program za hranu su u izvještaju iz 2009. godine naveli da “činjenice ukazuju na to da se populacija drži na najosnovnijem ili minimalnom humanitarnom standardu.”[4]

I kao što Ilan Pappe argumentira u “Out of the Frame”, mainstream diskurs u Izraelu jeste da se Gazza uništi jednom i zauvijek: “danas i lijevo i desno, i u akademskim krugovima i u medijima, može se čuti opravdana ljutnja jedne države koja više nego li bilo koja druga u svijetu uništava i lišava svojine jednu starosjedilačku populaciju.”[5]

I sada, sudeći po pojačanim vazdušnim napadima i huškanjima izraelskih generala i političara, zagovarača rata, Izrael tu ideologiju sprovodi u praksu. Do večeri (prošlog, op. prev.) četvrtka u Gazzi, prema Ministarstvu zdravlja, statistike su bile užasavajuće: 237 mrtvih, više od 50 njih su djeca, 1 770 povrijeđenih [6]. Više od 1 600 domova je uništeno u po dana.[7]

Ipak, oni koji se nalazi na visokim funkcijama i dalje podržavaju “pravo Izraela da se brani,” pri tome pogodno zaboravljajući, ili u slučaju Obamine administracije negirajući[8], da oni koji su potlačeni i kojima se otima njihova imovina imaju pravo da pruže otpor nasilju nad njima. Namjera Izraela jeste da uništi Gazzu, a međunarodna tijela i adminsitracije kao što je to Obamina, ponavljaju[9] poput pokvarene kasetofonske trake njihovo zalaganje za “sigurnost” Izraela, bez imalo brige za palestinskim životima.

 

Hitno

Hitno pitanje sa kojima se suočavamo mi u Gazzi nije samo kako preživjeti danas, već i kako osuditi Izrael na temelju međunarodnog zakona i osnovnih principa ljudskih prava, kako zaustaviti trenutnu eskalaciju i masakr i kako ga spriječiti da se te stvari više nikada ne ponove.

Znajući da su kredibilni Goldstone-ov izvještaj o ratnim zločinima u Gazzi 2008. i 2009. i izvještaji od strane Amnesty Internationala i Human Rights Watchs ili ignorisani ili dovođeni u sumnju, postoji jedna gorka svijest da mi u Gazzi ne možemo očekivati da će Izrael biti prozvan za odgovornost za napad koji je u toku. Ali, ovo je samo kratkoročno – dugoročno, znamo da će Izrael morati da dâ odgovore na pitanja za nasilje nad Palestincima, jer će ovo nasilje jednog dana prestati. Historija jednostavno funkcioniše na taj način.

Ono šta je Palestini potrebno danas od svijeta nije samo osuda masakara i blokade Gazze, već i delegitimizacija ideologije koja je i proizvela ovu politiku i koja je opravdava moralno i politički, isto kao što je rasisitčka ideologija aparthejda delegitimizirna.

Izgleda da se, kao što to ponovo Ilan Pappe primjećuje[10], čak i užasni zločini poput genocida u Gazzi, tretiraju kao “diskretni događaji, nevezani za događaje u prošlosti niti povezani sa bilo kakvom ideologijom ili sistemom.” Oni koji podržavaju Palestinu uvijek moraju da današnje masakre dovode u vezu sa prvobitnim grijehom kolonizacije zemlje koju je Izrael sam sebi prisvojio i sa otimačinom imovine starosjedilačke populacije.

Vjetrić nade dolazi iz lekcija koje smo naučili u Južnoj Africi, gdje je rugobni aparthejdski režim došao pritisnut izvana. Vrijeme je da međunarodno civilno društvo, nasuprot neuspješnom UN-u, pojača svoju podršku borbi protiv aparthejda u Palestini danas. Kao Palestinci pod izraelskom opsadom, okupacijom i aparthejdom, u sve većoj mjeri se oslanjamo na međunarodno pravo i solidarnost za naše puko preživljavanje. Ta solidarnost je je danas potrebnija više nego ikad.

Najbolji način da se ukaže počast ubijenim, povrijeđenim i onima koji su postali beskućnici u Gazzi jeste da još više dignete vaše glasove i zahtjevate da vlade nametnu sankcije Izraelu. Sada je vrijeme da tražimo više isključenja iz penzionih fondova[11]. Sada je vrijeme da još više zemalja prekine sve veze sa Izraelom.

Zemlja koja odbija da se ponaša po međunarodnom zakonu, koja odbija da se povuče sa arapskih zemlja koje okupira od 1967., koja zauzima rasistički stav spram njenih palestinskih građana, koja odbija da se palestinske izbjeglice vrate na svoja ognjišta je zemlja koja treba da bude izbačena iz zajednice naroda. Međunarodna solidarnost sa Gazzom i Palestinicima zahtjeva ništa manje od kompletne izolacije aparthejdskog Izraela.

 

Hajder ‘Id je nezavisni politički komentator iz Pojasa Gazze.

 

Reference:

 

[1] http://electronicintifada.net/content/genocide-gaza/6397

[2] http://www.theguardian.com/commentisfree/2008/jan/23/israelandthepalestinians.world

[3] http://www.thenation.com/article/gaza-treading-shards

[4] http://reliefweb.int/sites/reliefweb.int/files/resources/CBCD0E051E978998C125766A0039933D-Full_Report.pdf

[5] http://electronicintifada.net/content/book-review-israeli-academics-struggle-against-mccarthyism/3603

[6] http://electronicintifada.net/blogs/ali-abunimah/israel-ends-humanitarian-ceasefire-new-massacre-gaza-children

[7] http://www.ochaopt.org/documents/ocha_opt_sitrep_17_07_2014.pdf

[8] http://electronicintifada.net/blogs/rania-khalek/us-state-department-rejects-gazas-right-self-defense-israeli-aggression

[9] http://electronicintifada.net/blogs/rania-khalek/us-state-department-blames-hamas-israels-murder-gaza-children

[10] http://electronicintifada.net/content/israels-righteous-fury-and-its-victims-gaza/7912

[11] Penzioni fondovi određenih zemalja su, iz etičkih razloga, isključile određene izraelske firme i banke sa spiska svojih investicionih ciljeva, jer učestvuju u izgradnji naselja na okupiranoj teritoriji (op. prev.).

X