Aktuelno

Faktori ustrajnosti na Allahovom putu

785pregledi
Piše: Ikanović Muhamed
 
”Nije lahko biti Turčin”, ovu izreku sve češće možemo čuti u današnjem vremenu, naročito od starijih koji pamte drugačija vremena kada je bilo više vjere, a ujedno i morala. Ne treba mnogo da se zaključi da je uistinu došlo vrijeme kada je, kako se spominje u hadisu, onaj ko se pridržava vjere kao onaj koji u svojim rukama drži žeravicu.

Teško je u golim rukama držati žeravicu, a nije ni rješenje baciti je, ako se sa njom gasi i život.

Stoga je obaveza da ”uvježbavamo” kako da tu žeravicu ipak sačuvamo i da je ne bacimo, niti da se ugasi. Ovo doista nije lahko, ali vjernik u ovom dunjalučkom životu treba uvijek polaziti sa stanovišta da je sve rješivo i moguće, bez obzira koliko izgledalo teško i nemoguće.

Naša islamska ulema, Allah ih sačuvao, a onima koji su dunjaluk napustili Firdevs podario, savjetuje nam sljedeće:

1.      Učenje, izučavanje i pamćenje časnog Kur’ana, jer on je Allahova riječ i najodabraniji zikr, najljepši sahibija tokom sijela. ”Oni koji ne vjeruju govore: ‘Trebalo je da mu Kur’an bude objavljen čitav, i to odjednom! A tako se objavljuje da bismo njime srce tvoje učvrstili, i Mi ga sve ajet po ajet objavljujemo.” (Furkan, 32 – 33) Ako bi neko pitao, a zašto baš druženje sa Kur’anom, rekli bismo:

·        zato što on sadi iman i čisti dušu,

·        čini srce smirenim,

·        otkriva pravila na osnovu kojih čovjek vrednuje svoje okruženje,

·        otklanja sumnje koje unose neprijatelji islama.

 
2.      Pridržavanje šerijatskih granica i činjenje dobrih djela: ”Zar ne vidiš one koji su umjesto zahvalnosti Allahu na blagodatima – nezahvalnošću uzvratili i narod svoj u Kuću propasti doveli” (Ibrahim, 28); ”A da smo Mi njima naredili: ‘Poubijajte se!’, ili: ‘Iselite iz zavičaja svog!’ – malo ko od njih bi to učinio. A kad bi oni onako kako im se savjetuje postupali, bilo bi im bolje i bili bi čvršći u vjeri” (En-Nisa, 66). Ustrajnost u dobrim djelima dovodi do toga da je vjernik uvijek vezan za razmišljanje o ahiretu s obzirom da mu je to stimulacija za dobro koje čini. A u isto vrijeme od islamskog vjerovanja je da se iman jača pokornošću, tj. dobrim djelima. Allahu su draga dobra djela u kojima čovjek ustrajava pa makar ona bila i mala. Aiša, radijallahu anha, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ko bude ustrajan u klanjanju dvanaest rekata (pritvrðenih namaskih sunneta) obavezan mu je ulazak u Džennet.”  (Tirmizi) A u hadisi-kudsijju stoji: ”Rob će ustrajavati da Mi se približava nafilama sve dok ga ne zavolim.” (Buharija) Pa kako da zaluta onaj koga Gospodar nebesa i Zemlje zavoli!

3.      Iščitavanje i razmišljanje o životima Allahovih poslanika, alejhimus-selam: ”A sve ove vijesti koje ti o pojedinim dogaðajima o poslanicima kazujemo zato su da njima srce tvoje učvrstimo. I u ovima došla ti je prava istina, i pouka, i vjernicima opomena” (Hud, 120); ”Spalite ga i bogove vaše osvetite, ako hoćete išta da učinite! – povikaše. ‘O vatro’, rekosmo Mi, ‘postani hladna, i spas Ibrahimu!’ I oni htjedoše da mu postave zamku, ali ih Mi onemogućismo” (El-Enbija, 68-70); Ibn Abbas kaže: ”Zadnje riječi koje je Ibrahim izgovorio kada je bačen u vatru bile su: Dovoljan mi je Allah i divan li je On pomagač”; ”Pa kad jedni druge ugledaše, drugovi Musaovi povikaše: ‘Samo što nas nisu stigli”’ (Eš-Šuara, 61); ”I čarobnjaci se baciše licem na tle govoreći: ‘Mi vjerujemo u Musaova i Harunova Gospodara.’ ‘Vi ste mu povjerovali’ – viknu faraon – ‘prije nego što sam vam ja dopustio! On je učitelj vaš, on vas je vradžbini naučio i ja ću vam, zacijelo, unakrst ruke i noge vaše odsjeći i po stablima palmi vas razapeti i sigurno ćete saznati ko je od nas u mučenju strašniji i istrajniji”’ (Taha, 71 – 72).

 
4.      Dova je jedno izrazito jako oružje u rukama vjernika. I sam Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upućivao je dove Allahu, a njegova najčešća dova na sedždi bila je: ”O Ti Koji okrećeš ljudska srca, učvrsti moje srce u Svojoj vjeri.” (Tirmizi)

5.       Zikrullah: ”O vjernici, kad se s kakvom četom sukobite, smjeli budite i neprestano Allaha spominjite da biste postigli što želite.” (El-Enfal, 45)

 
6.      Ubjeðenje u ispravnost puta kojim se hodi, iman i jeste ubjeðenje, a ne sumnja ili djelimično ubjeðenje, nego čvrsto i postojano ubjeðenje. Iz toga razloga i jesu iskušenja da se ispita čvrstina ubjeðenja. Mnogi tvrde da su vjernici dok ne zapadnu u krizu, kada se automatski javljaju sumnje. Slično tome je ono što svakodnevno možemo da vidimo da neki sumnjaju u islamske propise i njihovu korist za čovjeka. čak se dešava da se krivica baca na islam zbog neuspjeha u poslu. Za ispravan put odabiru se samo oni koji su vrijedni toga pa je i to razlog zahvale Uzvišenom Allahu: ”Reci: ‘Hvala Allahu i mir robovima Njegovim koje je On odabrao! Šta je bolje: Allah ili oni koje Njemu ravnim smatraju?”’ (En-Neml, 59); ”Mi ćemo učiniti da Knjigu poslije naslijede oni Naši robovi koje Mi izaberemo, bit će onih koji će se prema sebi ogriješiti, bit će onih čija će dobra i loša djela podjednako teška biti, i bit će i onih koji će, Allahovom voljom, svojim dobrim djelima druge nadmašiti – za to će veliku blagodat dobiti” (Fatir, 32).

7.      Učešće u da’vi – pozivanju u Allahovu vjeru, jer ako se duša ne zaposli dobrim, naći će način da učini zlo. A isto tako svako onaj ko učestvuje u da’vi, direktno ili indirektno, upućuje i nasihati ljude pa onda će često sam sebi reći: Kako da druge upozoravam na zlo a ja ga činim ili kako da drugima nareðujem dobro a ja ga ne činim.

8.      Imansko okruženje, na što upućuje hadis: ”Ima ljudi koji su ključ za dobro, a prepreka za zlo.” (Ibn Madže) Meðu ljudima ima onih koji uvijek tragaju za dobrim i u društvu takvih uglavnom će drugi činiti dobro, a i obrnuto, uvijek bježe od zla i ako ste sa njima, zlo će vas zaobilaziti.

9.      Pouzdanje u Allahovu pobjedu, ili jednostavnije rečeno optimizam. Musliman nikada ne smije dozvoliti sebi da vidi crnilo oko sebe. Ma koliko zla bilo, uvijek se može naći i dobra pa ga treba samo širiti i uvećavati. Pesimizam nije odlika vjernika, on nikada ne gubi nadu: ”A koliko je bilo vjerovjesnika uz koje su se mnogi iskreni vjernici borili, pa nisu klonuli zbog nevolja koje su ih na Allahovom putu snalazile, i nisu posustajali niti se predavali – a Allah izdržljive voli. I samo su govorili: ‘Gospodaru naš, oprosti nam krivice naše i neumjerenost našu u postupcima našim, i učvrsti korake naše i pomozi nam protiv naroda koji ne vjeruje”’ (Ali Imran, 146 – 147).

10.  Spoznati zlo i ne dozvoliti da nas ono obmane: ”Neka te nikako ne obmanjuje to što oni koji ne vjeruju po raznim zemljama putuju” (Ali Imran, 196); ”On spušta kišu s neba, pa rijeke teku koritima s mjerom, i bujica nosi otpatke koji plivaju po površini. I ono što ljudi tope na vatri u želji da dobiju nakit ili oruðe ima takoðer otpatke, slične onima. Tako Allah navodi primjer za istinu i neistinu: otpaci se odbacuju, dok ono što koristi ljudima ostaje na zemlji. Tako, eto, Allah objašnjava primjere” (Er-Rad, 17); ”Tako Mi potanko izlažemo dokaze, i da bi očevidan bio put kojim idu grješnici” (El-En’am, 55). Šejtan pokušava zlo prikazati lijepim pa nam se često čini da oni koji zlo i nemoral čine uživaju u životu. A upravo je suprotno, vjernik je taj koji je rahat duše. često vanjština zanese insana pa misli da je ljepota u njoj. često i grijeh izgleda lijepo i jednostavno, a halal teško i komplikovano. Završnica zla je uvijek bolna i tegobna, ma koliko to u jednom trenutku izgledalo lijepo.

11.  Strpljivost: ”Zar – kad vas je snašla nevolja koju ste vi njima dvostruko nanijeli, možete reći: Otkud sad ovo?! Reci: To je od vas samih! Allah, zaista sve može” (Ali Imran, 165); ”Nikome nije dato veće dobro od sabura” (Buharija).

12.  Razmišljanje o džennetskim ljepotama i džehennemskim patnjama: ”Strpite se, porodico Jasirova, vaše mjesto je Džennet.” (Hakim)

Prvi put objavljeno: Ponedjeljak, 21 Srpanj 2008 08:45