Aktuelno

Eto lljeta, eto koncerata

348pregledi
Piše: Amir Durmić

Jednom sam negdje pročitao da u najbizarnije primjere smrti spada slučaj jednog dirigenta koji se prilikom koncerta toliko zanio u mahanju dirigentskim štapićem da je sebi nanio izvjesnu povredu od čijih je posljedica, nakon inficiranja rane, i umro. Ne ulazeći u njegovu vjerodostojnost, ovog se podatka uvijek nanovo sjetim kada na nekom od koncerata ”duhovne islamske muzike”,….

čije makar dijelove emitiraju mediji, vidim zanesenjačko mahanje štapićem gospodina ”maestra” koji predvodi simfonijski orkestar.  

Zaista je čudna energija koja čovjeka pokreće da se tako predano i žestoko njiše i klati, trese glavom i maše rukama, pa više liči nekom opsihrenom insanu kojem se uči rukja, a ne uglaðenom gospodinu umjetniku. Imajući u vidu da je ljeto nastupilo, te da su dani dugi, a narod željan provoda upakovanog u celofan navodne duhovne nadogradnje, nećemo se začuditi ako opet i ovog ljeta pukne reklama o nekom novom megakoncertu ”islamske duhovne muzike”, na kome će se izmiješati sve i svašta, kako bi svako našao nešto za sebe, jer kad je sve ”multi”, onda treba da su i koncerti, pa ne smeta pomiješati ilahije i kaside, def i bubanj, violinu i frulu, i onda sve začiniti zabavnom ili narodnom muzikom u izvedbi nekog popularnog pjevača koji će debelo naplatiti svoj honorar.

Na pozornici će možda kao voditeljice ili učesnice programa dominirati plavuše, crnke ili brinete, naravno, ”pristojno” obučene, kako bi se muški dio publike iskušao u umijeću obaranja pogleda. One koje su pokrivene po islamskim propisima, ne smeta da budu što bolje i ukusnije našminkane, kako bi rušile predrasude o hidžabu kao nečem što ne može biti ”moderno”. Pošto svako gleda svoju računicu, karte su često preskupe, a televizija koncert ne prenosi direktno u cijelosti, već samo jedan mali dio, da onima koji su ostali kod kuće rastu zazubice od muke što propuštaju takav spektakl. Ipak nisu ni oni sa TV-a tako škrti, jer ako se malo strpimo, najčešće do mubarek ramazana, oni će velikodušno emitirati cijeli snimak, tako da uz uz post, teravije i ostale ibadete, svoj iman ”popravimo” i milozvučnim melodijama ilahija i kasida, kao i zabavnom muzikom kojom se ponekad završe koncerti ”islamske muzike”.

Ako se slučajno ko drzne pa progovori koju protiv ovakvih koncerta, koji se i pored svih nastojanja vrlo teško mogu okititi epitetom ”islamski”, naići će na žestoke osude od strane okoline, te će stereotipno biti proglašen radikalom, zaostalim, protivnikom umjetnosti i kulture, ili vrlo jednostavno, općeprihvatljivo i još uvijek nevjerovatno aktuelno, ”vehabijom”.

Pozivanje na tradicionalne islamske izvore Kur’an i hadis, govore islamskih učenjaka,  kao i kapitalna djela koja su nastala u prvim stoljećima islama, a u kojima nalazimo osudu muzike i muzičkih instrumenata, ponekad se naziva primitivizmom i zaostalošću, te se, argumentirajući kako novo vrijeme donosi i nove izazove, pravi apsurdna paralela izmeðu deva i automobila, kao i pijeska i tepiha u džamijama.

Termin ”islamska muzika” u najmanju je ruku vrlo sporan i diskutabilan, a objektivno se može reći čak i apsurdan, jer da bi nešto imalo epitet ”islamski”, mora imati makar svoju osnovu legitimnosti u primarnim izvorima vjere islama, što sa muzikom i muzičkim instrumentima nikako nije slučaj (izuzimajući def). Puno je ispravnije i realnije reći da su se odreðeni muslimani ili čitave skupine njih kroz historiju bavili muzikom, što nikako nije argument da se islamu, kao jedinoj od Allaha priznatoj vjeri, generalno pripiše muzika. Ali pošto je tema  muzike već vrlo istrošena, nema smisla opet je potencirati i dizati na nivo, jer sve je već poznato, a i ovih nekoliko riječi je već dovoljno da tekst bude proglašen ”vehabijskim”. Umjesto iznošenja šerijatskih argumenata koji u najmanju ruku o muzici i muzičkim instrumentima govore kao o nečem strogo pokuðenom, onima koji se pripisuju islamskom miljeu, a koji u ovakvim koncertima ne vide ništa sporno, već baš suprotno, smatraju ih pohvalnim, postavljamo nekoliko pitanja.

Imajući u vidu da se nekako u našem podneblju uvijek potencira hanefijski mezheb, pitamo ih kako bi se na koncertu, na kojem dominiraju muzika, duhovni sufijski ples, te pjevači i pjevačice, osjećao imam Ebu Hanifa čijem se mezhebu sa ponosom pripisuju Bošnjaci muslimani, ili još više od toga, kako bi se tu osjećao Allahov poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem?

Koliko li meleka časnih prisustvuje ovim dogaðajima na kojima se od siline buke, koju uz pomoć pojačala proizvode raznorazni muzički instrumenti, tresu tribine i skoro stvaraju bol u ušima, ukoliko uzmemo u obzir da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Meleki ne prate skupinu putnika u kojoj se nalaze pas ili zvono.”

(Muslim, br. 2113; Tirmizi, br. 1703; i drugi, od Ebu Hurejre, r.a).

Cjepidlake će reći kako u svoj toj muzičkoj mašineriji ipak nema zvona.

Na kraju, gdje je svemu tome kraj?

Polako se u ”duhovnu islamsku muziku”, koja je na početku valjda podrazumijevala izvoðenje ilahija samo uz def ili naj, uvukao i simfonijski orkestar, narodna, zabavna, pa odnedavno i rep muzika, a na kraju i poneka folk pjevačica, kako o tome svjedoči dogaðaj od prošlog mjeseca. Naime, u jednom džematu u blizini Sarajeva organiziran je tradicionalni mevlud nakon kojeg je (u zabavnom programu nakon mevluda) trebala gostovati jedna klasična, razgolićena ”narodna” pjevačica (S. S.), kako je to uredno predstavljeno na plakatu koji je pozivao na mevlud (plakat se može vidjeti na internetu). Bez komentara.

Sebi postavljamo pitanje koliko bi imalo smisla prevrtati stranice kapitalnih djela hanefijskog ili bilo kojeg drugog mezheba i izdvajati govore učenjaka o zabrani muzike, pjevačica i muzičkih instrumenata? Vjerovatno nikakve, jer te fetve iz požutjelih knjiga ionako vrlo teško dolaze do ušiju onih koji svojim autoritetom i ugledom mogu spriječiti nešto slično.

 vala Allahu, islam kao vjera pruža mnoge mogućnosti koje su šerijatski legitimne, a koje vrlo djelotvorno mogu okupiti mase i prezentirati islam kao sveobuhvatnu i potpunu religiju, uključujući čak i mnoge vidove zabave, bez poduzimanja koraka koji su šerijatski zabranjeni. Pod izgovorom da se ”koncertima islamske muzike” ljudima pruža alternativa za kojekakve turbo-folk ili pop-rok koncerte, u suštini, mase se samo preusmjeravaju iz jednog muzičkog kolosijeka u drugi, pa više ne ”šize” uz jednu vrstu muzike, već uz drugu. Bojimo se da će oni koji nekontrolirano”dirigiraju” ovakvim koncertima, bili oni organizatori ili menadžeri koji uvijek namirišu dobru lovu, sličnim potezima masama nanijeti bolne rane na suštinskom razumijevanju islama i njegovih izvora, te tako ”inficirati” čitavu generaciju omladine koja će misliti da kroz muziku, ples i zabavu vrlo lahko može postići ono što od njih zahtijeva njihov Gospodar. Možda posljedice budu kobne. Kao kod dirigenta sa početka teksta.

 
Prvi put objavljeno: Subota, 12 Srpanj 2008 12:38