Hutbe

Emanet vlasti – preteško breme

386views

Hatib: Nezim Halilović Muderris
Braćo i sestre, u islamu! Danas 06. rebiu-l-ahira 1432.H., 11. marta 2011. godine, hutbu sam nalovio sa Emanet vlasti – preteško breme. I dalje se, braćo i sestre u Libiji vode žestoke borbe za slobodu libijskog naroda, koji je odlučan na putu svrgavanja višedecenijskog diktatora Muamera El-Gadafija, koji posljednje tri sedmice sije smrt i prolijeva krv vlastitog naroda, u želji da po svaku cijenu sačuva vlast. Demonstracije se nastavljaju i u Jemenu, a predsjednik Jemena, Ali Abdullah Salih, takođe ne odustaje od položaja. Naša obaveza u ovom trenutku je iskrena dova Allahu, subhanehu ve te’ala, da našoj braći u Libiji, Jemenu i na svakom drugom mjestu podari skoru pobjedu i istinsku slobodu!    
Braćo i sestre, podsjećam sebe i vas na 113. ajet Sure Hud, u kojem Allah, dželle še’nuhu, zabranjuje pomaganje zalima: ”I ne držite stranu zulumćara (nasilnika), pa da vas vatra prži; vi nemate drugih zaštitnika osim Allaha, inače, nema vam pomoći!”

Prema citiranom ajetu, vjernici  ne smiju podržavati nasilnike, jer će za to biti kažnjeni u džehennemskoj vatri. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas podučava, u hadisu koji bilježi imam Ebu Davud: Prenosi Ebu Seid El-Hudri, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Najbolji džihad je riječ istine nasilnom vladaru!” (Ebu Davud)
Narod Libije i Jemena, a prije njih Tunisa i Egipta svojim diktatorima su kazali: “Ne više tiraniji i nasilju i ne poniženju i bijedi!” i na taj način postižu najveći stupanj džihada i inša-Allah posebne nagrade za to. Predsjednici Tunisa i Egipta su se odazvali pozivu svoga naroda za smjenu, dok predsjednici Libije i Jemena to odbijaju i odlučni su u upotrebi sile u cilju očuvanja svojih predsjedničkih položaja i na taj način još više srljaju u grijehu.

A kako se naš dobri selef odnosio prema vlasti, vidimo iz primjera halife Omera ibn Abdu-l-Aziza, koji se nakon preuzimanja hilafeta, popeo na minber i  kazao: „O ljudi! Iskušan sam ovom stvari bez moga pitanja, moje želje za njom i bez dogovora s ostalim muslimanima. Ja odbacujem vašu prisegu datu meni, pa potražite nekoga boljeg za svog halifu!”
Prisutni povikaše u jedan glas: „Mi smo tebe izabrali, vođo vjernika i zadovoljni smo tobom, pa prihvati se vođstva s Allahovim blagoslovom!” Omer nastavi: „Onda, znajte da nema vjerovjesnika poslije vašeg Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i da nema knjige nakon Knjige koja je njemu objavljena! Uistinu, ono što je Allah dozvolio, to ostaje dozvoljeno do Sudnjeg dana. Zaista, ja nisam sudija, već samo onaj koji sprovodi. Uistinu, ja nisam onaj koji uvodi novine, već sam onaj koji slijedi. Nikome se ne pokorava u griješenju prema Allahu, subhanehu ve te’ala. Doista, ja nisam najbolji od vas, već sam jedan od vas, s tim da mi je Allah odredio da nosim najveći teret. O ljudi! Ko se bude družio s nama, neka se druži radi pet stvari, a ako ne može radi njih, neka nam se onda ne primiče: 1) da nas upozna o potrebi onoga koji nije u stanju, da nas upozna sa svojom potrebom; 2) da nas svojim zalaganjem potpomogne u dobru; 3) da nas uputi na dobro kako bismo se poveli za njim; 4) da ne ogovara pred nama nikoga od muslimana i 5) da ne zalazi u stvari koje ga se ne tiču! Oporučujem vam bogobojaznost, jer je bogobojaznost iza svake stvari, dok ničega nema iza bogobojaznosti. Radite za svoj Ahiret! Doista, ko bude radio za svoj Ahiret, Allah će ga sačuvati dunjaluka! Popravite svoju unutrašnjost, Allah će popraviti vašu spoljašnjost! Često se sjećajte smrti i dobro se pripremite za nju prije nego li vam dođe! Doista, smrt prekida sve slasti. Zaista, ovaj ummet nikada se nije razilazio oko svoga Gospodara, niti svoga Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, niti Knjige koja im je dostavljena, već su se razišli oko dinara i dirhema. Zaista neću dati nikome pravo koje ne zaslužuje, niti ću uskratiti nekome njegovo pravo, ako ga zaslužuje!”

Zatim je povisivši glas kako bi ga svi ljudi čuli, rekao: „O ljudi! Ko se bude pokoravao Allahu i njemu je obavezno pokoravati se, dok onaj koji bude griješio prema Allahu, ni njemu se ne pokorava. Pokoravajte mi se sve dok se budem pokoravao Allahu, pa ukoliko budem nepokoran i vi se nemojte pokoravati meni! Ako oni koji su oko vas, iz naselja i gradova, budu se pokoravali meni kao što se i vi pokoravate, onda ću biti vaš vođa, ali ako prekinu prisegu i ja ću prestati biti vaš vođa.” Zatim je sišao s minbera.
Prenosi imam Bejheki, od ibn Abbasa, radijallahu anhu: “Jedan od vladar je odlučio da prođe kroz svoje carstvo prerušen, da ga ljudi ne prepoznaju, pa je došao kod čovjeka koji je imao krave i tu noć je vidio da je jedna krava dala mlijeka kao trideset krava, pa se začudio, tako da je odlučio da je kupi. Slijedeći dan je krava pasla sa ostalim kravama, ali je uveče dala pola od onoga što je dala prvi dan. Vladar pozva vlasnika i upita: “Obavijesti me zbog čega je tvoja krava dala danas duplo manje mlijeka! Zar ona i danas nije imala istu ispašu?” Ovaj reče: “Mislim da je vladar nanio zulum nekim građanima, pa je krava dala manje mlijeka, jer kada vladar učini nasilje ili ima namjeru učiniti nasilje, uskraćuje se bereket!” Vladar odluči da ne uzima kravu i da neće činiti nasilje. Krava drugi dan ode na pašu, nahrani se i dade mlijeka kao i prvi dan. Vladar izvuče pouku i reče: “Vladar kada učini nasilje ili ga odluči učiniti, uskraćuje se bereket! Nema sumnje, biću pravedan i truditi se da budem što bolji!”

Kada su kroz historiju pravedno postupali neki neislamski vladari, kakva bi bila tek obaveza muslimanskih vladara da to čine, a u tome imaju najljepše primjere u Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pravednim halifama i drugim dobrim halifama poslije njih?!

Njihova pravda se nije odnosila samo na muslimane, već i na nemuslimane koji su bili pod njihovom vlašću i onima sa kojima su muslimani bili pod ugovorom o primirju. Žalosno je da danas neki vladari ne dozvoljavaju muslimanima da normalno žive, već ih protjeruju u neislamske zemlje ili muče u zatvorima u svoji zemljama i to samo zato što su mu’mini.
Bilježi Et-Tartuši u djelu “Siradžu-l-muluk”: “U Saidu, u Egiptu je bila palma, koja je svake godine nosila deset velikih grozdova hurmi, a u to vrijeme nije bilo niti jedne hurme koja je imala ni pola od toga. Vladar je prisvoji sebi, tako da te godine uopće nije ni rodila.”

Zato se pazi brate moj i sestro, bio vladar ili potčinjeni, od nasilja i uzurpiranja prava drugih i znaj da se na Sudnjem danu nećemo moći pomjeriti sa svoga mjesta dok ne izmirimo njihove hakove (prava), pa ako smo danas u prilici da nekome nenesemo zlo, sjetimo se Sudnjega dana, kada će sva moć i snaga pripadati samo Allahu, subhanehu ve te’ala i znajmo da je naveći zulum nakon širka neposlušnost roditeljima i uznemiravanje iskrenih Allahovih, dželle še’nuhu, robova!

Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam Muslim: Prenosi Ebu Sa’leba El-Harisi, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko uzurpira pravo muslimana, Allah mu je odredio vatru i zabranio džennet!” Reče čovjek: “Ako je nešto neznatno, Allahov Poslaniče?” Reče: “Makar bila grančica eraka (misvaka)!” (Muslim)
Braćo i sestre, ne žudimo za vlašću i položajima, jer su oni odgovornost prije privilegije, ukazujmo na islamski način odgovornima na njihove obaveze i propuste, u cilju njihova popravljanja, ispunjavajmo sve preuzete obaveze, natječimo se u dobru i pripremajmo se za Dan polaganja računa, kada će se gledati samo dobra djela!

Molim Allaha, dželle še’nuhu, da nam pomogne da sačuvamo svjetlo islama, da pomogne na[u bra’u u: Palestini, Čečeniji, Avganistanu, Iraku, Sudanu, Tunisu, Egiptu, Libiji, Jemenu i na svakom mjestu gdje su ugrožena prava muslimana, da nam da vladare koji će biti svjesni svoje odgovornosti i koji će se Njega bojati i razmišljati o Kijametu i onome što dolazi poslije njega, da nas učini od onih koji izvršavaju preuzete obaveze, da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti, da našu djecu i potomke učini radostima naših očiju i srca, da nam bude milostiv na Sudnjem danu i u Džennetu nas počasti društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi! Amin!    

Sarajevo: 06. rebiu-l-ahir 1432. god. po H. / 11. mart 2011. god.  
Hutba: Džamija “Kralj Fahd”
Nezim Halilović Muderris