Aktuelno

Želimo li biti popularni?

269pregledi
Piše: Amir Durmić

U nastojanju da se izdvoje iz sredine i po nečem (p)ostanu prepoznatljivi i slavni, pojedinci su spremni učiniti jako ekstremne korake. Historija bilježi mnogo slučajeva onih koji su po svaku cijenu željeli ovjekovječiti svoje ime i zauvijek se upisati na barem jednu stranicu povijesti, pa makar ono što su uradili bio zločin, ili nešto ružno i suludo.
 
Crni heroji


Možda je najupečatljiviji primjer takve osobe izvjesni Herostat, čovjek nepoznatog porijekla za koga neki kažu da je po zanimanju bio obućar, a koji je prema historijskim izvorima 356. godine p.n.e. namjerno zapalio grandioznu palaču (pagansko svetište) u Efesu u Maloj Aziji, koja se ubrajala u jedno od sedam svjetskih čuda, samo kako bi ga historija zapamtila. Ništa manje nije poznat ni suludi rimski car Neron koji je navodno namjerno zapalio Rim iz istog razloga iz kojeg je i Herostat zapalio hram u Efesu. Pošto ni jedan ni drugi nisu učinili ništa korisno za svoj narod ili čovječanstvo uopće, kako bi ih historija zapamtila kao dobročinitelje, odlučili su se da glupošću uklešu svoja imena u historiji čovječanstva, i u tome su definitivno uspjeli. Tipove ovakvih ambicija neki u žargonu nazivaju i crnim herojima. Međutim, broj svih dosadašnjih Herostata i Nerona nije ni približan cifri njihove današnje ideološke braće koja po bilo koju cijenu hoće da postanu slavni i da na sebe privuku pažnju. Svaka država, svaki grad pa čak i svako selo ima tipove koji imaju iste ambicije kao spomenuti dvojac, i često ne prežu ni od čega kako bi svijet čuo za njih, a razlika je samo u količini smjelosti (čitaj: ludosti) i granica do kojih žele ići. Možda je najsvježiji primjer toga nedavni događaj koji je potresao Njemačku, ali i čitav svijet, kada je sedamnaestogodišnjak Tim Kretschmer u krvavom pohodu na srednju školu u mjestu Winnenden ubio 16 osoba, a onda presudio i samome sebi. Poruka koju je noć prije pokolja ostavio na internetu glasila je: ”Čut ćete o meni sutra, zapamtite ime grada koji se zove Winnenden…” I nažalost, svi smo čuli o njemu. S manje ekstremnim slučajevima susrećemo se skoro svakodnevno. Početak konzumiranja duhana i alkohola, a kasnije i lahkih i teških droga nije ništa drugo do pokušaj marginaliziranih pojedinaca da privuku pažnju na sebe i svoje ponašanje. Razne subkulture koje se u svijetu javljaju zadnjih decenija su isto tako uglavnom pokušaji određenih grupacija da svojim ekstravagantnim načinom oblačenja ili ponašanja, privuku pozornost i interesovanje okoline. U početku donekle u tome i uspijevaju, ali nakon što se okolina na njih navikne i postanu ”normalni”, mnogi idu i dalje te postaju sve luđi i luđi u svojim ionako dovoljno ludim i blesavim potezima. Iako tih budalaština ima i napretek, izdvajamo jednu o kojoj su nedavno izvještavali mediji. Nakon što su tetoviranje i pirsing postali uobičajene i već zastarjele metode ”izražavanja vlastite osobnosti”, kako to pagansko sakaćenje imaju običaj zvati njegovi poklonici, pojavilo se nešto sasvim novo za one najblesavije. Naime, odnedavno je moguće tetovirati i unutrašnje organe, tačnije srce. Ekipa hirurga, koji sebe nazivaju True Love Tattos, za cijenu koja se kreće između od 7.500 do 8.300 eura, svakome ko je dovoljno lud i željan makar kratkotrajnog publiciteta, otvorit će grudni koš i na srcu mu tetovirati ono što želi. Čitavu operaciju će snimiti kamerom i fotoaparatima kako bi dokazali da su profesionalno obavili posao. Već se više od 350 ljudi podvrglo ovoj ludoriji. Bez obzira kakve argumente i opravdanja navodili oni koji se upuštaju u ovakve ili slične budalaštine koje kontriraju svemu što se može nazvati zdravim razumom, u principu se najčešće radi o očajnim pokušajima priskrbljivanja makar mrvice popularnosti i publiciteta.  

Gorak je ukus slave


Kada i zaobiđemo crne heroje i sve vrste fanatika koji za publicitet i komadić slave žrtvuju sve što se žrtvovati može, te malo razmislimo o onim osobama koje su na neki (uvjetno rečeno) normalan i konvencionalan način uspjele prokrčiti svoj put do zvijezda te tako postale slavne i popularne, vidjet ćemo da mnogi od njih uopće ne uživaju u slavi i popularnosti za kojima su, kao i većina ljudi, toliko žudjeli. Danas se uglavnom najlakše i najbrže postaje slavan kroz jednu od tri profesije, koje su, ako se gledaju sveopća dobrobit i prosperitet čovječanstva, potpuno marginalne pa čak skoro i beskorisne. Naravno, radi se o sportu, glumi i muzici. Kristalno je jasno da ćemo svi prije čuti za nekog novog pjevača ili glumca, koji jedva da znaju čitati ili pisati, nego za nekog naučnika koji je decenijama radio na otkriću nekog prijeko potrebnog  lijeka ili na usavršavanju općekorisnog izuma koji će olakšati život svim ljudima. Krivca za ovako paradoksalnu situaciju prvenstveno možemo potražiti u biti ljudske duše kojoj su mnogo draži svirka, zabava i niske strasti nego trud, napor i izučavanje onoga što je korisno. Ništa manje nisu krivi ni mas-mediji koji u svojim sadržajima puno više prostora ustupaju muzici, filmovima i sportu, nego emisijama koje afirmiraju nauku i moral. Međutim, i nakon što postanu slavni i popularni, mnogi ljudi i iz tri spomenute branše počnu žaliti za vremenima kada nisu bili slavni. Život im jednostavno postane previše javan pa moraju potrošiti čitavo bogatstvo kako bi makar nakratko sačuvali privatnost i intimu. Svako pojavljivanje u javnosti takvih osoba popraćeno je objektivima kamera i blicevima fotoaparata, što mnogima postane tako naporno i dosadno da jednostavno počnu bježati od popularnosti više nego što su za njom nekoć trčali. Najmanji propusti i gafovi koje sebi priušte slavni, u recimo odijevanju, izjavama ili ponašanju, stavljaju se pod hiljade lupa raznih kritičara, što rezultira stalne medijske napade i javna ismijavanja koja bez sumnje ostavljaju loše posljedice na mentalno zdravlje i ponašanje većine tih ljudi. Iako naizgled uspješni i vrlo sretni, mnogi od njih nisu ništa drugo do duhovne nakaze čiji su ponašanje i životni put trasirani više zahtjevima menadžera, kritikama kritičara i željama i očekivanjima fanova, nego njihovim vlastitim izborom. Uzmemo li u obzir i činjenicu da je veliki broj slavnih osoba stalno na meti umno bolesnih simpatizera i raznih kriminalaca koji u njihovom bogatstvu i slavi vide odličnu priliku da se na brzinu (otmicom ili pljačkom) dokopaju njihovog novca, onda možemo biti sigurni da ovakva vrsta slave često donosi više lasti nego slasti i više tjeskobe nego rahatluka.   
 
Biti popularan kod Stvoritelja

Jedan engleski spisatelj mudro je rekao: ”Čovjek traži pohvalu da bi prestao sumnjati u samoga sebe, ali ravnodušan je prema aplauzu kada je siguran u uspjeh.” Samopouzdanje je sigurno vrlo bitan faktor koji utječe na mentalno pa čak i fizičko stanje svakog čovjeka, a od količine sigurnosti nekog pojedinca u samoga sebe zavisi koliko će taj pojedinac biti produktivan i predan zanimanju kojim se bavi, bez obzira o kakvom se zanimanju radilo. Iskrene i konstruktivne pohvale bez sumnje mogu povećati samopouzdanje nekog čovjeka, kao što mu stalni napadi, potvore i konstantne kritike isto tako mogu, ako ne u potpunosti srozati, onda makar dobro uzdrmati njegovu sigurnost u samoga sebe. Dakle, stalnim pohvalama koje stižu od strane ljudi, čovjek postaje popularan u društvu i povećava mu se samopouzdanje, bez obzira što te pohvale često mogu biti neistinite, licemjerne ili izrečene zbog  priskrbljivanja neke koristi ili otklanjanja neke štete. Kakvo li tek onda samopouzdanje trebaju imati vjernici u Allaha i Njegovog Poslanika koji su ubijeđeni da kroz izvršavanje Allahovih naredbi i ostavljanje Allahovih zabrana zadobivaju Njegovu ljubav i naklonost, te bivaju onima s kojima se On hvali Svojim melekima? Od Abdullaha b. Amra, r.a., prenosi se da se Poslanik, s.a.v.s., nakon što su obavili akšam-namaz, obratio svojim ashabima rekavši: ”Obradujte se i budite sretni! Vaš Gospodar je otvorio jedna od nebeskih vrata pa se s vama hvali Svojim melekima govoreći: ‘Pogledajte u Moje robove, obavili su jedan od farzova pa iščekuju drugi!”’ (Ibn Madže, br. 801, Ahmed, 2/186. Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u Es-Sahiha, br. 661.) Onaj ko zadobije ljubav Uzvišenog Stvoritelja, zavoljet će ga i svi bogobojazni i plemeniti stanovnici nebesa i Zemlje, pa će tako postati ”popularan” u čitavom kosmosu. Od Ebu Hurejre, r.a., prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Kada Allah zavoli nekog od Svojih robova, On pozove meleka Džibrila pa mu kaže: ‘Ja sam zavolio tog i tog čovjeka pa ga zavoli i ti’, pa ga zavoli i Džibril. Zatim Džibril razglasi na nebesima da je Allah zavolio tog čovjeka pa ga zavole i stanovnici nebesa, a zatim se ta ljubav spusti i na Zemlju…” (Buhari, br. 7485, Muslim, br. 2638) Zbog toga je svaki iskreni Allahov rob daleko popularniji i poznatiji od svih slavnih osoba na dunjaluku zajedno, pa makar on na ovom svijetu bio totalni anonimus, kojeg ljudi ponekad izbjegavaju ili čak i odbacuju. Siguran je da za njega zna njegov Stvoritelj i svi Njegovi meleki čiji je broj neusporedivo veći od broja svih ostalih nama poznatih stvorenja u kosmosu zajedno, i to mu je dovoljno. Takva osoba iskreno vjeruje i čini dobra djela, a pohvalu i nagradu očekuje prvenstveno od Gospodara svjetova. Njegove težnje i ambicije usmjerene su ka onom boljem i vječnom životu, i dok je god na istini i uputi, ne boji se prigovora ljudi. Ostane li čvrst i nepokolebljiv u svojoj vjeri, ne samo da će ga voljeti Gospodar i Njegovi meleki plemeniti, nego će se ta ljubav spustiti i na Zemlju, upravo onako kako je to Poslanik, s.a.v.s., i rekao u citiranom hadisu. Nebrojeno je mnogo primjera iskrenih Allahovih robova koji su bježali od dunjalučke slave i popularnosti više nego što ljudi danas trče za njom, i više su se trudili da skriju svoja dobra djela nego što se danas većina ljudi trudi da ih drugima predoči i prikaže, ali i pored toga, Allah ih je još i na dunjaluku uzvisio, i spomen na njih do Sudnjega dana ostavio. Zavoljele su ih sve čiste i plemenite duše vjernika, a čak ni mnogi nemuslimani nisu ostajali ravnodušni prema veličini uspjeha koji su na dunjaluku postigli. Kada bismo i mi svoja srca očistili od prljavštine grijeha, čvrsto se prihvatili Kur’ana i sunneta, i uz to u svojim dušama probudili uzvišene ambicije koje su vodile muslimane prvih generacija, na laži i potvore zavidnika ne bismo obraćali pažnju, a ni bilo kakve pohvale nas ne bi učinile oholim i obijesnim. Nadali bismo se Allahovoj milosti i bili sigurni u uspjeh, jer vjernicima je Allah uspjeh i zagarantovao: ”
 
”Allah je obećao vjernicima i vjernicama džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno boraviti, i divne dvorove u vrtovima edenskim. A Allahovo zadovoljstvo i Njegova naklonost su veći od svega toga; to će, doista, uspjeh veliki biti!” (Et-Tevbe, 72.)
 
Prvi put objavljeno: Subota, 04 Travanj 2009 04:22