U Egiptu će u srijedu i četvrtak biti održani prvi predsjednički izbori od smjene Hosnija Mubaraka. U Kairu se na ulicama i trgovima mogu vidjeti izborni transparenti, billboardi i posteri. Na glasačkim listićima je ukupno 13 imena, među njima je i nekoliko favorita.
Abdel Moneim Abu el-Futuh je po zanimanju ljekar. Bio je i jedan od vođa Muslimanskog bratstva, koje je napustio kratko nakon revolucije, kao razlog navodeći ideološke razlike.
Jedan je od vođa revolucije, koji su od prvog dana bili na ulicama. On svakako ima najširu podršku – od liberala i socijalista do selefija.
U kampanji nazvanoj “Snažni Egipat” obećava da će 40 posto državnog budžeta izdvojiti za obrazovanje i zdravstvo.
I Muslimansko bratstvo je u utrci, iako su ranije obećali da neće delegirati kandidata na ovim izborima.
Projekat renesanse
Njihov kandidat Muhammed Morsi pokušava osvojiti glasače politikom obnove poznatom kao Al-Nahda ili Projekat renesanse.
Riječ je o opsežnom manifestu u kojem Morsi obećava da će obnoviti Egipat u roku od četiri godine.
U ekonomskom smislu, potiče ulaganje u privatni sektor, ali prema striktnim propisima.
Među favoritima je i Amr Musa, politički veteran i bivši generalni sekretar Arapske lige. Također, deset godina je bio ministar vanjskih poslova Hosnija Mubaraka.
Musa se našao na meti kritika zbog rada za svrgnutog predsjednika. Predstavlja se kao jedini kandidat s iskustvom neophodnim za obnovu Egipta.
Tvrdi da će biti predsjednik koji će smanjiti nezaposlenost.
Značaj Trga Tahrir
Među kandidatima je i Ahmed Šafik, posljednji premijer u režimu bivšeg predsjednika Mubaraka.
Njegova kampanja je zasnovana na ponovnom uspostavljanju sigurnosti. Šafikov predizborni slogan glasi “Djela, a ne riječi.”
Podržavaju ga ljudi koji su bili dio starog režima, a zbog toga su njegovi protivnici sumnjičavi. Ljudi koji su predvodili revoluciju plaše se da bi ugušio sve buduće proteste na isti način kao Mubarakov režim.
Reporter Al Jazeere iz Kaira Jamal el-Shayyal kaže: “Upravo zbog toga je Trg Tahrir toliko značajan – za milione Egipćana on je garancija da, bez obzira na to ko postane naredni predsjednik, za svaki potez odgovarat će egipatskom narodu.”
Od trojice najjačih kandidata, dvojica su povezana sa Muslimanskim bratstvom.
Novinarka Al Jazeere Sherine Tadros posjetila je centar Bratstva, Beni Suef, kako bi otkrila koliko će religija utjecati na ishod izbora.
Ahmed Bahaa el-Din sebe opisuje kao istinskog vjernika.
Uloga religije
Na parlamentarnim izborima glasao je za selefije. Ali, poput svojih prijatelja, želi da naredni predsjednik bude liberalni, sekularni kandidat.
“Religija igra veliku ulogu u našem svakodnevnom životu. Ali moramo razmišljati o tome šta je najbolje za Egipat, šta je zemlji trenutno najpotrebnije, jer naša ekonomija propada. Muslimansko bratstvo i selefije su dobri ljudi. Možda ću u budućnosti opet glasati za njih, ali sada ne.”
Ahmed Esmat, stanovnik Beni Suefa kaže: “Želim kandidata koji je dobar diplomata, koji ima iskustvo i snažan program i koji nas može brzo izvući iz ove krize.”
Hussein Khalifa, pristalica Muslimanskog bratstva, razočaran je njihovim rezultatima u parlamentu nakon revolucije.
“Ništa nisu učinili, a zemlja propada. Trebali bi se fokusirati na parlament i kandidirati na narednim predsjedničkim izborima. Za sada bi trebali prepustiti poziciju predsjednika nekome s iskustvom.”
Koptska hrišćanska manjina slaže se da je iskustvo ključno.
Ekonomski problemi
Kažu da neće birati predsjednika na osnovu vjerskih uvjerenja, nego da žele nekoga ko se može nositi s ozbiljnim ekonomskim i sigurnosnim problemima.
Ali priznaju da religija, ipak, jeste važan faktor na izborima.
Madeleine Mansour, koptska hrišćanka, kaže: “Prihvatamo činjenicu da je ovo islamska zemlja u kojoj će vladati islamski zakon, ali islamistički kandidati neprestano ističu religiju umjesto da govore o siromašnima i gladnima. Zbog toga nećemo glasati za njih.”
Ipak, veliki broj građana podržava predsjedničkog kandidata Muslimanskog bratstva isključivo zbog vjerskih razloga.
Beni Suef je uporište Bratstva, čak i vođa pokreta ovdje živi.
Dok Egipat ulazi u posljednji dio tranzicijskog perioda, građani strahuju od onoga što će im donijeti budućnosti – o kojoj će vjerovatno odlučivati novi predsjednik.
Bez obzira na to hoće li glasati na osnovu vjerskih uvjerenja ili drugih razloga, Egipćani će prvi put igrati ulogu u odlučivanju budućnosti svoje zemlje.
(AJ Balkans)
