Aktuelno

Efstatioss Tsionis, učenik pravoslavne teologije postao islamski daija

421views
Piše: Ezher Beganović
Ovo je ispovijest Grka Efstatioss Tsionisa, bivšeg studenta pravoslavne teološke škole, koji je prihvatio islam. Efstatioss je učestvovao kao predavač u okviru ciklusa predavanja o prelascima nemuslimana na islam koje je organiziralo udruženje ”Put u Raj”

Proteklih je dana u Bosni i Hercegovini gostovao Efstatioss Tsionis, Grk koji je prihvatio islam. Efstatioss je učestvovao kao predavač u okviru ciklusa predavanja o prelascima nemuslimana na islam koje je organiziralo udruženje ”Put u Raj”. Kao što je poznato, aktivnosti ove organizacije izazvale su veliku pozornost bh. javnosti. Osim velike posjećenosti tribinama organizacije ”Put u Raj”, zahvaljujući zlonamjernoj kampanji koju su pokrenuli crkveni krugovi putem domaćih medija, spomenute tribine danima su bile predmet rasprava naše javnosti. Zbog toga su priče Efstatiossa Tsionisa i Nijemca Svena Laua o prelasku na islam ostale u drugom planu. Zato smo odlučili da njihove priče objavimo u Saffu. U ovom broju objavljujemo priču Grka Efstatiossa Tsionisa. Efstatioss je rođen 1984. godine u Atini. U Njemačkoj je završio srednju školu. Također, Efstatioss je u Grčkoj pohađao pravoslavnu teološku školu. Danas je student Islamskog fakulteta u Briselu. Oženjen je Njemicom koja je također prihvatila islam i sa kojom ima dvoje djece. ”Ovo je priča o danu mog spasenja. Prelaskom na islam dobio sam najbolji poklon, islam je nešto najljepše. Ja to tvrdim sa punom odgovornošću jer sam bio na drugoj strani gdje nije tako lijepo kao što je lijepo u islamu. Sve je počelo kada sam prvi put prije sedam godina, tačnije 1999. godine, posjetio Bosnu i Hercegovinu, odnosno Sarajevo i Goražde. Tada nisam bio musliman i nisam znao ko su muslimani, ovdje sam tek upoznao muslimane. Sjećam se da sam tada bio posvećen vjerovanju u pravoslavlje, oko vrata sam nosio veliki krst. Kraj svake pravoslavne crkve zaustavljao sam se da se prekrstim. Osjećao sam da muslimani u meni vide nekoga ko ih podsjeća na one sa kojima su do jučer ratovali. Iako sam se kasnije uvjerio da to nije tako. Naime, kada sam sa kolegom Bošnjakom posjetio njegovo Goražde, odnosno njegovu porodicu, oni su se prema meni odnosili veoma lijepo. Njegov otac kojeg su u ratu teško ranili ljudi koji vjeruju u ono što sam ja tada vjerovao, prihvatio me je kao sina iako je znao da sam pravoslavac. Sjećam se da sam u Goraždu sjedio pored rijeke kada je zaučio ezan. Zaista, imao sam neki lijep osjećaj dok sam slušao ezan.” Kao što smo u početku naveli, Efstatioss je pohađao pravoslavnu teološku školu, čak je namjeravao postati pravoslavni svećenik. ”Kada sam imao sedamnaest godina pohađao sam pravoslavnu teološku školu. Imao sam namjeru da jednog dana postanem pop. Veoma sam se zanimao za kršćanstvo. Kao kršćanin sam se tada tri puta dnevno molio i postio sam. Umijem čitati Bibliju na starom izvornom grčkom jeziku.  Prije nego što vam kažem kako sam prešao na islam, želim reći u kakvoj sam močvari bio. Sjećam se kada sam 1994. godine doselio u Njemačku, tamo sam prolazio teška vremena sa svojom porodicom jer veoma često nismo imali skoro ništa novca. Nažalost, u tom vremenu probao sam drogu i druge poroke.”

Efstatioss se sa konkretnim razmišljanjem o islamu susreo prije sedam godina. Efstatioss se u Njemačkoj družio sa mladićima koji su bili muslimani, a među njima je bilo i nekoliko Bošnjaka. I oni kao i Efstatioss nisu imali pojma o islamu, odnosno nisu kod sebe imali ništa od islama osim muslimanskih imena. Međutim, vremenom su se Efstatiossove kolege muslimani počeli  interesirati za islam zbog čega je i sam sa njima  često polemizirao o vjeri. Tada počinje sa učenjem i saznavanjem prvih lekcija iz islama. Međutim, osoba koja ga je potakla da pređe na islam bio je jedan Nijemac koji je ranije prihvatio islam. ”Ja sam prije mislio da su muslimani samo Arapi i moja braća Bošnjaci iz Bosne. Međutim, jednog dana sreo sam jednog Nijemca, odnosno danas mog brata Svena Laua koji mi je tog dana pričao o islamu. Bio sam veoma iznenađen kad sam vidio da je jedan pravi Nijemac musliman i da mi govori o islamu. Na rastanku Sven mi je poklonio knjigu o Isau, a.s. U toj knjizi našao sam ajet u kojem se govori da će onaj ko traži drugu vjeru mimo islama biti izgubljen. Kada sam pročitao ovaj ajet, srce mi je počelo jako lupati. Kao da mi je koplje probolo srce. Okrenuo sam se majci i upitao je: ‘Majko, zar zaista misliš da se Bog utjelovio u ovim ikonama što vise na zidu.’ Majka mi je odgovorila da to ne smijem pitati. Nisam bio zadovoljan njenim odgovorom. Nakon izvjesnog vremena postao sam svjestan da Isus nije Božiji sin već poslanik. Nakon toga odlučio sam da samo vjerujem u Boga. Dobro se sjećam da sam neposredno prije Uskrsa otišao sa ocem u crkvu gdje sam slušao predavanje. Nakon predavanja pop je išao između redova i blagosiljao okupljene. Običaj je da se ustane i prekrsti kad on naiđe. Ja sam ustao, ali nisam mogao da se prekrstim. Otac me je uštinuo i rekao da se prekrstim. Rekao sam mu da ne mogu jer ne vjerujem više u to, na šta je on podigao ton i počeo čak da psuje. Odlučio sam se prekrstiti kako se ne bismo sramotili iako nisam vjerovao. Te večeri ponovo sam otišao kod svojih prijatelja gdje sam osjetio da je primanje islama veoma blizu mom srcu.” Nakon detaljnijeg proučavanja islama i nakon jasnih znakova, Efstatioss je konačno odlučio da prihvati islam, što je i učinio. ”Prvi namaz nakon primanja islama koji sam klanjao bila je jacija.” Efstatioss danas želi da podijeli svoje iskustvo i sa drugim nemuslimanima. Ne žali truda da pomogne svima da postanu muslimani. Svi oni koji su zainteresirani za detaljniji uvid u životnu priču Efstatiossa Tsionisa mogu posjetiti web stranicu www.pozivuraj.com.

Za bh. medije Bošnjaci su uvijek krivi
Ciklus tribina koje smo proteklih dana imali priliku pratiti u Bosni i Hercegovini pod popularnim nazivom ”Poziv u Raj”, izazvao je veliku pažnju naše javnosti. Osim po kvalitetu predavanja, spomenute tribine izazvale su i negativne reakcije pojedinih medija. Naime, predstavnici Katoličke crkve BiH i Srpske pravoslavne crkve iz Maglaja iskoristili su nesnalaženje mladića koji su nezlonamjerno i mladalački naivno podijelili nekoliko pozivnica za učestvovanje na spomenutim tribinama njihovim crkvenim službenicima te su alarmirali čitavu bh. javnost lažno optužujući organizatore tribina ”Poziv u Raj” da su na neprimjeren način pokušali pozvati u islam tamošnje popove. Naravno, domaći islamofobični mediji to su dočekali kao kec na desetku i svim raspoloživim sredstvima udarili na organizatore tribina ”Poziv u Raj”. Niko se nije osvrnuo na izjave Izudina ef. Kruške, glavnog imama Medžlisa Islamske zajednice Maglaj, koji je jasno rekao da nije bilo nikakvog pozivanja nemuslimana da prihvate islam. Zaista je to tako. Niko nije pozivao popove i druge nemuslimane na prihvatanje islama već da prisustvuju tribini, što je potpuno zakonito. Samo nekoliko dana kasnije u Žepču lokalni Hrvati su pisanjem fašističkih simbola na nišanima u žepačkom mezarju odaslali jasnu poruku svojim komšijama Bošnjacima. Tada na scenu ponovo stupaju bh. mediji. Izvještavajući o ovom slučaju, domaći mediji ponudili su nam egzaktan dokaz koliko islamofobije ima u Bosni i Hercegovini. Dakle, spomenuti mediji izjednačili su prijetnje žepačkim Bošnjacima fašističkim simbolima – kukastim križevima i ustaškim slovima U sa uručivanjem pozivnica za učestvovanje na javnoj tribini, na tribini gdje se govori o miru, dijalogu i slično. Šta bi se dogodilo da je situacija drukčija, tj. da su Bošnjaci prijetili Hrvatima fašističkim simbolima? Na ovo pitanje znamo svi odgovor. Još skandaloznije od navedenog primjera jeste ponašanje Federalne televizije koja je u izvještaju o hrvatskim prijetnjama fašističkim simbolima odnekud iskopala nekakav incident u kojem se navodi da je u nekom hrvatskom mjestu kod Maglaja na tamošnjem spomen obilježju palim hrvatskim vojnicima pronađena zastava na zemlji. Zastava nije zapaljena, na njoj nije ispisana bilo kakva poruka, čak štaviše, po izvještaju maglajske policije zastava je samo pala sa jarbola. Pa ipak, to nije zaustavilo islamofobične montere sa FTV-a da relativiziraju fašizam kod žepačkih Hrvata izmišljenom bošnjačkom krivnjom. Za ovu sramotu ne treba poseban komentar. Nažalost, ovo je dokaz da Bosna i Hercegovina sve dublje tone u islamofobično blato.

Saff br. 256