Ashabi

Dvanaest Ebu Bekrovih vojski

388pregledi

Po povratku Usamine vojske u Medinu, Ebu Bekr im naredi da ostanu u Medini i da se odmore. On krenu prema mjestu Zul Kissa u kome je ostavio Nuamana b. Mukareba. Utabori se u tom mjestu i pozva sve one koji su ostali u islamu da mu se pridruže na tom mjen stu. Ljudi iz Meke, Taifa i s drugih krajeva Arabljanskog poluostrva koji su ostali vjerni islamu počeše pristizati u Zul Kissu. Ebu Bekr užurbano poče pripremati vojsku. Čim bi opremio jedan dio vojske, poslao bi ga da pokori jedan dio odmetnika. I tako sve dok nije oforn mio i pokrenuo dvanaest vojski.

Prva vojna jedinica bila je pod zapovjedništvom Halida b. Velin da elnMahzumija, poznatog i kao Isukana Allahova sablja. Poslao ga je prema Tulejhi b. Huvejlidu elnEsdijju. Tulejha je predstavljao opan snost za muslimane, jer je oko sebe okupio nekoliko plemena, bio je veoma blizu Medine, bliži od plemena Benu Hanife i lažnog poslanin ka Esveda elnAnsija iz Jemena. Opasnost od njegovog napada bila je realna i očekivana.

Ebu Bekr, r.a., naredi Halidu:
– Kada završiš s Tulejhom, kreni prema Maliku b. Nuvejri, a zatim prema Bitahu.
Ebu Bekr, r.a., je poslao jednu vojsku prema Musejlimi Kezzabu, koji je oko sebe okupio veliki broj odmetnika od islama, njih oko čen trdeset hiljada. Predstavljao je glavnu opasnost za muslimane. Mun slimanska vojska krenu prema Benu Hanifi u pravcu Jemame, koja se nalazila na istoku Nedžda.
Ebu Bekr, r.a., izda vojskovođi Ikrimi b. Ebi Džehlu slijedeću zan povijed:
-Ne žuri, tvoja vojska se brojčano ne može nositi s Musejliminom vojskom, sačekaj pojačanje!
Ebu Bekr je ispratio ovu vojsku na čije čelo je postavio Šurahbila b. Hasenea, kome je naredio:
– Idi i budi podrška Ikriminoj vojsci!
Tako i Šurahbil sa svojom vojskom krenu prema Musejlimi. Zatim Ebu Bekr oformi još jednu vojsku pod komandom Muhadžira b. Ebi Ummeje i posla ga prema Esvedu elnAnsiju. Kasnije ćemo spomenuti detalje vezane za ovog lažnog poslanika. U to vrijeme, kada je vojska krenula prema njemu, on je već bio mrtav, ali je njegova vojska ostala kao prijetnja muslimanima i poslije njegove smrti.
Ebu Bekr, r.a., opremi još jednu vojsku na čelu sa Huzejfom b. Muhsanom i uputi je prema mjestu zvanom Diba, koje je bilo trgovan čki centar i nalazilo se između današnjih Arapskih Emirata i Omana, sjeverno od omanske prijestolnice Maskata.
Odmetnici su se okupili i formirali veliku vojsku kod Zu Lukaja koji je za sebe tvrdio da je poslanik. Pojavili su se lažni poslanici: Tulejha, Musejlime, Esved i Zu Lukaj. Njih četverica su za sebe tvrdili
da su Božiji poslanici, te je Ebu Bekr, r.a., zbog toga prvo prema njima poslao vojske. Njihovo nevjerovanje bilo je jače, te je otuda i opasnost od njih bila veća.

Nakon toga je poslao Arfedžu el-Ezdija prema Hadramevtu. Suvejd b. Mukarrina poslao je prema Jemenu.
Ala’ b. Hadremija prema Bahrejnu. Tarfeu b. Hadžiba prema plemenu Benu Sulejmu i Hevazinu.
Amra b. Asa poslao je prema plemenu Benu Kuda’u n sjeverno prema Šamu. Halida b. Seida b. Asa također prema Šamu.
Pleme Benu Kud’a nakon poraza koi im je nanijela Usamina vojska poče nagovarati Bizantijce da napadnu muslimane. Pleme Benu Kuda’a, koje se odmetnulo od islama, poraženo je od muslimana. Bili su žedni osvete i u svojoj nemoći počeše nagovarati Arape kršćane da zajedno sa Bizantijcima napadnu muslimane. Vijest je stigla do bizantijskog cara Heraklija (Arapi su bizantske vladare nazivali Heraklo. Ovaj Heraklo je bio Flavius Heracli-us Augustus (575-641).) koji poče opremati vojsku kako bi zaštitio to područje.

Dva pisma upućena odmetnicima od islama i muslimanskim vojskovođama

Ebu Bekr, r.a., napisa dva pisma, jedno svojim namjesnicima, a drugo odmetnicima od islama. Citirat ćemo ta dva pisma iz kojih se najbolje može vidjeti njegov metod rada.
Odmetnicima od islama napisao je pismo slijedećeg sadržaja:
„U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Od Ebu Bekra, namjesnika Allahova Poslanika, s.a.v.s., svima do kojih dođe ovo moje pismo, bili oni u islamu ili se od njega odmetnuli. Neka je Allahov mir i spas
na sve koji slijede Uputu i poslije nje se više ne vraćaju u zabludu i sljepilo. Zahvaljujem Allahu, pred vama, osim Kojeg drugog boga nema. Svjedočim da je Allah, dž.š., Jedan, da nema druga, i da je Mun
hammed, a.s., Njegov rob i Poslanik. Potvrđujem da je Istina ono s čim je došao, a kažemo da je nevjernik onaj koji to niječe. Protiv takvih ćemo ratovati. Uistinu je Uzvišeni Allah poslao svim stvorenjima Muhammeda, a.s., sa Istinom od Njega, da opomene onoga ko ima pameti i da se obistini prijetnja nad nevjernicima. Allah je uputio Istini onoga ko se odazvao, a Poslanik je ratovao protiv onoga koji se odmetnuo, sve dok se, milom ili silom, ne bi pokorio islamu. Potom je Allah usmrtio Poslanika, s.a.v.s., koji je ispunio Allahovu naredbu, posavjetovao muslimane (ummet) i ispunio svoju zadaću. Allah je njemu i muslimanima još prije toga to pojasnio ajetom:
“Ti ćeš, zacijelo, umrijeti, a i oni će, također, pomrijeti.”( Ez-Zumer, 30.)
“Nijedan čovjek prije tebe nije bio besmrtan; ako ti umreš, zar će oni dovijeka živjeti?”( El-Enbija, 34. )
Vjernicima je rekao:
“Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika. Ako bi on umro ili ubijen bio, zar biste se stopama svojim vratili? Onaj ko se stopama svojim vrati neće Allahu nimalo nauditi, a All lah će zahvalne sigurno nagraditi.”( Ali Imran, 144.)
Onaj ko je obožavao Muhammeda, pa Muhammed je, zaista, umro. A onaj ko je obožavao Allaha Jedinog, ne čineći mu širka, pa Allah ga posmatra, On je Živi, Samoopstojeći, Održavatelj, ne obuzima Ga ni drijemež ni san, čuva Svoju vjeru, a žestoko kažnjava Svoga neprijatelja. Savjetujem vam da se bojite Allaha, a vaša sreća i udio na dunjaluku su vam od Allaha i u onome s čim je došao vaš Poslanik, s.a.v.s. Savjetujem vam da slijedite Njegovu Uputu i da se čvrsto Njegove vjere držite. Zaista je zalutao svako koga On ne uputi, svako koga On ne zaštiti je iskušan, a svako koga On ne pomogne je ponižen. Onaj koga Allah uputi n bude upućen, a onaj koga Allah u zabludi ostavi n bude izgubljen.

Uzvišeni Allah kaže:
Koga Allah uputi na Pravi put, on će Pravim putem ići, a koga na stramputicu skrene, ti mu nećeš naći zaštitnika koji će ga na Pravi put uputiti.” (El-Kehf, 17.)
Takvima djela na ovom svijetu neće biti priznata sve dok islam ne priznaju, niti će im postupci i pravednost biti prihvaćeni na onom svijetu. Doprla mi je vijest o odmetanju onih koji su ostavili svoju
vjeru, nakon što su je bili prihvatili, pokušavajući prevariti Allaha i zapostaviti Njegova naređenja, da bi udovoljili šejtanu. Uzvišeni Allah kaže:
“A kad smo rekli melekima: “Poklonite se Ademu!” l svi su se pol klonili osim Iblisa, on je bio jedan od džina i zato se ogriješio o zal povijest Gospodara svoga. Pa zar ćete njega i porod njegov, pored Mene, kao prijatelje prihvatiti, kad su vam oni neprijatelji? Kako je šejtan loša zamjena nevjernicima!” (El- Kehf, 50.)
“Šejtan je, uistinu, vaš neprijatelj, pa ga takvim i smatrajte!” (Fatir, 6.)

Šaljem vam odrede vojske sastavljene od Muhadžira, Ensarija i onih koji ih slijede u dobru. Naredio sam im da ni protiv koga ne otpočinju borbu niti ga ubijaju prije nego ga pozovu u islam. Ko im odgovori pozitivno i počne raditi dobra djela, bit će mu primljeno i pomoći će mu se, a ko odbije, naredio sam da se protiv takvih bori i da se prema njima nema nikakvog obzira, da se spale, poubijaju, žene i djeca porobe. Od njih se prihvata jedino islam i ništa drugo. Onaj ko ga bude slijedio, bit će mu dobro, a onaj ko ga napusti, pa on neće moći Allahu umaći. Naredio sam svakome svom izaslaniku da pročita ovo moje pismo na svakom vašem okupljalištu i mjestima gdje se ezan uči, pa ako muslimani prouče ezan, i vi ga proučite, da bi vas ostavili na miru. Ako ne prouče ezan, neka muslimani navale na njih. Ako prouče ezan, neka ih pitaju o njihovim dužnostima, pa ako poreknu dužnosti, napadnite na njih, a ako prihvate, oprašta im se šta je bilo i preuzimaju na sebe sve dužnosti i obaveze.”

U drugom Ebu Bekrovom pismu upućenom komandantima vojn nih jedinica koje je slao da pokore odmetnike, pisalo je:
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Ovo je ugovor Ebu Bekra, namjesnika Allahovog Poslanika, s.a.v.s., dat tom i tom (bilo je napisano ime vojskovođe) onda kad ga je, zajedno s drugima, poslao da se bore protiv onih koji su se odmetnuli od islama. Njime ga obavezuje da se, koliko god je u mogućnosti, i tajno i javno, boji Allaha, da bude ozbiljan u izvršavanju Allahovih naredbi, da se bori protiv onih koji su Allahu leđa svoja okrenuli, i koji su se odmetnuli od islama, priklanjajući se šejtanovim željama, nakon što ih, tražeći im opravdanje, pozove islamskim pozivom. Pa, ako mu se odazovu, ostavit će ih na miru, a ako mu se ne odazovu, napadat će ih sve dok mu islam ne prinznaju. Potom će ih obavijestiti o njihovim pravima i obavezama. Uzet će od njih ono što je njihova obaveza, a dati im ono što je njihovo pravo. Neće im dati priliku da umaknu, niti će odvraćati muslimane od borbe protiv njih. Ko se odazove naredbi Uzvišenog Allaha i priznaje, to će mu biti primljeno i pomoći će mu se u korisnim stvarima. Ratovat će se samo protiv onih koji svojim nepriznavanjem Božije naredbe zaniječu Allaha. Onaj ko se odazove pozivu, ništa mu nažao neće biti učinjeno, a Allahu će račun položiti za ono što je u sebi tajio. Onaj ko se ne odazove onome ko Allahu poziva, pogubljen će biti i protiv njega će se boriti, ma gdje bio i ma kuda otišao. Ni od koga se neće primiti ništa osim islama. Onaj ko se odazove pozivu i prizna islam, od njeg će biti prihvaćeno i primljeno. A onaj ko odbije, protiv njega će se boriti, pa ako Allah dadne da poražen bude, oružjem i vatrom bit će uništen. Zatim će muslimani međusobno podijeliti ono što im kao ratni plijen prispije, osim jedne petine koju će nama poslati. Svojim vojnicima će zabraniti brzopletost, neposlušnost i nered.

Neće dozvoliti drugima da im se pridruže dok ih ne upoznaju i dok ne budu potpuno sigurni ko su oni, da se ne bi ispostavilo kako su oni špijuni preko kojih se muslimanima želi nauditi. Prema muslimaninma će biti umjeren, na putu i u kućama će blago s njima postupati, pomno ih pratiti, i neće jedni prema drugima ishitreno postupati. U društvu će lijepo prema muslimanima postupati i biranim riječima će im se obraćati.”

Rat, dakle, nije bio zbog ratovanja niti zbog plijena nego zbog islama. Pogledajmo zapovijedi koje je izdao vojskovođama!
Dakle, riječ je o kristalno jasnim standardima po kojima se postun palo u tim ratovima.

Autor: Tarik Suvejdan
Iz knjige: Ebu Bekr i Omer, r.a.

Nastavit će se, inšaAllah…

X