Dva miliona sirijskih izbjeglica – granice su još uvijek otvorene i stotine novih pristižu svakodnevno.
Pritisak na ekonomiju i stabilnost Libana ne jenjava. Libanci su sve ogorčeniji, a Sirijci bez nade da će se uskoro vratiti u domovinu. Najteže je onima koji su smješteni u izbjegličkim kampovima. Jedan od njih, izbjeglički kamp Marz, posjetila je i ekipa Al Jazeere.
Tenzije između Libanaca i izbjeglih Sirijaca sve su veće. U izbjegličkom kampu u gradu Marz, izbjeglice moraju plaćati kiriju ili će biti otjerani. Im Jinad izbjegla je iz Idliba, sa unukom koji ima celebralnu paralizu i mužem koji je u međuvremenu dobio kataraktu.
„Patimo zbog čovjeka koji posjeduje ovu zemlju. Primoravaju nas da plaćamo kiriju 50 eura svakog mjeseca. Šta će biti sa nama kada ne budemo imali da platimo? Imam dvije bolesne osobe u šatoru i nijednu ne mogu liječiti jer nemamo novca da platimo“, govori ona.
Sjećanja iz 1948.
Atyaf Mouhammad još uspijeva platiti rentu, zahvaljujući sinu koji prodaje staro gvožđe. Ipak, ta plata nije dovoljna da bi mogli kupiti gorivo za grijanje.
„Najviše nam fali dizel za grijanje. Nemamo dovoljno hrane. Potrebna nam je i odjeća za djecu. Zime u ovom dijelu Libana su veoma jake, a oni hodaju bosi“, kazao je on.
Libanci pamte 1948. godinu, kada su poslije Izraelsko-arapskog rata stotine hiljada Palestinaca došle u Liban i nikada odatle nisu otiple.
To je razlog zbog kojeg do prije samo nekoliko mjeseci vlasti nisu dozvoljavale izgradnju izbjegličkih kampova, plašeći se da će se ponoviti palestinski slučaj. U kampu u Marzu život je težak.
„Nismo imali vode. Sami smo platili ljude da izbuše bunar, sami smo kupili pumpe da vode bude u svim šatorima, ali ona nije za piće. Vodu za piće nabavljamo iz drugih kvartova i nju moramo platiti“, govori izbjeglica po imenu Gamal.
Podjele i nepovjerenje
U izbjegličkim naseljima pažljivo prate šta se dešava u Ženevi, ali nade da će pregovori uspjeti nema. Podjele i nepovjerenje osjećaju se i među izbjeglicama.
„Konferencija u Ženevi završit će se bez rezultata. To je igra sa sirijskim narodom jer znaju da smo siromašno društvo i svi nas pritišću. Ne zanima ih što šiiti i alaviti hoće da pobiju sve sunite. Hoće da nam unište opstanak. Svi su protiv nas, i Hezbollah“, kazao je izbjegli Ala’al ibn Kinan.
Daleko od kuće, izbjegli Sirijci suočavaju se sa sve većim negostoprimstvom Libanaca. U gradu Arsalu građani se žale da zbog izbjeglica ne mogu naći posao. Traže da izbjeglice smanje potrošnju vode i struje ili da im se, u suprotnom, potrošnja ograniči.
„Liban je do sada primio dva miliona sirijskih izbeglica. Pritisak na državu i ekonomiju raste svakodnevno zbog dolaska novih. To je i jedan od razloga zbog kojih Liban želi da na pregovorima u Ženevi ovo pitanje bude rešeno trajno i što pre“, javlja Al Jazeerin Vladimir Bobetić iz izbjegličkog kamp Marz.
(AJ Balkans)
