Dawa

Dragulji iz Ibnul-Kajjimove riznice

485pregledi
Priredio: Smajlović Osman – ASUQ (Asocijacija studenata Ummul-Qura, Mekka)

1.Onaj ko ostavi neke ružne navike i običaje radi nekog drugog mimo Allaha, osjetit će teškoću u tome. Meðutim, onaj ko ih ostavi istinski i iskreno od srca, Allaha radi, neće osjetiti teškoću, osim u prvom trenutku, kako bi bio iskušan da li je iskren ili lažov. I ako malo osaburi u toj poteškoći, ona će se ubrzo promijeniti u ugodnost i slast.

Rekao je Ibn Sirin: “čuo sam Šurjha kako se zaklinje Allahom da rob nije ostavio nešto a da je osjetio njegov gubitak.’’

Njihove riječi: Ko ostavi nešto radi Allaha, Allah će mu nadoknaditi bolje od onoga što je ostavio (Ahmed, hadis sahih, Mekasidu Hasene, hadis br. 2197) – su istina, s tim da nadoknada biva u različitim vidovima. A, najvrednija nadoknada jeste prisna veza sa Allahom, Njegova ljubav, odmornost srca u sjećanju na Njega, tako da čovjekova snaga, aktivnost, radost i zadovoljstvo bivaju dar od njegovog Gospodara.

2. Najgluplji čovjek je onaj koji zaluta na kraju svoga puta, a već je bio blizu boravišta.

3. Razum ojačan sa Allahovom pomoći smatra poziv Poslanika istinom koja je u skladu sa razumom i mudrošću, dok napušteni razum uviða suprotnost izmeðu razuma i šerijatskih predaja i izmeðu mudrosti i vjerozakona.

4. Allahova ljubav zadobiva se prakticiranjem sunneta, stalnim osjećajem potrebe za Allahom, iskrenošću u govoru i djelima. I niko nije dospio do Allaha osim putem ove tri stvari, i niko nije odustao od Allaha osim napuštanjem tri prethodne stvari ili jedne od njih.

5. Tri su temelja na kojima se gradi sreća roba, i svaki od njih ima svoju suprotnost – ko izgubi jedan od tih temelja, postići će njegovu suprotnost:

– tevhid i njegova suprotnost – širk,

– sunnet i njegova suprotnost – novotarija,

– pokornost i njena suprotnost – nepokornost.

Ova tri temelja imaju takoðer zajedničku suprotnost: prazno srce koje ne žudi za Allahom i onim što je kod Njega, i srce u kojem nema straha od Allaha i onoga što je kod Njega.

6. Poslanik je u svom srcu objedinio bogobojaznost i lijep ahlak, jer bogobojaznost popravlja ono što je izmeðu roba i njegovog Gospodara, a lijep ahlak popravlja ono što je izmeðu njega i Allahovih stvorenja. Allah se obavezao da će zavoljeti onoga ko bude bogobojazan, a onome ko bude imao lijep ahlak, Allah će dati da ga ljudi zavole.

7. Ne putu koji vodi Allahu nema sljedbenika sumnji i strasti, i on je ispunjen sljedbenicima ubjeðenja i sabura koji su na tom putu kao putokazi: “Izmeðu njih smo Mi voðe odreðivali i oni su, odazivajući se zapovijedi Našoj, na Pravi put upućivali, jer su strpljivi bili i u dokaze Naše čvrsto vjerovali.’’ (Sedžda, 240.)

8. Blago onome koji pravedno postupi prema svome Gospodaru i prizna Mu neznanje u svome znanju, nedostatke u svome djelu, propust u obavezama prema Njemu i nepravednost u ophoðenju prema Njemu.

Ako Allah kazni Svoga roba zbog njegovih grijeha, on uvidi Allahovu pravednost, a ako ga ne kazni, uvidi Allahovu dobrotu. Ako učini dobro djelo, vidi ga kao dobročinstvo i sadaku koju je Allah dao njemu, i ukoliko Allah prihvati njegovo dobro djelo, pa doista je to drugo dobročinstvo i sadaka koju mu je Allah dao. A ako Allah odbije njegovo djelo, to je zato što takvo djelo ne priliči da se predoči Allahu.

Ako učini nevaljalo djelo, uvidi da ga se Allah odrekao, ostavio bez pomoći, ostavio ga bez Svoje zaštite, a u svemu ovome ogleda se Allahova pravednost prema njemu, jer će tako uvidjeti koliko mu je potreban njegov Gospodar i koliku je nepravdu, čineći nevaljalo djelo, nanio samome sebi. Ako mu Allah oprosti, pa to je čista Allahova dobrota, velikodušnost i darežljivost. Srž i tajna stvari jeste u tome da rob vidi svoga Gospodara samo kao dobročinitelja, a sebe kao grješnika, rasipnika i nemarnog. Sve što ga obraduje, zna da je to Allahova dobrota i dobročinstvo prema njemu, a sve ono što ga ražalosti posljedice su njegovih grijeha i Allahove pravednosti.

9. Kada bi znanje koristilo bez djela, ne bi Allah korio svećenike ehlul-kitabija, i da djelo koristi bez ihlasa, ne bi korio munafike.

10. Odupri se misli, jer ako to ne učiniš – postat će ideja. Odupri se ideji, jer ako to ne učiniš – postat će strast. Bori se protiv strasti, jer ako to ne učiniš – postat će jaka volja i težnja. I ako im se ne odupreš – postat će djelo, a ako ga ne otkloniš sa njemu suprotnim – postat će običaj i navika, i tada će ti biti jako teško da se udaljiš od njega.

11- Rob ima zastor između sebe i Allaha, i izmeðu sebe i ljudi. Onaj ko strgne zastor izmeðu sebe i Allaha, Allah će strgnuti zastor izmeðu njega i ljudi.

Prvi put objavljeno: subota, 16 Kolovoz 2008 02:00