Povodom anonimnog napada na čast i ugled velikog bošnjačkog alima hadži Husejn ef. Đoze, predsjednik Svjetskog bošnjačkog kongresa reisu-l-ulema emeritus dr. Mustafa Cerić je izdao Saopćenje za javnost u kojem se kaže:
– Činjenica da je napad na uglednog bošnjačkog alima rahmetli Husejn ef. Đozu, jednog od najvećih duhovnih i intelektualnih umova u dvadesetom stoljeću, anoniman ukazuje da je namjera takozvanih nepotpisanih roditelja iz Goražda bila da se pokrene kampanja protiv Bošnjaka sa ciljem kriminalizacije simbola njihove vjere i morala. To se radi baš sad kad se naručiocima napada čini da i ta linija odbrane časti i ugleda nositelja duhovnih vrijednosti u Bošnjaka popušta i dopušta nedopustivo blaćenje bošnjačkih vjerskih i moralnih autoriteta, poput rahmetli Husejna ef. Đoze. Dakle, nakon fizičkog genocida na djelu je duhovni genocid nad Bošnjacima. To je ciljano nanošenje duhovnog bola svim Bošnjacima koji drže do časti i ugleda svoje vjere i morala. I kao što Abdulvehab Ilhamija reče: “Čudan zeman nastade”! Osuđeni ratni zločinci se dočekuju kao nacionalni junaci, dok u Bošnjaka časni ljudi nemaju mira ni u mezarima.
Naručioci napada na čast i ugled Husejna ef. Đoze treba da znaju da to nije napad samo na njega, već i na sve nas Bošnjake. To je napad na našu čast i naš moral, jer ako je rahmetli Husejn ef. Đozo kao prvi čovjek do reisu-l-uleme Sulejmana Kemure bio “fašista”, onda šta reći za one kojima je on bio učitelj. A Husejn ef. Đozo je bio i ostao učitelj cijeloj jednoj generaciji Bošnjaka, koji u njemu i dan-danas vide svjetlost (nur) svoje vjere, morala i kulture.
Zbog toga najoštrije osuđujemo pokušaj ljudske i moralne diskreditacije lika i djela Husejn ef. Đoze i pozivamo Bošnjake da im ovaj napad na čovjeka za kojeg možemo posvjedočiti da je bio humanista i borac za ljudska prava u vremenu neslobode, bude razlog više da se upoznaju sa njegovom prosvjetiteljskom islamskom mišlju, koja je obilježila cijelo jedno stoljeće.
I neka se sjete svi Đozini učenici i svi Bošnjaci koji su zahvaljujući njemu išli podignute glave za vrijeme komunizma ovih riječi Martina Lutera Kinga, koji je rekao: “Na kraju, mi se nećemo sjećati riječi naših dušmana, već šutnje naših prijatelja”. (“In the End, we will remember not the words of our enemies, but the silence of our friends”).
(Vakat.ba)
