Ahlak

Dobro čuvaj svoj jezik pobro!

1.05Kpregledi
Priredio: Sead ef. Jasavić

Svaðe nastaju na sve strane, fitne i smutnje takoðer, gubi se obilno vrijeme… a kada se zaðe u suštinu svih tih problema i njihov izvor naćićemo da je prva žeravica i prva žiška koja je potpirila i potpalila sve te probleme samo jedna loša riječ ili nepravedna optužba ili pogrešno prenešena ili pogrešno shvaćena tuða riječ. Ovo su samo neke od negativnih posljedica pogrešne upotrebe jezika, i to na dunjaluku prije ahireta!

Hafiz Ibnu Hadžer rhm., kaže: “čuvanje jezika je ne dozvoliti svome jeziku da govori ono što nije u skladu sa islamskim šeri’atom, kao i ustezati se od govora o stvarima koje su suvišne ili nepotrebne.” (Fethul-Bari, 11/308.)
Imam el-Nevevi rhm., nam ukazuje na ono što će nam pomoći u čuvanju naših jezika, pa kaže: “čovjek, prije nego li hoće prozboriti koju riječ treba dobro da promisli o tome u sebi prije nego li počne zboriti, pa ako se ukaže potreba i korist da se treba zboriti – zboriće se, a ako se ne ukaže neka velika korist od zbora – neće se zboriti!” (Šerhu Sahihi Muslim, 18/328.)

Dakle, generalno pravili kada je čuvanje jezika u pitanju jeste: “čuvati se brzog upuštanja u zbor i priču, i obavezno razmišljanje i promišljanje o riječima koje će se izgovoriti prije nego li se izgovore, kao i vaganje tog zbora i tih riječi vagom šeri’ata prije nego li ih podamo našim sagovornicima, željeći s tim riječima i s tim zborom ostvarenje neke od poznatih šeri’atskih koristi i interesa.”
U suprotnom, neka čovjek bude gazda svoje volje, i neka se drži ćutnje, jer je u tome spas, i to je za čovjeka bolje, pa se zbog svega ovoga u hadisu Poslanika s.a.w.s., kaže: “Ustegni svoj jezik od svega izuzev od dobra i hajra!” (Musned Ahmed b. Hanbel, 4/299.) – što nam ukazuje na to da je osnova komuniciranja kod jednog muslimana ćutnja i šutnja, i iz te osnove on izlazi samo po potrebi.

Kada je ‘Ukbe b. ‘Amir r.a., pitao Poslanika s.a.w.s.: “Ja Resulallah, u čemu je spas? Reče: Strogo čuvaj jezik svoj, drž’ se kuće svoje, i plači nad grijesima svojim!” (Sunen Tirmizi, br.2406.)

Imam Buharija rhm., bilježi sljedeću predaju: “Ko vjeruje u Allaha i u Sudnji Dan, neka zbori ono što je dobro i ispravno ili neka ćuti!” (br.5672.)

Nije Allahov Poslanik s.a.w.s., bez potrebe ovo naglasio!

Većina priče kod ljudi je vezana za besposlicu ili za zabranjene i haram stvari, što nam potvrðuje i hadis Poslanika s.a.w.s.: “Cijela priča sina Ademovog tj. jednog čovjeka, nije njegova (tj. neće joj hajra i koristi vidjeti), izuzev dobra – kojeg će nareðivati (kako sebi tako i drugima), ili zla – kojeg će zabranjivati (kako sebi tako i drugima), ili zikrullaha (čestog sjećanja i spominjanja Allaha dž.š.)!” (Tirmizi, br.2414.)

Mu’az B. Džebel r.a., nam govori o jednom putovanju na kojeg je bio s Poslanikom s.a.w.s., kada ga je pitao: “O Allahov Poslaniče, obavijesti me o djelu koje će me uvesti u džennet, i koje će me udaljiti od džehennemske vatre. Poslanik s.a.w.s., reče: Pitao si me o nečemu veoma krupnom i velikom, koje će biti lahko samo onome kome ga Allah dž.š., olakša. Obožavaj samo Allaha dž.š., i nikog drugog mimo Njega, obavljaj namaz, izdvajaj godišnji zekat, posti mjesec Ramazana, obavi hadždž, a zatim reče: Hoćeš da te uputim na vrata dobra i hajra? Post je zaštita i štit, a sadaka briše grijeh isto kao što voda gasi vatru, kao i klanjati namaz u mrkloj noći dok ostali spavaju, pa prouči ajet: “U Naše riječi vjeruju samo oni koji, kad se njima opomenu, licem na tle padaju, i koji Gospodara svoga veličaju i hvale i koji se ne ohole. 16. Bokovi njihovi se postelja lišavaju i oni se Gospodaru svome iz straha i želje klanjaju, a dio onog što im Mi dajemo udjeljuju. 17. I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono što su činili, skrivene radosti čekaju.” (El-Sedžda, 15-17.) Nakon ovoga, Poslanik s.a.w.s., reče: Hoćeš li da te obavijestim o glavi svega ovoga i o njegovom stubu i o njegovom vrhuncu? Rekoh: Kako da ne o Allahov Poslaniče. Poslanik s.a.w.s., se dohvati za svoj jezik, pe reče: Strogo čuvaj ovo! Rekoh: Allahov Poslaniče, hoćemol’ odgovarati i za ono što samo prozborimo? Poslanik s.a.w.s., reče: Neimala te majka o Mu’aze, zar će ljude u džehennemsku vatru naglavačke bacati išta više do žetva onoga što su njihovi jezici sijali!” (Sunen Tirmizi, br.2616.)

Imam Taberani rhm., bilježi dodatak ovoj predaji:”Bićeš u poštedi i rahatluku sve dok budeš šutio, a kada prozboriš te riječi će biti dokaz tebi ili protiv tebe!” (Fethul-Bari, 11/309.)

Ono što nas tjera na to da još više budimo strožiji prema našim jezicima jeste i to da čovjek iz bezobzirnosti i nemara može izgovoriti nešto što ga može baciti u džehennemsku vatru!

Ebu Hurejre r.a., nam prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: “čovjek će iz nemara prozboriti neku riječ s kojom je Allah dž.š., razi i zadovoljan, i zbog koje će ga Allah dž.š., na visoke stepene izdići, dok će neki čovjek iz nemara i gafleta prozboriti neku riječ s kojom Allah dž.š., nije zadovoljan, zbog koje će ga Allah dž.š., baciti u džehennem!” (Buhari, br.6113.)

Hafiz Ibnu Hadžer rhm., kaže: “Neće se na nju osvrnuti i iz nemara će je prozboriti tj. čovjek ne promisli o tome šta je rekao, smatrajući da nije strašno to što je zborio!” (Fethul-Bari, 11/311.)

Dakle, dragi moj brate, prije nego li počneš zboriti o nečemu – dobro razmisli i promisli da li je Allah dž.š., zadovoljan s time što zboriš ili ne? Da li je to što zboriš lijepa riječ ili ružna riječ? Da li su posljedice toga što zboriš dobre ili loše? I sve dok riječ nije izašla iz ustiju tvojih ti si njen vladar i gazda, ali kada ti riječ iskoči iz ustiju tvojih od tada ti postaješ rob i zarobljenik svoje riječi.

Od Bilala b. el-Harisa el-Muzenija r.a., se bilježi: čuo sam da je Poslanik s.a.w.s., rekao: “Neki čovjek će reći odreðenu riječ kojoj nije posvetio veću pažnju, a s kojom je Allah dž.š., zadovoljan, pa je stigla na mjesto na koje je stigla, i koja će čekati čovjeka sve dok se ne susretne s Allahom dž.š., a isto tako će neki čovjek reći odreðenu riječ kojoj nije posvetio veću pažnju a s kojom Allah dž.š., nije zadovoljan, pa je stigla na mjesto na koje je stigla, i koja će čekati čovjeka sve dok se ne susretne s Allahom dž.š.!” (Tirmizi, br. 2319, 3969.; Ibnu Madždže, br.3969) ‘Alkame rhm., prenosioc ovog hadisa, dodaje onome kome prenosi ovaj hadis: Dobro obrati pažnju, teško tebi, o tome šta zboriš i o čemu zboriš. Ovo što sam čuo od ashaba Bilala el-Harisija r.a., me odvratilo od brojnih zborova i priči u koje sam se namjeravao upustiti!

Ovaj hadis nas upućuje na to kako su se, prvashodno, prenosioc hadisa kao i onaj kome je hadis prenijet okorišćavali riječima Allahovog Poslanika s.a.w.s., upućujući islamski ummet na to da strogo čuva svoj jezik!

Isto kao što zbog jedne riječi čovjek ulazi u ovu vjeru i postaje muslimanom tj. zbog riječi šehadeta, isto tako zbog jedne riječi čovjek može postati licemjerom-munafikom ili nevjernikom-kafirom!

Ashab Huzejfe b. el-Jeman r.a., kaže: “Neko od vas zbori takve riječi – za vrijeme Poslanika s.a.w.s., smo takvog čovjeka koji to zbori smatrali licemjerom i munafikom, a ja danas čujem te riječi od nekog od vas po deset puta na jednom sijelu!” (Musned Ahmed b. Hanbel, 5/386.)
Bi rečeno Abdullahu b. Omeru r.a.: “Kada uðemo kod naših emira (predstavnika, vladara i vojskovoða), pred njima zborimo jedne riječi, a što odemo od njih mi zborimo drugu priču? Ibnu Omer r.a., reče: Za vrijeme Poslanika s.a.ws., takvo postupanje smo smatrali licemjerstvom!” (Ibnu Madždže, 2/359.)
Imam Muslim rhm., bilježi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: “Vrijeðanje i psovanje jednog muslimana je veliki grijeh – fisk, dok je ubistvo jednog muslimana djelo nevjerstva – kufr!”

Dakle, draga braćo, koliko li naši jezici srljaju, i koliko pokliznuća do danas broje, i koliko opasnosti i negativnih posljedica po nas to vuče? Opreznost i sugurnost zahtijevaju od čovjeka da zahuzda svoj jezik, i da ne pušta svome nefsu, svojoj duši i svojim strastima da radi šta ona hoće. Poslanik s.a.w.s., je rekao jednom čovjeku koji je tražio od njega savjet: “Kada budeš klanjao namaz klanjaj ga kao da ti je to posljednji namaz kojeg ćeš klanjati, i nemoj danas izgovarati riječi zbog kojih ćeš tražiti izvinjenje sjutra, i kloni se od onoga što je u rukama ostalog svijeta!” (Musned Ahmed b. Hanbel, 5/412.)
Duša se trenira i odgaja tako što će se jezik navikavati da zbori samo ono što je hajr i dobro, čuvajući ga od svake poganštine i zla.
Bilježi se da je ‘Isa a.s., naišao na jednu svinju na ulici, pa mu je rekao: “Hajde proði, selamet imao. Bi mu rečeno: Zar se tako obraćaš jednoj svinji? ‘Isa a.s., reče: Plašim se toga da ne naviknem svoj jezik na ružne riječi!” (Predaju bilježi imam Malik u Muvetti, 2/985.)
Dakle, da bi imali dobar zbor moramo malo trenirati i dresirati svoj jezik, isto kao što oni koji imaju loš zbor redovno treniraju i dresiraju svoj jezik držeći ga spremnim za te stvari! Svaki čovjek zbori i svojim jezikom, poput kutlače, vadi ono što mu se nalazi u loncu koji se srce zove!
Jezik je isto kao što je i cikular kod jednog stolara – mala nepažnja u rukovanju tom mašinom nas može skupo koštati, stoga budimo oprezni jer nam je jezik-cikular 24 sata upaljen. Ashabi su upozoravali svijet da se ne upuštaju mnogo ni u priču koja je dozvoljena iz bojazni da se ne bi zapalo u ono što je zabranjeno, čuvajući im vjeru njihovu, pa su govorili: “Za vrijeme Poslanika s.a.w.s., smo se čuvali riječi i žena iz bojazni da Allah dž.š., ne objavi kakav ajet u povodu nas, a kada je Poslanik s.a.w.s., umro malo smo se opustili po pitanju toga!” (Buhari, br.5187.)

Dakle, ko želi sebi spasa i selameta neka ne sjedi na sjelima gdje se na stolovima servira meza u obliku ljudske mrcine koja se zove gibet i ogovaranje, i strogo čuvajte svoj jezik, i nemojte zboriti ništa osim dobra. Savjetujmo sebe i svoju braću da čuvaju svoj jezik i da ne pričaju mnogo i da ne pričaju svašta, i tražimo pomoći od Allaha dž.š., za sve ovo. Poslanik s.a.w.s., je podučavao svoje ashabe sljedećoj dovi: “Tražim zaštitu kod Allaha od zla uha moga, i od zla oka moga, i od zla jezika moga, i od zla srca moga, i od zla namjera mojih!” (Nesa’i, 3/1108.)
Poslanik s.a.w.s., je bio upitan: “Koji islam je najbolji – pa reče: Onaj od čijeg su jezika i ruke sigurni ostali muslimani!” (Buhari, br.11.) – što znači da musliman koji ne ostavlja ostale muslimane mirnim i rahat, i od njegove ruke i od njegovog jezika nisu sigurni ostali muslimani neka slobodno stavi znak pitanja nad sobom i nad svojim životom!
Budimo pravi muslimani i svoje jezike i svoje ruke uperimo protivu nevjernika i protivu Allahovih neprijatelja i protivu nemuslimana, a muslimane ostavimo na miru.Pravi sljedbenici Muhammeda s.a.w.s., su strogi prema nemuslimanima a samilosni prema muslimanima dok danas primjećujemo da su ti parametri poremećeni. Previše se strogo prema muslimanu a previše samilosno prema nemuslimanu!
Poslanik s.a.w.s., je rekao: “Od ljepote islama nekog čovjeka je da se proðe onoga što ga ne interesuje!” (Ibnu Madždžeh, 2/230.)
S druge strane iskoristimo svoje potencijale u odbrani naše vjere od utjecaja nemuslimana shodno riječima Alahovog Poslanika s.a.w.s.: “Borite se protivu mušrika – nemuslimana, imecima svojim, životima svojim i jezicima svojim!”
Kada je ashab Ibnu Revvaha r.a., sastavio pogrdnu pjesmu o mušricima Mekke, Omer r.a., mu htjede zabraniti da to radi, na šta mu Poslanik s.a.w.s., reče: “Ostavi ga, tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, njegovi stihovi su im teži od udaraca sablji!” (Sunen Nesai, br. 2710.)
Najbolje je čuvati svoj jezik tako što će se zboriti o dobru i tako što ćemo našim jezicima pozivati dobru i odvraćati – kako sebe tako i druge – od zla, pozivajući Allahu dž.š. – što je najljepša aktivnost koju možemo praktikovati. U najmanju ruku ćutimo i nemojmo zboriti svašta, i udaljimo se od tuðih obraza i od tuðe časti, i od svake vrste zla!

Rezime spomenutog:

1.     Smutnje nastaju zbog ružnih riječi.

2.     Jezik se čuva tako što se neće žuriti s pričom.

3.     Jezička greška baca ljude u džehennem.

4.     Ružna riječ može jednog muslimana pretvoriti u licemjera.

5.     Lijepa riječ se dobija treningom, odgojem i radom.

6.     Treba se čuvati od nekog dozvoljenog govora kako ne bi upali u ono što je zabranjeno.

7.     Najbolji musliman je onaj koji poštedi druge muslimane od svoga jezike i od svoje ruke.

8.     Najobaveznije je čuvati svoj jezik kada vladaju smutnje i fitne.

9.     Hajr našeg jezika trebamo davati muslimanima a njegov šerr nemuslimanima.

10. Džihad našeg jezika je u nareðivanju dobra i odvraćanju od zla, kao i u zikrulahu i spominjanju Allaha dž.š..
 
Prvi put objavljeno: utorak, 24 Lipanj 2008 10:25