AktuelnoISTAKNUTO

Dobar sluga, a loš vladar

521views

Piše: Muhamed Ikanović

 U zadnje vrijeme u više sam navrata imao priliku da slušam i čitam o Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kao vrlom ekonomisti i njegovim ekonomskim potezima, kao i o nekim ashabima koji su posjedovali imetka čija bi vrijednost u današnje vrijeme iznosila milijarde. Naravno, poznato je da su Arapi bili i ostali iskusni trgovci i da je od davnina među njima bilo bogatih ljudi. Ono što mi je u tome privuklo posebnu pozornost jeste da se dosta poteza koje je povlačio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veže za materijalnu pozadinu i što se pokušava preferirati ta materijalna strana kao osnovni faktor uspjeha. Imetak ima svoju ulogu i bitan je faktor u životu čovjeka, ali ukoliko se “posadi” na mjesto koje mu pripada. Da bi slika o svemu tome bila jasnija onome ko čita i sluša na tu temu, mislim da je potrebno dati bitna pojašnjenja.

Odgojeni bogataši

“Najteže djelo na mizanu na Sudnjem danu jeste lijepo ponašanje, a Allah ne voli bestidnog i nepristojnog.” (Ebu Davud i Ahmed, vjerodostojan)

Veoma je važno da se muslimanima uvijek napominju prave vrijednosti kojima treba da teže. Jedna od njih jeste odgoj i lijepo ponašanje koje sam ovdje ciljano spomenuo, a pojasnit ću i zašto. Malik b. Enes rekao je jednom mladiću: “Sine moga brata, nauči bonton prije nego što počneš stjecati znanje.” (Hil’jetul-evlija)

Mnogo je ovakvih izreka u kojima se onima koji žele da stječu islamsko znanje savjetuje da nauče edeb – bonton. Znači, za nešto najvrednije što se može na dunjaluku učiti rečeno je da se insan pripremi i odgoji za to, kako bi znao da se adekvatno ponaša nakon što počne da stječe znanje. Ako je za to potrebno naučiti ponašanje, onda su ostale stvari vezane za dunjaluk preče. Neodgojena osoba može i to islamsko znanje zloupotrijebiti ukoliko nije naučena kako da ga nosi. Pa šta tek reći za imetak i bogatstvo koje stekne osoba koja nije odgojena da pravilno raspolaže tim imetkom! Zato je danas mnoštvo primjera raskidanja rodbinskih veza, gubljenja prijatelja i raznoraznih vrsta zuluma i iživljavanja nad ljudima, a sve to dolazi od onih koji su stekli imetak a da prije toga nisu islamski odgojeni za to. Onda se pitamo čemu taj imetak ako donosi musibete? Zar mislimo da se muslimanska zajednica može tako unaprijediti? Ebu Bekr, radijallahu anhu, kao i neki drugi ashabi jesu bili bogataši tog vremena, i neki su bili multimilioneri, međutim, da li su ljude klasificirali po imetku? Da li su činili zulum siromašnima i slabima? Da li su uzimali pozicije svojim imetkom? Da li su davali prednost materiji u odnosu na Allahove granice? Naravno, daleko su bili od svega toga. I ne samo to, sav taj imetak ili veći dio njega bio je na raspolaganju islamu, i služio je islamu, a nije islam bio platforma da se širi taj imetak u korist pojedinaca. Oni su bili izgrađene i potpune ličnosti, odgojeni da je imetak sredstvo, a ne cilj. Ako kažemo, kako neki tvrde, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pravio određene ekonomske kalkulacije, da li je on išta od toga uzimao za sebe i smatrao bitnim u svome životu? Za dunjaluk je govorio Omeru, radijallahu anhu: “Zar nisi zadovoljan da dunjaluk pripadne njima, a nama ahiret?!” (Buhari), aludirajući na vladare nevjernika.

“Tako mi Allaha, ja se za vas ne bojim siromaštva, već se bojim da vam se ne otvori dunjaluk kao što se otvorio onima prije vas, pa da se zbog njega ne natječete kao što su se natjecali oni prije vas, i da vas onda ne upropasti kao što je upropastio one prije vas.” (Buhari i Muslim)

Ovdje je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svoju bojazan izrazio zbog povećanja bogatstva. A mi svakim danom gledamo kako bogatstvo često vodi ka grijehu i nepravdi.

Izazovi muslimanske zajednice su veći

Počesto se i pravi komparacija između muslimanske zajednice i zapadnih društava. U samom startu mnogo je razlika između te dvije društvene skupine. Islam uči da se samo Allah obožava, dok na Zapadu imamo ljude koji obožavaju imetak i valutu. Islam postavlja pravila na osnovu kojih se gradi i zarađuje dunjaluk, a zapadno društvo potčinilo je sve drugo da bi se gomilao imetak, i odgaja svoje pojedince da žive “američki san”, san o bogatstvu. Islam od nas traži umjerenost, i kako nas obavezuje da uredimo stvari dunjalučkog života, tako nas uči da je prioritet da se pripremamo za ahiret. Opet je ahiretu data prednost u odnosu na dunjaluk. Svjesni smo da dunjalučko bogatstvo nije parametar pravog uspjeha, a to najbolje znaju oni koji žive i rade u zapadnim društvima i vide koliko su ona nezdrava za jedan normalan život porodice koja želi da ima izgrađene moralne vrijednosti. Da budemo jasni, ovo nije poziv na lijenost i širenje siromaštva među muslimanima, nego vapaj da, prije nego što se usmjerimo na taj materijalni status, poradimo na islamskog odgoju. Prevare, otimanje i mito plodovi su nedostatka vjerskog odgoja, ne nedostatak znanja i spoznaje propisa, nego odgoja koji to znanje pretvara u djelo. Vidimo kako ljudi koji nisu adekvatno odgojeni i vjersko znanje pretvaraju u oružje s kojim ratuju protiv muslimana. Nema milosti, razumijevanja i širokogrudnosti, nego je istina ono što ja kažem i ko se usprotivi tome, neprijatelj je i potencijalna meta verbalnih, a nekada i fizičkih napada.

Ako se osvrnemo na mekanski period objave i na to kako o njemu govore islamski učenjaci, uvjerit ćemo se da je to period odgoja i priprema muslimana za ono što dolazi. Znači, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veći je dio perioda svog poslanstva, trinaest godina od dvadeset tri, radio na odgoju i pripremi pojedinaca da preuzmu teret i emanet koji islam traži od njih. A mi se danas olahko zanesemo titulama, pozicijama ili nekim drugim dunjalučkim privilegijama definirajući insana sposobnim, uspješnim i kompetentnim da brine o zajednici. I onda nam se dešavaju raznorazni musibeti, i umjesto da se rješavaju postojeći problemi, mi zapadamo u još veće. Onda kada odgojimo kompetentne ličnosti, znat ćemo se odnositi i prema materijalnim vrijednostima onako kako to islam traži od nas, a tada, što je jako bitno, tim vrijednostima ćemo znati raspolagati onako kako to islam zahtijeva i propisuje. Tako ćemo imati jednu potpunu situaciju kojom ćemo moći da pravilno i dobro vladamo i gdje će sve imati svoje pravo mjesto.

Imetak i materija treba da budu sluge, a ne vladari!

 

El-Asr