Različite teme

Dijalog između Merjem i Džibrila, alejhimas-selam

637views

Priredio: mr. Osman Smajlović

Merjem, alejhas-selam, bila je oličenje čednosti i blistavi primjer obožavanja Uzvišenog Allaha. Mudri Allah odredio je da rodi Isaa, alejhis-selam, jednog od najboljih i najodabranijih Allahovih poslanika, čije rođenje predstavlja mudžizu u islamu: Isa, alejhis-selam, rođen je bez oca.

Merjema, alejhas-selam, spomenuta je u knjizi – plemenitom Kur’anu koji će svi muslimani čitati u svim krajevima svijeta do Sudnjeg dana. Uzvišeni Allah spominje je u najljepšem kontekstu i izriče joj najveličanstveniju pohvalu zbog njenog ibadeta. Spomenuta je u najboljem stanju, kada se od ukućana svojih na istočnu stranu povukla i uzela zastor da se od njih zakloni, kako bi bila sama, obožavala svoga Gospodara sa potpunom iskrenošću, poniznošću i skrušenošću, pokoravajući se riječima svoga Gospodara: “I kada meleki rekoše: ‘O Merjema, tebe je Allah odabrao i čistom stvorio, i boljom od svih žena na svijetu učinio. O Merjema, budi poslušna svome Gospodaru i licem na tle padaj i sa onima koji molitvu obavljaju i ti obavljaj!’” (Alu Imran, 42–43).

Uzvišeni Allah poslao joj je Svoga izaslanika, Džibrila, alejhis-selam, i to u liku savršeno stvorenog muškarca. U tom trenutku kada joj je došao muškarac u savršenom liku, Merjema, alejhas-selam, bila je sama, odvojena od svog naroda zastorom.

Vidjevši ga, pobojala se da joj želi učiniti zlo. Kako je postupila? Od koga je zatražila zaštitu i utočište?

“Utječem se Milostivom od tebe, ako se Njega bojiš!”, uzviknu Merjem, alejhas-selam. Tražim utočište i zaštitu od Milostivog Allaha da me obuhvati Svojom milošću i da me na taj način zaštiti od svakog zla i mogućeg zla nepoznatog muškarca, kojeg je podsjetila na strah od Svemoćnog Allaha i na bogobojaznost koja će ga navesti da odustane od mogućeg činjenja zla prema njoj. Tako je Merjem, alejhas-selam, ovim riječima istovremeno zatražila utočište kod svoga Gospodara, zastrašujući Njime nepoznatog muškarca i naredila mu da se pridržava bogobojaznosti. Merjemin strah od činjenja ružnog djela u osami, udaljenost od ljudi, u prisustvu prelijepog i savršenog mladića, ukazuje na njenu čednost i udaljenost od svakog zla i njegovih povoda. Merjemina, alejhas-selam, čednost došla je do izražaja u trenucima kada je postojao povod činjenja zla i kada nije bilo nikakve zapreke da se takvo nešto i učini, predstavlja jedno od najboljih dobrih djela i zbog toga ju je pohvalio Gospodar svih ljudi: “A i onu koja je sačuvala djevičanstvo svoje, u njoj život udahnusmo i nju i sina njezina znamenjem svjetovima učinismo” (El-Enbija, 91); “…i Merjemu, kćer Imranovu, koja je nevinost svoju sačuvala, a Mi smo udahnuli u nju život i ona je u riječi Gospodara svoga i knjige Njegove vjerovala i od onih koji provode vrijeme u molitvi bila.” (Et-Tahrim, 12)

Kada je Džibril, alejhis-selam, vidio da se Merjem, alejhas-selam, uplašila, obratio joj se: “A ja sam upravo izaslanik Gospodara tvoga”, što znači: Jedina moja misija i djelovanje jeste dostava poslanice moga Gospodara, “da ti poklonim dječaka čista”. Obradovao ju je velikom viješću, rođenjem dječaka i njegovom čistoćom od svih ružnih osobina i posjedovanjem svih plemenitih atributa.

Merjem se začudila što će joj biti poklonjen dječak na takav način: “Kako ću imati dječaka, kad me nijedan muškarac dodirnuo nije, a ja nisam nevaljalica (koja je počinila zinaluk)!”  Pa da li se dijete može začeti na neki drugi način?

“To je tako!”, reče Džibril, alejhis-selam. “Gospodar tvoj je rekao: ‘To je Meni lahko’, i zato da ga učinimo znamenjem ljudima i znakom milosti Naše. Tako je unaprijed određeno!”

Velika je i bezgranična Allahova moć. Povodi nisu samostalni u svom djelovanju, već djeluju shodno Allahovoj odredbi. Uzvišeni Allah želi ukazati Svojim robovima na djelovanje van okvira povoda, kako ne bi uzimali samo povode i klonili se razmišljanja o Onome koji je stvorio povode i odredio da imaju određena dejstva.

Allahova milost prema Isau, alejhis-selam, ogleda se i u tome što ga je počastio Svojom objavom i učinio ga jednim od Svojih odabranih poslanika – ulul-azm.

Allahova milost prema Isau i njegovoj majci ogleda se i u tome što ju je Uzvišeni na taj način učinio ponosnom, podario joj lijep spomen i ogromne koristi, a Njegova milost prema svim ljudima ogleda se u tome što im je poslao Svoga poslanika, koji im čita Njegove ajete, čisti ih od nevaljalština, sa Njegovim dopustom, i podučava ih Njegovoj Knjizi i sunnetu Njegovog poslanika, obećavajući im da će, ukoliko povjeruju u Isaa, alejhis-selam, i pokore mu se, biti sretni i na dunjaluku i na ahiretu.

Rođenje Isaa, alejhis-selam, na spomenuti način, bila je Allahova je odredba koja se morala ostvariti, i niko to nije mogao spriječiti.

“I ona zanese i bremenita se skloni daleko negdje. I porođajni bolovi prisiliše je da dođe do stabla jedne palme. ‘Kamo sreće da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala!’, uzviknu ona. I melek je, koji je bio niže nje, zovnu: ‘Ne žalosti se, Gospodar tvoj je dao da niže tebe potok poteče. Zatresi palmino stablo, posut  će po tebi datule svježe.’” (Merjem, 22–24)