PITANJA I ODGOVORI

Davanje zekata na ušteđevinu za koju čovjek želi kupiti stan

878views

Pitanje: Neki ljudi tvrde da musliman ne mora davati zekat na novac koji štedi zarad kupnje stana, jer se posjedovanje stana, kao stupanje u brak, liječenje i tome slično ubraja u osnovne čovjekove potrebe. Taj svoj stav potkrepljuju Božijim riječima: “I pitaju te koliko da udjeljuju. Reci: ‘Višak!’ Eto, tako vam Allah objašnjava propise da biste razmislili…” (el-Bekara, 219), a pod izrazom višak podrazumijeva se sve ono što prelazi osnovne čovjekove potrebe. Oni svoje mišljenje, k tome, dokazuju i hadisom: “Milostinju udjeljuje samo onaj ko je bogat.” Je li ovo njihovo prosuđivanje ispravno? Šta vi kažete o tome?

Odgovor: Hvala i zahvala pripadaju Svevišnjem Allahu, Znalcu svih tajni! Na vaše pitanje možemo odgovoriti s nekoliko aspekata.

Prvo, na imetak koji čovjek štedi zarad kupovine kuće, ženidbe i tome slično mora dati zekat ako dostiže visinu nisaba i pregodini u čovjeka.

Drugo, obaveznost davanja zekata na ušteđevinu nije u suprotnosti s Allahovim, dželle šanuhu, riječima: “I pitaju te koliko da udjeljuju. Reci: ‘Višak!’ Eto, tako vam Allah objašnjava propise da biste razmislili…” (el-Bekara, 219), jer se one, prema ispravnom mišljenju, odnose na davanje dobrovoljnih priloga, a ne na zekat, koji je obaveza. Za ovakvo se tumačenje ovog ajeta opredijelio imam et-Taberi. Ovaj komentator Kur’ani-kerima zapisao je: “Pomoću ovog ajeta Svevišnji Allah uči ljude pravilima lijepog ponašanja u vezi s udjeljivanjem dobrovoljne milostinje; i to je propis koji je važeći, a nije derogirajući, niti je derogirani. Stoga ne priliči da bogobojazan musliman u pogledu udjeljivanja dobrovoljne milostinje i davanja poklona zanemari pravila lijepog ponašanja izrečena u hadisu: ‘Neka čovjek koji ima imetak troši na sebe, zatim na suprugu, zatim na djecu.’ A neka poslije toga udjeljuje tamo gdje Allah voli da se udjeljuje, i to je jedan od onih koji, udjeljujući, ne škrtare niti prelaze granice rasipajući imetak, a koje je spomenuo Uzvišeni Allah u časnom Kur’anu, Svojoj knjizi” (Džamiul-bejan, 4/346). Tu su i riječi imama el-Kurtubija: “Većina islamskih učenjaka smatra da se Božije riječi: ‘I pitaju te koliko da udjeljuju. Reci: ‘Višak!’’ (el-Bekara, 219) odnose na dobrovoljnu milostinju.” (el-Džamiu liahkamil-Kur’an, 3/32)

Treće, obaveznost davanja zekata na ušteđevinu nije u suprotnosti s Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima: “Najbolja je ona milostinja koju čovjek udijeli kad je imućan” (el-Buhari, 5356, i Muslim, 1034). Značenje je ovo: najbolja je ona milostinja koju čovjek udijeli a ostane mu dovoljno imetka i za vlastite potrebe. (O tome se govori u djelu Šerhu miškatul-mesabih, 6/365.)

Kažimo i to da se u šerijatu smatra bogatim onaj ko godinu dana posjeduje imetka u visini nisaba, i zato mora dati zekat. Usto, valja znati da zekat, koji čovjek izdvoji iz imetka, neće njegovo bogatstvo umanjiti i da uopće neće biti na gubitku. Ebu Kebša el-Enmari, radijallahu anhu, kazuje da je čuo Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, gdje govori: “Zaklinjem se da davanje milostinje neće umanjiti čovjekov imetak, i da nijedan čovjek neće podnijeti nepravdu a da mu Allah neće uvećati ponos, i da nijedan čovjek neće početi prosijačiti a da ga Allah neće siromašnim učiniti.” (Ovaj su hadis zabilježili imam et-Tirmizi, 2325, i neki drugi muhadisi; šejh el-Albani označio ga je ispravnim.) Eto, dobili ste odgovor na pitanje koje ste nam postavili, a Allah, opet, najbolje zna.