Društvo i politika

Da li smo prijetnja po nacionalnu sigurnost u BiH?

560pregledi
Piše: Senad Hukić

Apel mladog građanina bosansko-hercegovačkoj javnosti povodom najavljene deportacije Abu Hamze:

Prije deset godina bio sam mladić koji je završio gimnaziju i upisao ekonomski fakultet. Proces sazrijevanja moje generacije je bio u ratnom i postratnom BiH društvu, u vremenu kada su se poremetile mnogobrojne vrijednosti u društvu. Moji dragi roditelji su me učili i odgajali da sve u životu postižem napornim radom i trudom, te da budem korektan u odnosu sa drugim ljudima. Meðutim, zakonitosti života koje vladaju u bosansko-hercegovačkom društvu reproduciraju jednu sasvim drugu sliku.

Sposoban, pametan i dobar je onaj koji zna neradom, prevarom, spletkama, mitom i korupcijom postići svoje ciljeve poput pronalaska posla, završavanja fakulteta, dolaska na poziciju i dr. Pod jakim uticajem sredine u kojoj živim i djelujem, prihvatam tu igru, poput ogromne većine Bosanaca i Hercegovaca. Ali ja nimalo nisam sretan i zadovoljan svim tim lažnim uspjesima. Razmišljam o svemu tome i ne mogu da naðem izlaz iz te situacije unutarnje borbe, nemira i razdora. Tražio sam izlaz u mnogobrojnim životnim putevima, ali uzalud. Doðem donekle i opet stop, ispred mene mračni zid besmislenosti i zablude. Tako sve do 2001. godine kada upoznajem „nosioce prijetnje za nacionalnu sigurnost“ Bosne i Hercegovine koji promovišu ideje rada, napretka, pravde, poštenja, borbe protiv mita i korupcije, morala, važnosti očuvanja institucije moralne porodice na čelu sa ženom kao majkom i suprugom, te mnogih drugih shvatanja koja su bila u suprotnosti sa mojim dotadašnjim životnim teorijama i praksama. I tada ti „nosioci prijetnje za nacionalnu sigurnost postaviše tempiranu bombu“ podno mog zida besmislenosti i zablude, koji usljed eksplozije biva potpuno srušen.
 
Uzvišeni Stvoritelj mi je otvorio beskrajni put Istine i Vječnog Smisla. Otvorio mi je put u Islam. Počinjem radom i trudom realizovati svoje ciljeve, odbacujem prevare, mito i sve vidove nemorala, te postajem prvi put u životu biti zadovoljan i sretan sa time ko sam i kako živim.
Ponovo sam roðen. Od tada sam završio ekonomski fakultet, oženio se i dobio kćerkicu, pokrenuo vlastiti biznis, a danas rukovodim biznisom od kojeg prihode realizuje desetak mladih bosansko-hercegovačkih porodica, te od kojega država Bosna i Hercegovina ubire značajne poreze i prihode svakog mjeseca. Jedno znam sa sigurnošću. Od mene bosansko-hercegovačko društvo danas ima velike koristi jer mnogostruko doprinosim njegovom razvoju, a razlog za to su „nosioci opasnosti po nacionalnu sigurnost“, od kojih je jedan i Imad al-Husein, zvani Abu Hamza. Veliki uticaj na moj novi put je imao Abu Hamza, koji je meni i brojnoj bosansko-hercegovačkoj omladini vlastitim primjerom pokazao kojim pravcem da krenu kada su se našli pred moralnim ćorsokakom i zidom besmislenog života u ovoj zemlji koji su podigli upravo ti nepravednici i neprijatelji ovog naroda što žele protjerati Abu Hamzu.

Abu Hamza je oženio bošnjakinju kojoj su četnici ubili muža iza kojeg je ostalo troje jetima, a sa njome je dobio još troje djece. O svoj djeci se brine podjednako brižno kao primjeran musliman. Abu Hamza nikad nije bio osuðivan, nikada nije bio procesuiran i protiv njega nikada nisu bili voðeni nikakvi pravni procesi, niti izrečene bilo kakve kaznene mjere. Abu Hamza je za svoj i za život svoje djece (koja su, istovremeno, i djeca države koja ga sada istjeruje!) zaraðivao isto, ako ne i teže od drugih graðana BiH. Abu Hamza je sve vrijeme svog boravka u BiH poštovao zakon BiH i savjesno izvršavao sve obaveze jednog posjednika bosanskohercegovačkog državljanstva. Abu Hamzina jedina krivica je što se borio u Armiji Republike BiH i što je učestvovao u odbrani BiH od svirepog agresora. Danas je Abu Hamza prijetnja za nacionalnu sigurnost i mora pod hitno napustiti BiH, u protivnom biti će deportovan. Ostaje nejasno zbog čega je dotičnom oteto državljanstvo i zbog čega mu u narednih nekoliko dana prijeti prinudna deportacija? Na ovo pitanje vlasti u Bosni i Hercegovini daju kratak i jednostavan odgovor kako Abu Hamza predstavlja prijetnju po nacionalnu sigurnost, te se to navodi kao njegova glavna krivica. Kao graðanin izražavam duboku zabrinutost ovakvim držanjem organa vlasti uzevši u obzir činjenicu da protiv dotičnog nije pokretana ni istraga niti je podizana optužba niti je voðen postupak za počinjenje bilo kojeg krivičnog djela. Takoðer, vlasti nisu ponudile ni adekvatan odgovor u smislu koja su to njegova djelovanja konkretno dovela do prijetnje po nacionalnu sigurnost.

Kako su se samo on i slični njemu usudili da moralno osvješćavaju bosansko-hercegovački narod, nakon što su se sa puškom borili za slobodnu BiH i za opstanak bošnjačkog naroda u BiH? Pa ovdje je nacionalna „sigurnost“ uspostavljena na lažima, kriminalu, nemoralu i niskim interesima. Ko je on da promiče uzvišene ideale? Pod hitno ga treba ukloniti, jer prijeti već uspostavljenom sistemu koji odgovara kako pokvarenim ljudima na vlasti, tako i svima onima ljudima iz naroda koji ne žele dobro sebi i svojima porodicama, a kamoli široj zajednici. Njihov životni moto je pojest´, popit´ i poklopit´, bez ikakvih ideala vrijednih plemenitog ljudskog razuma. Ovo mahom što se tiče bošnjačkog korpusa i zanemarivog dijela ostalih naroda u BiH. A što se tiče većinskog dijela srpskog i hrvatskog naroda, pa njima je deportacija Abu Hamze samo još jedan korak više ka realizaciji projekta razbijanja cjelovite BiH i njihovog pripajanja imaginarnoj iluziji „Velikoj Srbiji“ ili „Velikoj Hrvatskoj“. Samo u jednom su se prevarili. Protjerivanjem Abu Hamze neće ništa postići. Meðu bosancima i hercegovcima je mnoštvo nosioca ideja koje su „opasnost za nacionalnu sigurnost“. Protjerivanjem Abu Hamze samo će postići kontra-efekat. Jedan sam od tih koji će sa još većim žarom nastaviti radom, moralom, pravdom i poštenjem rušiti uspostavljeni sistem nepravde, nemorala, mita, korupcije, genocida i okupacije.

Postulati kojima nas uče „nosioci prijetnja za nacionalnu sigurnost“ su slijedeći:
– poslušnost i dobročinstvo prema roditeljima,
– briga i pažnja prema susjedima bez obzira da li su oni muslimani ili nemuslimani,
– pribavljanje imetka vlastitim radom i zalaganjem,
– izbjegavanja laži, prevara, kamate, mita i korupcije, te suzbijanje tih bolesti društva,
– borba protiv alkoholizma, pušenja i narkomanije,
– borba protiv nemorala, razvrata i prostitucije,
– iskrenost prema ljudima u meðusobnim odnosima,
– borba u ratu i miru za istinu, pravdu i razvoj,
– borba u ratu i miru za cjelovitu, nezavisnu i slobodnu BiH.

Ako sam zbog svega ovoga prijetnja nacionalnoj sigurnosti, onda sam ponosan na to da sam prijetnja.
Pozivam odgovorne iz nepravedne institucije po imenu Vlada Bosne i Hercegovine  da poduzmu sve moguće mjere da me zaustave, jer ako to ne učine poduzeću sve što mogu da primjenim gore navedene postulate i tako narušim njihov pokvareni sistem.

Pitam sve bošnjačke političare ali i muslimansko-bošnjačke vjerske lidere. Zar svi toliko robujete niskim ličnim i stranačkim interesima, pa ne reagujete da zaštitite Abu Hamzu? Pa on je taj koji se do prije dvanaest godina borio za opstanak muslimansko-bošnjačkog korpusa u BiH. On je taj koji je poslije rata oženio bošnjakinju i pružio zaštitu njoj i za njeno troje jetima. Da li se to bojite Europe ili Amerike? Oduzeće vam vlast? Pa izgubićete je u svakom slučaju, a izgubićete još i čast, ugled, te ćete ući u historiju kao izdajnici onih koji su vama pomogli kada vam je bilo najpotrebnije. Zapamtite da vi ne izdajete samo Abu Hamzu, već izdajete i bošnjačke jetime o kojima se Abu Hamza brine od kako je oženio njihovu majku, a babo tih jetima je bio imam kojeg su ubili četnici. Pitajte te jetime da li im teže pada ubistvo babe od strane četnika ili vaša izdaja zbog nereagovanja po pitanju deportacije Abu Hamze.
Zar nećete štititi prava bošnjačkih jetima i boraca Armije BiH? Evo vam prilike, pa se dokažite. Ako nećete, pa kazna za licemjere je najgora kazna, i vi to znate. Sjetite se šta ste obećavali pred izbore, a kako sada postupate.

Moje posljednje pitanje je upućeno svim muslimanima i muslimankama u BiH, a koje sam preuzeo od jedne sestre muslimanke sa jednog od internet foruma. Je li moguće da nam ništa osim dove nije ostalo? Kad se treba veselit, onda se hiljade muslimana skupe na koncertima u Zetri i na Koševu. I pare će dat samo da im bude lijepo, danima se prepričava kako su se proveli. A kad se treba okupit kako bi pokazali da nismo zaboravili svoga brata i da ne pristajemo na ovakvo postupanje ne samo sa muslimanima, nego sa svakim čovjekom, onda ne možemo sakupiti ni dvjesto ljudi. Mi moramo biti optimisti i ovdje se još mnogo šta može uraditi i promijeniti ako Bog da. Do nas je?! Poduzmimo sve što je u našoj mogućnosti da taj čovjek vidi da nije sam i da drugi vide da nije sam.
        

Prvi put objavljeno: četvrtak, 31 Siječanj 2008 16:04