Da li osoba koja uči Kur’an bez pomjeranja usana, ima nagradu za takvo učenje?
”Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili.” (Sad, 29.) U ovom kur’anskom ajetu pojašnjen je jedan od najvećih ciljeva objave Kur’ana: da razmišljamo o njegovim ajetima i uzimamo pouke iz istih. Međutim, i pored toga u hadisima se spominje i posebna nagrada za učenje Kur’ana što podrazumijeva izgovaranje kur’anskih ajeta na arapskom jeziku.
Šejhu Abdulazizu bin Abdullahu bin Bazu, Allah mu se smilovao, postavljeno je sljedeće pitanje:
Neki ljudi uzmu Mushaf i čitaju ga, ali ne pomjeraju usne, tj. ne izgovaraju ajete, nego samo gledaju u njih. Da li se ovakvo postupanje može nazvati ”učenjem Kur’ana” ili je nužan izgovor ajeta kako bi se zaslužila nagrada obećana za čitanje tj. učenje Kur’ana? Također, da li će ikakvu nagradu imati onaj ko gleda u ajete, ali ih ne izgovara?
Odgovor: Nema smetnje da se u Kur’an gleda, tj. da se čita bez izgovora harfova radi razmišljanja i shvatanja njegovih ajeta. Međutim, onaj ko ovako postupa nije učač, a nagradu za učenje Kur’ana imat će samo ako bude izgovarao ajete pa makar to njegovo učenje ljudi oko njega i ne čuli. Dokaz za ovo su riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: ”Učite Kur’an (doslovno: ”čitajte Kur’an”) jer će se on na Sudnjem danu zauzimati za svoje sahibije (učače).” (Muslim) Pod sahibijama se podrazumijevaju oni koji postupaju po kur’anskim načelima, kako je to već spomenuto u drugim hadisima.
Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: ”Ko prouči jedan harf iz Kur’ana, ima jedno dobro djelo, a svako dobro djelo se deseterostruko vrednuje.“ Bilježe ga Tirmizi i Darimi sa vjerodostojnim lancem prenosilaca, a učenjaci kažu da se pod učenjem podrazumijeva čitanje koje prati izgovor.
Gospodaru naš, uvrsti nas među sahibije Kur’ana pa da se za nas zauzima na Sudnjemu danu!
