”Japan je zemlja u kojoj ne morate ići na more. Ono će samo doći po vas.” Koliko istine u sebi nosi ova morbidna šala koja se na internetu vrti već godinama, imali smo se na veliku žalost priliku uvjeriti u petak 11. 03 2011. kada je vrlo snažan potres uzdrmao ovo veliko otočje, nakon čega je uslijedio razorni cunami koji je prouzrokovao jednu od vjerovatno najvećih katastrofa u historiji Japana. Broj poginulih još nije poznat, ali se strahuje da se radi o više desetina hiljada žrtava. Međutim, nakon potresa i cunamija, nevolje su za Japan tek počele. Imajući u vidu da je Japan jedna od najrazvijenijih zemalja svijeta i da posjeduje veliki broj nuklearnih elektrana, strahuje se i od moguće nuklearne katastrofe jer su mnoge od ovih elektrane poprilično oštećene, a prema zadnjim izvještajima, iz mnogih, djelimično ili potpuno uništenih reaktora širi se radijacija koja je dostigla izuzetno visok nivo koji je daleko veći od tolerirajućeg. Ukratko rečeno, situacija je više nego ozbiljna. U Japanu ali i okolnim zemljama pa i u čitavom svijetu, vladaju panika i strah. Svaki normalan čovjek suosjeća sa napaćenim narodom Japana, te izražava svoje duboko žaljenje zbog onoga što ih je pogodilo. Međutim, zapitamo li se da li postoje uzroci i ko su krivci za ove događaje? Što se tiče nuklearki, više je nego evidentno da su one ”uspavane nuklearne bombe” koje svakog trenutka i zbog najmanje ljudske pogreške ili nekog vanjskog faktora, mogu eksplodirati i napraviti haos neviđenih razmjera, pa je veliko pitanje koliko su ovi izvori energije uopće potrebni krhkom i ranjivom čovječanstvu. Zato svaka država koja gradi nuklearke mora biti svjesna da u svakom trenutku postoji realna šansa da će se katastrofa desiti. A kada je riječ o cunamijima postavlja se pitanje, imaju li ljudi udjela u njihovim povremenim udarima? Prije odgovora na ovo pitanje, razmislimo malo o Japanu i njegovim stanovnicima.
Ko barem površno poznaje historiju Japana i njegovih stanovnika, bez sumnje se ima čemu diviti ali se isto tako povremeno ima nad čim i zgražati, te ponekad biti vrlo pozitivno, a s vremena na vrijeme i vrlo negativno iznenađen. Da bi se potvrdila teza da je Japan sasvim posebna i po mnogo čemu unikatna zemlja, ne treba zalaziti u njegovu daleku prošlost te raspredati priče o hrabrim ratnicima samurajima, o njihovom čuvenom bušido kodeksu i ritualnim samoubistvima tkz. hara-kiriju, ili o tome da je ovaj narod zahvaljujući svojoj velikoj hrabrosti, domišljatosti ali i spletom vrlo sretnih okolnosti u drugoj polovini trinaestog stoljeća uspio odbiti veliku mongolsku invaziju na njihovu zemlju, nakon koje su Mongoli, ovi surovi osvajači-pljačkaši polahko ali sigurno krenuli ka svojoj konačnoj propasti, a topot njihovih nebrojenih konja je vrlo brzo prestao da tutnji i potresa zemaljsku površinu. Od flote od oko četiri hiljade brodova koji su nosili više od 100 000 ratnika, kući će se vratiti njih samo nekolicina. Japanci vjeruju da je kamikaze, (na japanskom: Božanski vjetar) tajfun koji je desetkovao mongolsku flotu direktna intervencija njihovih bezbrojnih božanstava u koja vjeruju. Po ovom vjetru će ime dobiti i japanski piloti samoubice koji će u Drugom svjetskom ratu svojim samoubilačkim akcijama Saveznicima nanositi velike gubitke.
Japan je svjetsko čudo
Da bi se uvjerili u posebnost i unikatnost Japanaca kao naroda i nacije dovoljno je razmisliti o njihovoj relativno bliskoj prošlosti, tačnije o Drugom svjetskom ratu i o ulozi Japana u ovoj krvavoj epizodi ljudske historije. Japan se pored Italije stavio na stranu fašističke Njemačke, te tako činio jednu od članica Trojnog pakta koje su zajedničkim snagama i naporima pokrenule do tada u historiji ljudskog roda neviđena razaranja, zločine i krvoprolića. Poput Njemačke i Italije, i Japan od strane Saveznika biva slomljen silom te prinuđen na kapitulaciju, ali je na istu pristao tek nakon što su Saveznici upotrijebili razorne atomske bombe koje su bačene na njihove gradove Hirošimu i Nagasaki. I Njemačka i Japan iz rata izlaze bukvalno slomljene, infrastrukture porušene do neprepoznatljivosti, desetkovanog i raseljenog stanovništva, s milionima vojnih i civilnih žrtava strahovitog rata. Pored toga, obe ove države se vrlo brzo ekonomski i tehnološki oporavljaju, gotovo stopostotno se odriču fašističke ideologije svojih prethodnika, i vrlo brzo postaju jedne od ekonomski najsnažnijih država na svijetu. Dakle, ukoliko se gleda obim stradanja ovih dviju država u Drugom svjetskom ratu i brzina njihovog oporavka, Njemačka i Japan se definitivno mogu ubrojati u dva velika svjetska čuda. Od svega toga još je veće čudo njihovo munjevito odbacivanje fašizma, te krvave ideologije koju su kreirali njihovi sunarodnjaci. (Koliko je to teško, a za neke narode i nemoguća misija, mi Bošnjaci najbolji primjer imamo u našem geografskom komšiluku. Ogromna većina naroda čiji su pripadnici u minuloj agresiju na našu zemlju napravili neviđene zločine i zvjerstva, u tome i dan danas ne vidi ništa loše, već te zločine javno podržavaju i smatraju ih potpuno opravdanim).
Japan se dakle nakon rata oporavio vrlo brzo, prvenstveno zahvaljujući upornosti i čeličnoj samodisciplini njegovih stanovnika, ali i prihvatanju novih tehnologija te kvalificiranoj radnoj snazi. Zbog toga je Japan vrlo brzo postao ekonomsko-tehnološki gigant u koga je čitav svijet gledao s divljenjem, čudeći se njihovom zapanjujuće brzom oporavku i snažnoj ekonomiji.
Tehnologija gore, moral dolje!
Međutim, kao što je Japan velikom brzinom napredovao ekonomski i tehnološki, istom brzinom, a možda još i brže, Japan je tonuo na moralnom i ćudorednom nivou, što ne može poreći niko ko je barem informativno upoznat sa stanjem i prilikama u ovoj državi. Autohtona religija u Japanu je šintoizam što otprilike u prijevodu znači ”Put bogova” iz čega se jasno vidi da su Japanci mnogobošci. Prema Vikipediji, šintoizam označava religiju koja naučava vjerovanje u više od 8000 božanstava! Teško da nam može pasti na um bilo kakav pojam ili imenica a da za nju Japanci nemaju svoje božanstvo, pa čak i kada se radi o nečem vrlo neprimjerenom i odvratnom. (primjere je jednostavno bolje zaobići). Pored paganskog (ne)vjerovanja, njihova mitologija je protkana različitim vidovima razvratnosti, nemorala i razuzdanih običaja, koji su se nažalost održali sve do danas. Dakle već od daleke prošlosti pa sve do danas, Japan na neki način održava nivo različitih oblika perverzija. Postepeno, tradicionalne, ionako dovoljno odvratne razvratnosti, perverzije i fetiši, evoluirali su u nešto mnogo gore i odvratnije, i svemu tom se nije nazirao kraj. ”Obični” blud i prostitucija prevaziđeni su davno, a domišljati Japanci su se potrudili da i najbolesnijim i najizopačenijim umovima sasvim legalno ponude usluge koje će ispuniti sva njihova očekivanja i seksualne maštarije. Tako je Japan postao zemlja koja je na neki način kultivirala različite oblike perverzija i dala im neku vrstu legitimnosti. Naravno, Japan nije jedina zemlja na svijetu koja je legalizirala različite oblike perverzija (vrlo su im bliske kolege iz skandinavskih zemalja i ”liberalne” Holandije) ali je ipak na tom pitanju otišla najdalje. Ovdje navodim samo neke od tih razvratnosti o kojima s vremena na vrijeme pišu dnevni listovi i internetski portali, najčešće u rubrikama Zanimljivo, a kojima bi daleko bolje odgovarao naziv Bolesno. Podatci su preuzeti sa internetskih portala i iz nekih dokumentarnih emisija o Japanu:
– Na ulicama možete kupiti prljavi donji veš mladih djevojaka, jer je manija za ovakvom vrstom veša vrlo proširen fetiš u Japanu, pa su gradske vlasti iskoristile priliku da na tome dobro zarade. Cijene se kreću od 50 do 100 dolara po komadu, u zavisnosti od ”kvalitete” robe. (dobra je vijest da su ovi automati prije nekoliko godina navodno uklonjeni sa ulica)
– Postoji restorani u kojima perverzni gosti prvo ”vode ljubav” sa hranom koju naruče, a zatim im bude pripremljena pa je onda konzumiraju (najčešće se radi o različitim vrstama morskih plodova, poput riba, jegulja, hobotnica…)
– Trenutno u Japanu (barem prije zadnjeg cunamija) ima 4000 mjesta specijaliziranih za pružanje usluga oralnog seksa.
– Godišnje se u ‘Crvenoj četvrti’ (tokijska četvrt u kojoj je gotovo sve na određen način vezano za prostituciju, ili ukratko: zona teške seksualne industrije) obrne 17,2 milijardi eura. U tokijskim zonama, četvrtima Kabukicho i Akasaka, na prostoru od jednog kvadratnog kilometra naguralo se 2000 ustanova koje vabe šetače uslugama različitih vidova prostitucije. Oko 150.000 strankinja bavi se prostitucijom, a 90 posto ih dolazi s Tajlanda i Filipina.
– U tokijskoj četvrti Kabukicho danas funkcionira preko pet hiljada seksualnih klubova među kojima je teško pronaći dva koji imaju makar sličnu ponudu usluga.
– U ovoj zemlji postoje specijalni i beskrajno skupi restorani u kojima se sushi poslužuje na golim ženskim tijelima. Zovu ih Settai klubovi i toliko su popularni među poslovnom elitom da su neki od njih brandirani, pa imaju franšize u svim većim gradovima Japana.
– Crtani filmovi su u cijelome svijetu prvenstveno namijenjeni djeci, ali u Japanu ni to pravilo ne važi. Naime, u Japanu su izuzetno popularni Lolicon i Shotacon crtani filmovi i stripovi koji nisu ništa drugo do oblik dječije pornografije. U njima se djevojački (Lolicon) odnosno dječački (Shotacon) likovi s vidljivim dječijim karakteristikama prikazuju u erotskom kontekstu.
Japanske vlasti svjesno toleriraju sve spomenuto i nije nimalo čudno što lukavo šute i uopće ne pokušavaju svim ovim perverzijama stati ukraj. Na svim spomenutim, ali i mnogim drugim bizarnostima godišnje se u Zemlji Izlazećeg Sunca okrene više od dvadeset milijardi dolara, što i te kako puni državnu kasu. Ova industrija nemorala i razvrata posljednjih je desetak godina postala druga najunosnija gospodarska grana u Japanu, odmah iza autoindustrije.
Razvrat donosi kaznu
Shodno onome što naučavaju sve nebeske religije, nemoral i bestidnost su najčešće bivali osnovni uzroci uništenja čitavih naroda. Poznat je primjer Lutovog naroda o kojem nam govori Kur’an, koji je uništen jer su se njegovi pripadnici odali ”samo” homoseksualizmu. Gledajući stanje u Japanu ali i u mnogim drugim dijelovima svijeta, pripadnici Lutovog naroda bi se u poređenju s njima mogli nazvati čednim nevinašcima. Možda bi Japan razloge posljednje kataklizme trebao potražiti i u nekim od spomenutih činjenica koje će svakog normalnog čovjeka u najmanju ruku ostaviti bez teksta, te će se u sebi zapitati kako ljudska bića mogu pasti tako nisko.
Omer r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: ”Ne prođe ni jedna noć a da se more tri puta ne nadvije nad zemljom tražeći od Allaha dozvolu da (zbog grijeha koje čine) talasima zapljusne i uništi ljude, pa ga Uzvišeni Allah u tome spriječi. (Ovaj hadis je slab. Bilježi ga Ahmed, 1/43. ) Pored toga što ovaj hadis nije vjerodostojan, niko ne može poreći da su mora i okeani samo neke od Allahovih vojski koje po Njegovoj naredbi djeluju i izvršavaju njegova naređenja: ”A vojske tvoga Gospodara ne zna niko osim Njega…” (El-Muddessir, 31.)
Bez obzira koliko neko bio zadivljen preciznošću Japanaca, njihovom savremenom tehnologijom i ekonomskim progresom, vjerujem da bi svaki normalan čovjek radije popio kahvu ili čaj sa nepismenim beduinom koji pomalo vonja na deve, konje ili krave ali iz kojeg u isto vrijeme izbija miris prirodnosti, čednosti i normalnosti, nego što bi to isto učinio u društvu najskupljim parfemom namirisanog, svjetski priznatog i poznatog, svejedno: japanskog, američkog ili skandinavskog računalnog, ili bilo kojeg drugog genijalca koji upražnjava, ili makar blagonaklono gleda na neke od gore spomenutih morbidnih perverzija, ili na ono što im liči.
Ukoliko bi se potresi i cunamiji ne daj Bože nastavili jačim intenzitetom, možda će svijet biti u prilici da vrlo jasno gleda i svjedoči djelimičnom, ili u najgorem mogućem slučaju, potpunom nestanku Japana, te on postane nova Atlantida. Japan je riječ koja znači Zemlja izlazećeg sunca, a desi li se sličan scenario, uskoro bi ga mogli nazvati Zemlja nestajućeg kopna. Mi se iskreno nadamo da se tako nešto neće desiti, ali se isto tako nadamo da će Japanci ali i svi oni koji im liče, nakon zadnje kataklizme koja ih je zadesila odbaciti mnogoboštvo i ogavne i nemoralne navike, te da će se okrenuti prirodnosti i vjeri u Jednog Jedinog Boga. Uz ispravno vjerovanje, čeličnu disciplinu, marljivost i upornost i sve ostale pozitivne osobine koje posjeduje, ovaj narod bi činio daleko veća čuda od onih koja je činio do danas, a plodove svoga truda i rada bi uživali i na onom, vječnom, a ne samo na ovom, varljivom i prolaznom svijetu.
M.A.
