AktuelnoISTAKNUTO

Buhari pod lupom

2.31Kpregledi

Piše: dr. Safet Kuduzović

Učenjaci, nasljednici Allahovih poslanika, zauzimaju posebno mjesto u srcima ljudi, naročito plejada velikih imama iz reda komentatora Kur’ana, hadiskih stručnjaka i islamskih klasika, čija će imena ostati zapisana na svijetlim stranicama islamske historije kojom se ponose generacije muslimana. Među tim učenjacima posebno se ističu hadiski autoriteti, kao što su imami Buhari, Muslim, Ahmed, Ishak, Tirmizi, Ebu Davud i brojni drugi muhadisi koji su svoj život posvetili bilježenju hadisa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Kada je riječ o imamu Buhariju, mnogi koji su slušali hadise od njega posvjedočili su da je on bio ekspert, muhadis bez premca. S pravom je rečeno da je imam Buhari među hadiskim ekspertima ono što je Ebu Bekr među ashabima.

O tome koliko je imam Buhari dobro poznavao hadise, između ostalog, govori i događaj u kojem se navodi da je jedan čovjek posmatrao imama Buharija kako klanja, a potom ustvrdio da imam Buhari ne obavlja namaz pravilno. Kada su njegove riječi prenesene imamu Buhariju, rekao je: “Da je to rekao u mom prisustvu, citirao bih mu deset hiljada hadisa isključivo o namazu prije nego što bih ustao sa svoga mjesta.” (Sijeru a’lamin-nubela, 12/412)

Pored značajnog mjesta koje imam Buhari zauzima u srcima muslimana, ipak se događa da se osporavaju hadisi koje bilježi ovaj velikan. Teško mi je bilo zamisliti da će jednoga dana biti potrebno braniti hadise našeg velikana Buharija od ljudi koji nose najveća zvanja i obnašaju odgovorne funkcije među muslimanima. Budući da se ovo ne dešava prvi put u historiji islama postoji velika potreba da se stane u odbranu metedologije koju je koristio imam Buhari tokom pisanja Sahiha. Teško je tolerirati da prosječno obrazovani muslimani paušalno odbacuju hadise iz Buharijevog Sahiha, a kada je riječ o učenim ljudima, stepen tolerancije je na najnižoj mogućoj razini. Prilično je teško prihvatiti, čak, naučnu i akademsku primjedbu u pogledu Buharijevog Sahiha koja je plod dugog i zamornog istraživanja, pa kojim pravom onda prihvatiti nenaučne i nadasve neutemeljene prigovore koji su plod ljudskog shvatanja i razumijevanja hadisa? Svi ovi prigovori zasnovani su isključivo na logičkim dokazima ili na sistemu copy-paste dokazivanja, preslikavanje već spomenutih “zamjerki” imamu Buhariju koje se mogu naći na arapskim internetskim stranicama, iako su autori dotičnih tekstova ponekad nepoznati, a možda i zlonamjerni ljudi.

Konsenzus ili razilaženje

Apsolutna većina islamskih učenjaka sve hadise u Buharijevom Sahihu smatra autentičnim, dok mnogi od njih navode konsenzus u vezi s tim. Kada bismo željeli navesti sve pohvale koje su izrečene o dva Sahiha, to bi zahtijevalo prilično obimnu studiju, stoga ćemo ovom prilikom spomenuti samo učenjake koji su naveli jednoglasan stav u pogledu ispravnosti ovih hadiskih zbirki:

  1. Ebu Nasr es-Sidžzi tvrdi da su vjerodostojni svi hadisi iz Buharijevog Sahiha. (Ibn Salah, El-Mukaddima, 26)
  2. Imam Džuvejni sve hadise iz Buharijevog i Muslimovog Sahiha smatra vjerodostojnim. (Nevevi, El-Minhadž, 1/29; Ibn Hadžer, En-Nuket, 112; Tedribur-ravi, str. 65)
  3. Ibn Kajserani kaže: “Muslimani su jednoglasni u pogledu toga da su prihvatljivi svi hadisi koji se nalaze u dva ” (Medželetul-buhusil-islamijja, 18/294)
  4. Imam Ibn Salah kaže: “Ummet je složan da su ispravni svi hadisi u pogledu čije su se ispravnosti složili Buhari i Muslim.” (El-Minhadž, 1/29; Tedribur-ravi, 65)

Ibn Hadžer kaže: “Ibn Salah prenosi da je ummet jednoglasno prihvatio ove dvije knjige kada je u pitanju ispravnost hadisa zabilježenih u njima.” (Ibn Kesir, El-Baisul-hasis, str. 27–28; En-Nuket, str. 112)

  1. Imam Nevevi, govoreći o Sahihu imama Buharija i Sahihu imama Muslima, kaže: “Islamski je ummet jednoglasan u pogledu toga da su ove dvije knjige ispravne, te da je dužnost postupati po hadisima koji su zabilježeni u njima.” (Tehzibul-esmai vel-lugat, 1/218; El-Minhadž, 1/29)
  2. U vezi s Buharijevim Sahihom Ibn Kesir kaže: “Učenjaci su jednoglasno prihvatili ovu knjigu i hadise zabilježene u njoj smatraju ispravnim.” (El-Bidaja ven-nihaja, 11/27)
  3. Imam Ibn Mulekkin, kaže: “Islamski ummet zastupa jedinstven stav u pogledu toga da su Buharijeva i Muslimova hadiska zbirka vjerodostojne, a to znači da je obaveza postupati u skaladu sa hadisima koji se nalaze u njima.” (Et-Tevdih, 2/27.)
  4. Imam Bedruddin el-Ajni kaže: “Učenjaci iz prvih i potonjih generacija, bez razilaženja, prihvataju Buharijevu hadisku zbirku.” (Umdetul-kari, 1/2)
  5. Ebu Ishak el-Isfirajini kaže: “Muhadisi su složni da su, bez dvojbe, ispravni svi hadisi zabilježeni u dva Sahiha.” (Fethul-mugis, 1/51)
  6. Imam Dehlevi kaže: “Što se tiče dva Sahiha, učenjaci hadisa jednoglasni su pogledu toga da su, bez sumnje, vjerodostojni svi hadisi koji su zabilježeni u ovim knjigama sa kompletnim lancem prenosilaca. Svako ko ih potcijeni smatra se novotarom koji ne slijedi put vjernika.” (Hudždžetullahil-baliga, 1/386–387)
  7. Imam Ševkani kaže: “Dozvoljeno je dokazivati svim hadisima iz dva Sahiha ili iz jednog Sahiha, bez ikakvog ispitivanja. Buhari i Muslim obavezali su se da će bilježiti samo ispravne hadise, a ummet je prihvatio sve što se nalazi u ovim hadiskim zbirkama.” (Nejlul-evtar, 1/25)
  8. Šejh Ahmed Šakir kaže: “Istina je, bez imalo dvojbe, da hadiski stručnjaci i drugi učenjaci koji su hodili njihovim stopama, smatraju vjerodostojnim sve hadise zabilježene dva Sahiha. U tim knjigama nema nijednog slabog hadisa.” (El-Baisul-hasis, 27–28 – opaske Šakir)

Navedene izjave predstavljaju kap u moru pohvala koje su najveći učenjaci izrekli o hadisima imama Buharija i njegovog učenika Muslima.

Izvor problema

Uzimajući u obzir navedeno, neminovno se nameće pitanje šta dovodi do nasrtaja na vjerodostojnost hadisā koje su imam Buhari i Muslim zabilježili u svojim hadiskim zbirkama? Izvor ovog problema ogleda se vjerovatno u tome što neki današnji kritičari, koji žele “slijediti” veliku ulemu, nisu čini nam se, shvatili kritike koje su upućene u pogledu nekih hadisa iz ovih zbirki. Ako, hipotetički prihvatimo, kao validnu kritiku na jedan lanac prenosilaca određenog hadisa, to ne znači da je istovremeno dotični kontekst hadisa slab, jer jedan hadis može biti prenešen s različitim lancima prenosilaca.

Kao primjer za spomenuto, navest ćemo slučaj prigovora u kojem se navodi da Bedruddin el-Ajni nije mogao prihvatiti da se u hadisima koje bilježi Buhari u lancu nalazi prenosilac po imenu Imran b. Hittan es-Sedusi.

Želimo skrenuti pažnju na to da imam Ajni u uvodnom dijelu knjige iz koje je preuzeta ova zamjerka, kaže: “Učenjaci iz prvih i potonjih generacija, bez razilaženja, prihvataju Buharijevu hadisku zbirku” (Umdetul-kari, 1/2). Bilo je neophodno uz navedenu kritiku spomenuti ovu veoma bitnu izjavu koja predstavlja važan uvod za ispravno razumijevanje riječi imama Ajnija.

Prigovor imama Ajnija, i kada bi bio prihvaćen, ne utječe na autentičnost hadisa, jer imam Ajni nije odbacio ovaj hadis, već nam kaže da nema razilaženja u vezi s hadisima koje bilježi Buhari. A kako da imam Ajni odbaci dotični hadis kada isto ovo predanje bilježi Buhari, broj 886, a u njegovom lancu nema “spornog” Imrana! Imam Buhari, kada ponavlja hadise na različitim mjestima u različitim verzijama, trudi se, da ne ponavlja iste hadise u cjelosti, a kada ih ponovi u različitim poglavljima onda se u tome nalazi neka dodatna korist, bilo u tekstu hadisa ili lancu prenosilaca. Ibn Hadžer kaže: “Ustanovljeno je da imam Buhari ne ponavlja hadise osim ako u tome nema neke koristi. Nekada je dotična korist vezana za tekst hadisa, a nekada za lanac prenosilaca, a nekada za tekst i lanac zajedno.” (Fethul-Bari, 1/105)

Imam Buhari uvrstio je verziju hadisa Imrana b. Hittana upravo iz tog razloga, tj. zbog dodatne koristi u lancu prenosilaca, a isti hadis koji Imran prenosi od Ibn Omera, a on od Omera, imam Buhari bilježi pod brojem 886 preko Malika b. Enesa, od Nafija, on od Ibn Omera, on od Omera, a on od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, što neki učenjaci smatraju zlatnim lancem prenosilaca. To znači da je hadis koji prenosi “sporni” Imran ispravan po konsenzusu učenjaka, što ukazuje na to da nismo ispravno shvatili kritike prethodnih učenjaka. Imam Ajni nije doveo u pitanje vjerodostojnost ovog hadisa, kao što to nije učinio nijedan drugi učenjak kroz stoljeća islama, već je Ajni uputio zamjerku u pogledu samo jednog od prenosilaca koji je spomenut u jednom od lanaca kojim je prenesen ovaj hadis, što ni u kom slučaju ne utječe na njegovu ispravnost. Ovo predanje temelji se, ustvari, na lancu “Malik od Nafija od Ibn Omera”, što je, po mišljenju imama Buharija, najispravniji lanac pod nebeskim svodom. (Hakim, El-Mustedrek, 1/56; Hatib, El-Kifaja fi ilmir-rivaja, str. 398; Marifetus-sunen, 7/280, 492; Tarihu Dimešk, 61/433; Sijeru a’lamin-nubela, 5/97; Tehzibul-kemal, 14/480)

Dozvolimo da nam ovu nejasnoću otkloni veliki hadiski ekspert Ahmed Šakir, koji kaže: “Prigovor imama Darekutnija i nekih drugih hadiskih stručnjaka koje su uputili u pogledu nekih hadisa (iz Buharijevog i Muslimovog Sahiha) znači samo da dotični hadisi nisu dostigli stepen ispravnosti koju su Buhari i Muslim uvjetovali u svojim hadiskim zbirkama. Što se tiče opće ispravnosti tih hadisa, u vezi s tim nema razilaženja među učenjacima.” (El-Baisul-hasis, str. 27–28, opaske Šakir)

Dakle, kritike upućene u vezi s nekim hadisima nisu vezane za neispravnost hadisa, već se tiču ispunjenja preciznih i rigoroznih uvjeta koje su postavili Buhari i Muslim u svojim hadiskim zbirkama, a kojih se, po mišljenju ovih učenjaka, oni nisu uvijek pridržavali. Tako ima mnogo hadisa koje je Buhari ocijenio ispravnim mimo svoga Sahiha, a oni ne ispunjavaju te stroge kriterije koje je postavio u Sahihu. Ako bismo željeli ovo pojednostaviti prosječnom čitaocu, kazali bismo da ispunjenje rigoroznih kriterija Buharija i Muslima, a naročito Buharija, znači da hadis zaslužuje ocjenu pet plus, dok vjerodostojni hadisi koji nisu ispunili njihove kriterije padaju za nijansu niže i zaslužuju ocjenu pet.

Ovom prilikom čitaoce ne želim zamarati preciznim odgovorima na sve kritike koje su upućene u pogledu Buharijevog Sahiha, jer ti odgovori bili bi prožeti hadiskom terminologijom i pravilima, imenima, biografijama i lancima prenosilaca, što zahtijeva obimnu studiju. Odgovor na ostale kritike liči u mnogo čemu odgovoru koji se tiče prenosioca Imrana b. Hittana. U pogledu svih nedoumica vezanih za hadise iz Buharijevog Sahiha detaljno su govorili veliki učenjaci iz ranijih i kasnijih generacija i nijednu od tih nedoumica nisu ostavili nerazjašnjenom.

Pogrešna analogija

Kada je riječ o prigovorima koje su poznati učenjaci  izrekli u pogledu nekih hadisa zabilježenih u Buharijevom Sahihu, a na koje se danas pozivaju pojedinci u racionalnom odbacivanju vjerodostojnih hadisa iz Buharijevog Sahiha, kažem sljedeće:

Prvo, svi učenjaci koji su uputili neki prigovor imamu Buhariju, po konsenzusu učenjaka, nisu na stepenu, a neki ni blizu stepena Buharije kada je riječ o hadiskoj nauci.

Drugo, broj učenjaka kritičara Buharijevog Sahiha izrazito je mali, čak do te mjere da brojni učenjaci to ne smatraju validnim razilaženjem niti mu posvećuju pažnju, već spominju konsenzus učenjaka prema kojem su svi hadisi zabilježeni u dva Sahiha ispravni, kako je prethodno spomenuto.

Treće, zbog čega pojedinci odabiru mišljenje izrazite manjine, a ostavljaju apsolutnu većinu učenjaka koji imaju kudikamo jače dokaze za odbranu dva Sahiha od onih koji im prigovaraju? Ako je broj učenjaka mjerodavan i presudan, neispravno postupaju. Ako je u pitanju snaga dokaza, također neispravno postupaju! Ako je riječ o slijepom slijeđenju, opet pogrešno postupaju!

Četvrto, učenjaci koji su uputili određene prigovore u pogledu nekih hadisa iz ovih zbirki slove kao imami muslimana i hadiski stručnjaci koji u tančine poznaju primarne i sekundarne hadiske discipline, kao i imena prenosilaca i njihove biografije, za razliku od drugih koji u tom pogledu nemaju ni približno odgovarajuće kompetencije.

Peto, ovi učenjaci pozivali su se na precizna pravila i principe koje su postavili veliki hadiski eksperti, dok se mi pozivamo na svoj razum, ukus, logiku ili nešto drugo. Nije isto odbaciti određeni hadis pozivajući se na hadisku nauku i njene temelje, pravila i načela, i odbaciti hadis jer je, navodno, u koliziji sa logikom i razumom. Razlika je drastična!

Šesto, učenjaci kritičari su zbog obimnog znanja imali pravo iznijeti svoje mišljenje u vezi s ovako esencijalnim, preciznim i osjetljivim pitanjem, pa su, u svakom slučaju, nagrađeni. S kojim pravom da neko od nas proizvoljno odbacuje hadise, a možda nismo u stanju citirati tri hadisa s lancima, niti nabrojati deset prenosilaca?! Ima, čak, onih koji su sebi dali za pravo da kritiziraju imama Buharija i njegov Sahih, a veliko je pitanje da li znaju puni naziv Buharijeve hadiske zbirke!

Sedmo, u vezi s nekim hadisima iz Buharijevog Sahiha ovi su učenjaci iznosili mišljenja u svojim naučnim djelima koja su uglavnom čitali veliki znanstvenici i hadiski stručnjaci, dok mi svoja mišljenja u vezi s ovako osjetljivom tematikom iznosimo običnim muslimanskim masama u edukativnim časopisima ili na društvenim mrežama.

Osmo, da li je opravdano u redovima učenjaka tražiti pojedince koji su kritizirali nekog drugog učenjaka, a niko nije pošteđen prigovora, potom na osnovu tog mišljenja, bez poznavanja dokaza i suštine problematike, staviti se na stranu onih koji su zamjerili i kritizirali? Shodno tom pravilu možemo početi s odbacivanjem metedologije tefsira ili fikha nekih naših velikana jer postoje izvjesne kritike koje su upućene na njihov račun. Dokle i u čiju korist?!

Nakon spomenutog možemo jasno uočiti da je naše slijeđenje pojedinaca iz reda uleme, u ovom slučaju, veliki apsurd i greška. Analogija za kojom se povodimo nije prihvatljiva jer između nas i uleme kritičara, Allah im se smilovao, postoji nepremostiva razlika.

Imam Ibn Hadžer, nakon iscrpne odbrane hadisa zabilježenih u Buharijevom Sahihu, kaže: “Ako čovjek nepristrasno pogleda u ovo što sam napisao, ova će knjiga postati izrazito velika u njegovim očima i duši, i shvatit će zbog čega su veliki imami iz reda učenjaka prihvatili i priznali ovu knjigu i dali joj prednost nad svim autorskim djelima u ranijim i poznijim vremenima.” (Hedjus-sari, str. 402)

Koliko god naučili iz oblasti islamskih nauka, naše znanje u odnosu na velike islamske znanstvenike samo je kap iz čaše, ili manje od toga. Obaveza učenjaka i daija ogleda se u ispravnom prezentiranju sunneta i odbrani velikih hadiskih autoriteta i njihovih zbirki. Tako će učeni ljudi prenijeti emanet kojim su zaduženi, te će koristiti islamu, sebi i društvu u kojem žive. U suprotnom, negativne posljedice bit će nesagledive!

Molim Svevišnjeg Allaha da nam olakša prakticiranje sunneta i da nas proživi u društvu poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem!

Safet Kuduzović,

Sarajevo, 19. ša’ban, 1441. / 13. april 2020.

Objavljeno u Preporodu, broj 8/1162, 15. aprila 2020.

 

 

 

X