Kur'an

Budite ”rabbanijjuni” – zbog toga što ste se Knjizi podučili…

595pregledi
Priredio: Sead ef. Jasavić

Koliko se prsa razvesele onda kada naiðeš na vjerničku jačinu, čvrstinu, odlučnost i aktivnost kojoj se pridodala smirenost, poniznost, blagost i bistrina! To je svojstvo rabbanijjeta kod jednog muslimana.

Kur’ani-kerim daje nam brojne opise za osobe koje su ”rabbanijjuni“, opise koji se meðusobno nadograðuju. Jedan od tih opisa za rabbanijjune jeste istrajavanje u borbi na Allahovom, dž.š., putu, uz strpljivost na iskušenjima. Allah, dž.š., kaže: ”A koliko je bilo vjerovjesnika uz koje su se mnogi iskreni vjernici borili (ribbijjun), pa nisu klonuli zbog nevolja koje su ih na Allahovom putu snalazile, i nisu posustajali, niti su se predavali – a Allah izdržljive voli (saburli)!” (Ali Imran, 146.)

”Rabbanijjuni” su iskreni vjernici i ulema – kako se to u tefsirima napominje.[i]

Jedan od znakova da osoba ima svojstvo rabbanijjeta pri sebi jeste želja za uspostavljanjem vjere i dina u svakom segmentu života kao i želja za sprovedbom Allahovog, dž.š., šerijata. Allah, dž.š., kaže: ”Mi smo objavili Tevrat, u kojem je uputa i svjetlo. Po njemu su Jevrejima sudili vjerovjesnici, koji su bili Allahu poslušni i čestiti ljudi, ali i učeni (rabbanijjuni i ahbari), od kojih je traženo da čuvaju Allahovu Knjigu, i oni su nad njom bdjeli…” (El-Maide, 44.)

Na drugom mjestu, Allah, dž.š., govori da su rabbanijjuni osobe koje traže da se čini dobro i koje odvraćaju od zla. Allah, dž.š., govoreći o ehlul-kitabijama, kaže: ”Vidiš mnoge od njih kako u grijehe i nasilje srljaju i kako ono što je zabranjeno jedu; ružno li je to kako postupaju! Trebalo bi da ih čestiti i učeni ljudi od ružna govora i zabranjenih djela odvraćaju…” (El-Maide, 62.-63.)
Allah, dž.š., rabbanijjetom opisuje one kojima je On podario mudrost i poslanstvo, ali i one koji podučavaju druge ljude Allahovoj, dž.š., Knjizi, a i pored toga i dalje nastavljaju sami proučavati je i studirati. Allah, dž.š., kaže: ”Nezamislivo je da čovjek kome Allah dâ Knjigu i znanje i poslanstvo – da poslije toga kaže ljudima: ‘Obožavajte mene, a ne Allaha!’ Takav će samo govoriti: ‘Budite rabbanijjuni Božiji jer vi Knjizi druge podučavate, a i sami učite!’“ (Ali Imran, 79.)

Dakle, rabbani osoba je ona koja izgraðuje sebe, ali i druge; ona koja radi po onome što sluša i uči, i koja druge podučava onome čemu se sama naučila!

Knjige tefsira i hadisa prepune su opisa rabbanijjuna. U Buharijinom Sahihu, pod naslovom ”Znanje – prije riječi i djela”, stoje riječi Ibn Abbasa, r.a., koji u komentaru Allahovih, dž.š., riječi: ”Budite rabbanijjuni”, kaže: ”Budite mudri, blagi i razumni; rabbani je onaj koji ljude podučava prvo lakšim stvarima pa potom onim težim!“[ii]

Hafiz Ibn Hadžer el-Askelani, rhm., kaže: ”Pod lakšim stvarima misli se na ona pitanja koja su jasna i očita, a pod težim stvarima misli se na ona pitanja koja zahtijevaju dublji pristup.“[iii]

Rabbanijjun je mudra osoba i ona koja ima moć rezonovanja i shvatanja. Rabbanijjun je onaj koji postepeno prilazi ljudima pozivajući ih svakom hajru na lahak način, uz znanje, dalekovidnost i lijepo djelo.

Hafiz Ibn Hadžer, rhm., prenosi riječi Ibnul-E’arabija koji kaže: ”Neće se za nekog čovjeka reći rabbani sve dok ne bude sam učio, druge podučavao i dok ne bude po tom znanju postupao!“[iv]

Osnova rabbanijjeta je ihlas i iskrenost u želji i nastojanju da se zadobije Allahovo, dž.š., zadovoljstvo.

El-Asmei i El-Ismaili, rhm., kažu: ”Rabbanijjet je riječ koja je izvedena od riječi Rabb, tj. rabbanijjun je onaj koji uvijek ima za cilj ono što mu je naredio njegov Gospodar – studirajući te riječi i postupajući u skladu s njima!“[v]

Drugi kažu da je riječ rabbanijjet izvedena od riječi terbijet što znači pedagogija ili odgajanje, koje je jedno od najistaknutijih svojstava rabbanijjuna. Bilježi se da je Alija, r.a., opisujući osobe koje su rabbani, rekao: ”To su osobe koje hrane ljude mudrošću i na mudrosti ih odgajaju!“[vi]

Kaže se da je riječ rabbani izvedena od glagola rabbehu-jerubbuhu, tj. isplanirati nešto ili popraviti, pa bi na osnovu toga ”rabbani” osoba bila ona osoba koja planira potrebe ljudstva i popravlja ih nabolje.[vii]

Imam Taberi, rhm., bilježi da je Mudžahid, rhm., rekao: ”Rabbanijjun je onaj ko je spojio izmeðu znanja/ilma i ispravnog poimanja/fikha, i koji ima široke vidike po pitanju sijaseta/politike, tedbira/planiranja i staranja o interesima ljudi i o onome što će im biti od koristi kako u pitanjima dunjaluka, tako i u pitanjima dina.“ (Pogledaj: Tefsirul-Taberi, 3/222.)

Abdullah b. Mes’ud, r.a., rekao je u komentaru Allahovih, dž.š., riječi: ”Budite rabbanijjuni”: ”Budite mudri i pametni” – a Ibn Džubejr to je prokomentarisao riječima: ”Budite mudri i bogobojazni!”

Imam Kurtubi, rhm., kaže da je rabbanijjun ona osoba koja je pridodala svome znanju poznavanje stvarnosti i politike.[viii]

Ovaj detalj nam ukazuje na to da učena osoba nije ta koja je udaljena od stvarnosti u kojoj živi i koja ne poznaje svoje mjesto i vrijeme. Učena osoba ne smije biti udaljena s pozornice politike i vlasti!

Ovo značenje potvrðuje Ebu Ubejd, rhm., koji kaže: Rabbani je osoba koja dobro poznaje oblast halala i harama, naredbi i zabrana; to je osoba koja je dobro upućena u obavijesti i stanje ummeta; to je osoba koja dobro zna dogaðaje koji su se zbili, kao i one koji mogu nastati!“[ix]

Iz navedenog se dâ razumjeti da je rabbanijjun osoba koja prevashodno dobro poznaje historiju ummeta Muhammeda, s.a.v.s.; to je osoba koja je dobro upoznata sa Allahovim, dž.š., zakonima i sunnetima na zemlji, što mu omogućava da može pretpostaviti šta će se desiti onda kada se odreðeni uvjeti, bilo univerzalne bilo socijalne prirode – ispune.
Rabbani osoba je ona koja stremi vrhuncu znanja i djela; to je osoba koja je pokorna Allahu, dž.š., i Njegovom dinu!“[x]

Onda kada ulema i učene osobe budu nemarni spram društva u kojem su ili šutke prelaze preko pokvarenih djela koja se čine u našem okruženju – to je znak propadanja i nestanka.

Sejjid Kutb, rhm., u komentaru Allahovih, dž.š., riječi: ”Trebalo bi da ih čestiti i učeni ljudi od ružna govora i zabranjenih djela odvraćaju…” (El-Maide, 63.) – kaže: ”Ovo svojstvo – svojstvo šutnje od strane onih koji su odgovorni za Šerijat i islamsku zajednicu – spram grijeha i neprijateljstva koja se dešavaju u njihovom društvu – to je svojstvo i osobina društava koja su pred raspadom i nestajanjem!“[xi]

Dakle, draga braćo, ne smijemo biti poput onih iz prijašnjih generacija koji su iznevjerili svoj emanet pozivanja na dobro i odvraćanje od zla. Mi, kao jedan upućeniji sloj našega društva, treba da svojstvo rabbanijjeta izgradimo kod sebe i da ne dozvolimo sebi da se riječima pozivamo na Kur’an a da mu srcima našim i praksom našom kontriramo.

Nema borca i mudžahida bez rabbanijjeta, a rabbanijjeta nema bez ilma, bez djela, bez mudrosti i iskrenosti, bez sabura i pedagogije, i bez oštroumnosti i dalekovidnosti. Obaveza je svakog onog koji se bori na Allahovom, dž.š., putu, koji vodi i predstavlja svoju kuću, svoju mahalu, svoje naselje, svoj grad, svoje društvo i svoju naciju – da prevashodno on bude kudva i primjer drugima, shodno onome što slušaju i uče, i shodno onome čemu druge podučavaju.

Dakle, draga braćo, današnju hutbu i svojstvo rabbanijjeta mogli bismo rezimirati u sljedećim tačkama:

1.     Istrajavanje u borbi na Allahovom, dž.š., putu.

2.     Izdržavanje u iskušenjima i mukama,

3.     Vladati se po Šerijatu uz uspostavljanje dina i vjere,

4.     Podučavati se Kur’anu i druge njemu podučavati,

5.     Učiti prvo ono što je lakše i praktičnije,

6.     Iskrenost i mudrost,

7.     Pridodati ilmu i znanju poznavanje politike,

8.     Stremiti vrhuncu ispravnog znanja i dobrih djela,

9.     Društva se kvare onda kada učeni ne izvršavaju svoju ulogu,

10.  Ako se učeni ne okite svojstvom rabbanijjeta, mogu početi nalikovati na kršćane i jevreje!

Šejh Mahmud Muhammed el-Haznedar

Bilješke:

[i] Pogledaj Tefsir el-Kurtubi, 4/230., ajet: 146, sura Ali Imran.

[ii] Sahihul-Buhari, Kitabul-‘ilm.

[iii] Fethul-Bari, 1/162.

[iv] Fethul-Bari, 1/162.

[v] Fethul-Bari, 1/162.

[vi] Zadul-Mesir fi ‘Ilmil-Tefsir, 1/413., ajet: 79., sura Ali Imran.

[vii] Tefsirul-Kurtubi, 4/122., ajet: 79., sura: Ali Imran.

[viii] Tefsirul-Kurtubi, 4/122.

[ix] Tefsirul-Kurtubi, 4/122.

[x] Tefsir Ebil-Su’ud, 1/379.

[xi] Fi Zilalil-Kur’an, 2/928., ajet 63., sura El-Maide.

Prvi put objavljeno: petak, 02 Svibanj 2008 11:26