Notice: Trying to get property 'post_excerpt' of non-object in /var/www/vhosts/minber.ba/httpdocs/2020/wp-content/themes/minbertheme/templates/template_single_post.php on line 1084
Fikh

“Brak posjetitelja” – misjar

2.1kviews

Piše: Mr. Hakija Kanurić

Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova. Neka su salavati i selami na Allahovog miljenika, odabranog roba i poslanika Muhammeda, na njegovu porodicu, ashabe i sve one koji slijede njegovu uputu.

“Brak posjetitelja” (misjar) atraktivan je u mnogim islamskim zemljama i posvećena mu je velika pažnja jer je vezan za porodicu i njeno formiranje na način kakav ranije nije bio poznat u muslimanskim sredinama. Savremeni islamski učenjaci imaju različita mišljenja o propisu ovog braka. Jedna skupina islamskih učenjaka preferira mišljenje o ispravnosti ove vrste braka, iako ga smatraju pokuđenim, dok druga skupina preferira mišljenje o zabranjenosti ove vrste braka i upozorava na opasnost koja od takvog braka prijeti islamskoj porodici. Da bi se ova tema rasvijetlila u očima čitalaca, neophodno je navesti definiciju “braka posjetitelja”, razloge njegovog nastanka i pojave, sličnosti i razlike između ovog i drugih oblika braka, te argumente onih koji ovu vrstu braka smatraju dozvoljenom i argumente onih koji ga zabranjuju.

Definicija “braka posjetitelja”

“Brak posjetitelja” (misjar) je brak koji ispunjava sve potrebne uvjete: ostvaruje se ponudom i prihvatanjem, uz pristanak i zadovoljstvo mladenaca i staratelja, u prisustvu svjedoka i uz preciziranje mehra, a među mladencima ne smije postojati neka od zapreka braka. Nakon što ovakav brak bude sklopljen, obje strane ugovora dobivaju puna prava koja proizlaze iz braka, poput bračnog odnosa, potvrde porijekla potomstva, naslijeđa, razvoda, iddeta, prava na skrbništvo i sl. Međutim, ovakav brak razlikuje se od klasičnog u tome što se supružnici prethodno dogovore da se žena odriče određenih prava koja joj brak inače pruža. Tako se žena u ovom braku često odriče svog prava na skrbništvo i izdržavanje. “Brak posjetitelja” najčešće je poligamijski brak u kojem je muž dužan ravnopravno podijeliti noćenje kod svojih supruga, međutim, u “braku posjetitelja” žena se odriče tog prava, tako da joj muž dolazi rjeđe u vremenu na koje njih dvoje pristanu. Nasuprot tih privilegija koje muž ovim brakom dobiva, on u dobroj mjeri gubi nadzor nad suprugom, jer s njom provodi malo vremena, a žena je prinuđena da sama brine o sebi i svojim potrebama.

Dakle, “brak posjetitelja”, poput klasičnog bračnog ugovora, ispunjava sve uvjete šerijatom validnog braka, osim što se žena odriče nekih svojih prava kod muža, kao što je pravo na noćenje, stanovanje i adekvatno izdržavanje, a kao posljedica toga slabi mužev nadzor nad ženom. Nazvan je “brakom posjetitelja” jer muž ne boravi kod svoje supruge, nego joj dolazi s vremena na vrijeme, poput posjetitelja.

Uzroci pojave “braka posjetitelja”

Ova vrsta braka prvi put se pojavljuje prije nepuna dva desetljeća na području Saudijske Arabije. (Vidjeti: Usama Omer Sulejmen el-Eškar, Mustedžedat fikhijje fi kadaja ez-zevadži vet-talak, str. 167) Najbitniji uzroci koji su doveli do njegove pojave jesu postojanje velikog broja žena koje su dostigle udajnu dob i zašle u godine, a nisu ostvarile bračnu vezu, ili su imale neuspješan brak. Takve žene teško su uspijevale ostvariti klasični brak, pa su mnoge od njih spremne na odricanje od nekih svojih prava da bi, kako-tako, imale brak i time zadovoljile urođenu potrebu za mužem i majčinstvom. S aspekta muškarca, ovakav brak je privlačan jer ga oslobađa određenih obaveza prema supruzi. Isto tako, mnogi muškarci nisu u stanju realizirati uvjete poligamijskog braka u klasičnoj formi gdje supruge imaju jednaka prava, te stoga pribjegavaju ovoj vrsti braka.

“Dnevne i noćne supruge”

Izučavajući propis bilo koje moderne pojave, savremeni učenjaci pokušavaju u djelima ranijih učenjaka pronaći govor o srodnoj i sličnoj pojavi, da bi komparirali dvije pojave i okoristili se znanjem svojih prethodnika, potvrđujući time da je savremeni fikh samo nastavak islamske baštine koju učenjaci vijekovima grade.

Klasični učenjaci u svojim djelima govore o tzv. braku dnevnih i noćnih supruga, koji je bio zastupljen u njihovom vremenu, a između ovog braka i “braka posjetitelja“ postoji određena sličnost. U opisu “braka dnevnih i noćnih supruga” navodi se da je to brak između muškarca i žene koja je zaposlena tako da svoj posao obavlja van kuće u toku noći, a mužu dolazi samo za vrijeme dana, ili pak posao obavlja u toku dana, a mužu dolazi samo noću. “Dnevne ili noćne supruge” slične su u našem vremenu zaposlenim ženama. Problematika ovog braka ogleda se u tome što takve žene kontinuirano napuštaju domove svojih muževa, a jedna od karakteristika islamskog braka jeste da žena boravi u muževom domu, dok je muž dužan osigurati sve što je potrebno supruzi i porodici, prema običaju mjesta i vremena u kojem žive. Zbog toga je imam Ahmed “brak dnevnih ili noćnih supruga” okarakterizirao brakom kakav nije poznat u islamu, tj. u vremenu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i vremenu pravednih halifa. (Ebu Muflih, El-Mubdi, 7/81) Malikijski učenjaci poništavaju “brak dnevnih i noćnih supruga” prije nego što se mladenci intimno sastanu, a nakon toga, po preferirajućem mišljenju malikijskog mezheba, brak se potvrđuje, a poništava se uvjet da se supruga sastaje sa mužem samo u toku noći ili dana. Malikijski učenjak Karafi kaže: “Što se tiče ‘braka dnevne supruge’, a to je ona koja se uda uz uvjet da joj dolazi muž samo danju, o takvom je braku Ibn Dinar rekao: ‘Poništava se prije nego što se mladenci intimno sastanu, a i nakon toga, jer je to ugovor koji je sam po sebi neispravan. Ipak, prema onome što se navodi u Mudeveni imama Malika, poništava se samo prije nego što se mladenci intimno sastanu, a nakon toga se potvrđuje, ali se uvjet poništava i dolazi joj noću i danju.’” (Karafi, Ez-Zehira, 4/404) Učenjaci hanefijskog mezheba preferiraju mišljenje o dozvoljenosti “braka dnevnih i noćnih supruga”, ali se razilaze u tome da li je muž u takvom braku dužan izdržavati suprugu ili ne. U vezi s tim, hanefijski učenjaci kažu: “Kada se supruga učini dostupnom svome mužu samo u toku dana, ili obratno, ne zaslužuje da je on izdržava, jer je njena dostupnost mužu nepotpuna. Na ovaj način, saznaje se propis o pojavi koja se zbila u našem vremenu, da, ako bi oženio neku od zanatlijki koja dane provodi u svom poslu, a noću se nalazi kod muža, muž je nije dužan izdržavati. Međutim, neobaveznost izdržavanja zaista je diskutabilna.” (Vidjeti: Ibn Nudžejm, El-Bahrur-raik, 11/250; Hašijetu Ibnu Abidin, 3/577)

“Brak dnevnih i noćnih supruga” ima određene sličnosti sa “brakom posjetitelja”, ali se razlikuje u tome što “dnevne ili noćne supruge” dolaze svojim muževima i nemaju drugog mjesta boravka osim muževog doma, dok u “braku posjetitelja” supruga ima svoj poseban dom i ne odlazi mužu, niti joj daje sredstva za izdržavanje, nego je muž taj koji nju posjećuje u određenim vremenima. Može se zapaziti da su supruge “muža posjetitelja” u znatno podređenijem položaju u odnosu na “dnevne ili noćne supruge”.

Mišljenja savremenih učenjaka o “braku posjetitelja”

Savremeni učenjaci imaju oprečne stavove o ovoj vrsti braka i podijeljeni su na dva mišljenja:

Prvo mišljenje: “Brak posjetitelja” dozvoljen je uz pokuđenost. Ovo mišljenje odabrali su dr. Jusuf el-Karadavi, Vehba ez-Zuhejli, Abdullah b. Meni’ i drugi. (Mustedžedat fikhijja, str. 175) “Brak posjetitelja”, prema ovom mišljenju, dozvoljen je jer ispunjava sve potrebne ruknove i uvjete braka. To je brak koji se ostvaruje ponudom i prihvatanjem, uz pristanak i zadovoljstvo mladenaca i staratelja, u prisustvu svjedoka i uz imenovanje mehra, i među mladencima ne smije postojati neka od zapreka braka, poput rodbinske veze koja ne dozvoljava brak. Nakon što ovakav brak bude sklopljen, obje strane ugovora dobivaju puna prava koja proizlaze iz braka, izuzev što supruga pristaje da se odrekne određenih prava koja joj brak inače pruža, kao što je boravak kod muža ili ravnopravnost u podjeli noćenja i pravo na skrbništvo. Vehba ez-Zuhejli kaže: “Osnova je da su svi šerijatom potvrđeni ugovori, od kojih je i brak, dozvoljeni. Svaki ugovor koji ispunjava svoje šerijatom definirane ruknove i uvjete validan je i dozvoljen, sve dok se ne upotrijebi kao most ili sredstvo ka zabranjenom, poput braka “halalitelja” (onoga ko oženi tri put razvedenu ženu s namjerom da je pusti kako bi je oženio njen prvi muž), vremenski ograničenog braka i mut’a braka, a ‘brakom posjetitelja’ ne namjerava se postići nešto što je haram.” (Mustedžedat fikhijja, str. 177)

Sunnetom je potvrđeno da je majka vjernika Sevda poklonila Aiši, radijallahu anhuma, svoje pravo na noćenje kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nakon čega je Poslanik boravio kod Aiše za vrijeme njenog i Sevdinog dana. (Buhari, br. 5212; Muslim, br. 1463) Postupak Sevde i prihvatanje Poslanika ukazuje na to da žena ima pravo odreći se svog prava koje brakom inače dobiva.

Isto tako, ovim brakom ostvaruju se mnoge intencije braka, kao što je zadovoljavanje prirodne potrebe za suprotnim spolom i udaljavanje od bluda, stjecanje potomstva i reduciranje broja neudatih žena kojima je vrijeme udaje već prošlo.

S obzirom na to da ovakav brak ispunjava ruknove i uvjete braka, on nije zabranjen, međutim, pokuđen je, jer ne ostvaruje šerijatom predviđene intencije braka, kao što su duševni smiraj, adekvatna briga o supruzi i djeci i kvalitetan odgoj. Stoga su pobornici ovog mišljenja podstakli muža u “braku posjetitelja” da bude svjestan odgovornosti u pogledu supruge i da, koliko je moguće više, minimizira nedostatke ovog braka.

Drugo mišljenje: “Brak posjetitelja” je zabranjen i neprihvatljiv. Ovo mišljenje odabrala je skupina savremenih učenjaka od kojih su šejh Albani i Omer el-Eškar. (Mustedžedat fikhijja, str. 179)

Okosnica ovog mišljenja jeste konstatacija da je “brak posjetitelja” upravo suprotan šerijatskim intencijama braka. Prema koncepciji islama, brak nije puko sredstvo da se, na dozvoljen način, zadovolje spolni nagoni, nego je njegov cilj daleko viši i plemenitiji. Brak je propisan da bi ostvario društvene, duševne i vjerske ciljeve, dok “brak posjetitelja” većinu tih ciljeva ne ostvaruje. Naprotiv, ovakva forma braka podrazumijeva postavljanje uvjeta koji su suprotni onome što iz bračnog ugovora proizlazi, kao što je odricanje od prava na izdržavanje i ravnopravnost prema suprugama.

Ugovori u šerijatu tretiraju se prema suštini, a ne prema formi. Zbog toga šerijat zabranjuje “brak halalitelja”, iako je u svojoj formi ispravan, zatim zabranjuje kupoprodaju za vrijeme džuma-namaza, iako je u svojoj formi ispravna, zabranjuje prodaju oružja u vremenu nereda, i prodaju grožđa onome ko će od njega napraviti vino, i iako su ruknovi i šartovi tih ugovora ispunjeni, zabranjeni su zbog negativnosti koji iz njih proizlaze.

“Brak posjetitelja” nije podudaran sa institucijom braka kakva je poznata u islamskom zakonu i muslimani nisu poznavali ovakvu formu braka. Naprotiv, iz ovog braka proizlazi veliki nered, jer muž ne snosi potpunu odgovornost u pogledu supruge i porodice. Isto tako, ovakva vrsta braka često se ostvaruje tajno, bez adekvatne obznane braka, što još više ovakav brak dovodi u sumnju i povećava njegove nedostatke. Ovim brakom muškarac iskorištava ženu, a ne pruža joj gotovo ništa. Ukoliko se u ovom braku steknu djeca, ona su uglavnom zapuštena i bez adekvatnog odgoja, s obzirom na to da otac ne boravi s njima i ne posvećuje im potrebnu pažnju.

Zaključak

Rezimirajući prethodno, možemo uočiti da “brak posjetitelja” svojom formom ispunjava ruknove i uvjete braka, ali se svojom suštinom uveliko razlikuje od braka kakvom teži šerijat. Naprotiv, “brak posjetitelja” je deformisana forma braka koja ne zasniva uzoritu porodicu, s obzirom na to da glava porodice gubi svoju poziciju u brizi i odgovornosti, dok majka, koja u pravilu vodi brigu o muževom domu i odgoju djece, preuzima na sebe teret zarade i time zapostavlja svoju primarnu ulogu, što je suprotno kur’anskom opisu bračne zajednice: “Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje. Zbog toga su čestite žene poslušne i za vrijeme muževljeva odsustva vode brigu o onome o čemu trebaju brigu voditi, jer i Allah njih štiti.” (En-Nisa, 34) Imam Kurtubi u komentaru ovog ajeta kaže: “Učenjaci su, iz riječi Svevišnjeg Allaha: ‘…i zato što oni troše imetke svoje’, zaključili da se muž, u situaciji kada nije u stanju osigurati materijalne potrebe svoje supruge, ne smatra od onih koji vode brigu o njoj, a ako ne vodi brigu o njoj, ona ima pravo poništiti bračni ugovor, jer je cilj zbog kojeg je brak propisan nestao.” (Kurtubi, Tefsir, 5/169) Kada se bračna veza zasnuje na poznatim principima islama kroz koje bračni partneri ostvaruju svoja puna prava, tada se uspostavlja zdrav temelj za formiranje uzorite porodice, što je jedan od velikih ciljeva šerijata. “Brak posjetitelja” uveliko skrnavi taj cilj, zbog čega i učenjaci koji su dozvolili “brak posjetitelja” ističu da je to pokuđena forma braka. Uzvišeni Allah najbolje zna!

El-Asr, br. 63