Hutbe

Bosna i Hercegovina je bila, jeste i ostaće zemlja vakufa!

413pregledi

Hatib: Mr. Muharem ef. Omerdić

Draga braćo! Najviše hajrata u historiji muslimana vezano je za instituciju vakufa. Zapravo, razvitak dobročinstva i ukupni napredak islamskog Ummeta bio je, organski, vezan za ovu islamsku ustanovu. I danas, napredovanje muslimana na vjerskom, socijalnom, naučnom i mnogim drugim poljima, uveliko je oslonjen na vakuf.

Najstariji vakuf je, svakako, Ka’ba, koju je izgradio Ibrahim, a.s., po čemu je ovaj veliki Allahov Poslanik  poznat kao prvi Pravi vakif. Čak se smatra prvim direktnim osnivačem institucije vakufa. Ibrahimov, a.s., vakuf  služi: duhovnom, vjerskom, prosvjetnom, socijalnom i svakom drugom životu svih muslimana svijeta u svim vremenima.

Kasniji mnogobrojni vakifi u Mekki, Medini, Arabijskom poluotoku i diljem islamskoga svijeta obogaćivali su vakuf i oslanjali su se na iskustva tog Ibrahimovog, a.s., zavještenja i uzor su imali u njegovoj tradiciji.

U islamu se institucija vakufa gleda u najširem smislu te riječi, pa su vakifi potaknuti vjerskim motivima zavještali svoja dobra u razne svrhe, čak za zbrinjavanje bolesnih i napuštenih životinja. Ipak, najviše vakufa je u funkciji vjerskog, prosvjetnog i socijalnog  života muslimana, polazeći od džamija, mesdžida, mekteba, medresa, raznih škola, biblioteka, akademija, fakulteta, internata za učenike i studente, do fondova iz kojih su se podmirivali svi troškovi koji su bili u vezi sa njegovim radom i postojanjem.

Uvakufljavanje je vrlo živ proces među musimanima i nezaustavljivo otvara nove vidove svoga potvrđivanja i opravdavanja na svim poljima islamskog rada. Vakuf  je tako prerastao u instituciju kojoj nema premca. Razvitak vakufa svakako je poticala angažiranost muslimana oko vjerskog prosvjećivanja najširih narodnih slojeva zbog čega je efikasno djelovala institucija vakufa od Poslanikovog, a.s., doba, pa do naših dana.

Postojanje vakufa svjedoči tragove njihovih osnivača, dobrotvora, koji su kroz svoje hajrate nadživili svoje fizičko postojanje. Oni svojim učinjenim trajnim dobrom nastavljaju da pune Knjigu svojih dobrih djela učinjenih na ovome svijetu, tako da će im u registru Knjige na Sudnjem danu biti nepregledno dobro. Uzvišeni Allah je kazao u Kur’anu:

Mi ćemo doista oživiti mrtve, i Mi pišemo sve što su pripremili, i tragove njihove! I sve smo Mi pobrojali u Vodiču Jasnome.  (Ja Sin, 12)

Ono što čovjek radi unosi se u Knjigu njegovih djela, koja će mu biti data na Sudnjem danu, da čita iz nje. Tako, obratimo li pažnju na Kur’an uviđamo da se u njemu spominju tri vrste knjiga:

  1. lična knjiga: Čitaj svoju knjigu ( El-Isra’, 14))
  2. knjiga ummeta: Svaki ummet bit će pozvan knjizi svojoj (El-Džasije, 28)
  3. opća knjiga: I sve smo Mi pobrojali u Vodiču Jasnome.  (Ja Sin, 12)

Vakuf je oslonjen na ova tri ajeta: nema ga bez iskrena nijjeta u ime Boga; sve što je uvakufljeno kao trajno dobro upisuje se u knjizi svakog pojedinca, u knjizi Ummeta i bit će zabilježeno u Knjizi Jasnoj.

Knjiga čovjekovih djela je otvorena čak i nakon njegove smrti, sve do Sudnjeg dana. To su tragovi njegovog trajnog dobra koje ne presušuje.

Umrli ima koristi i nakon dunjalučke smrti od određenih djela koja je uradio za vrijeme svoga života. Dokaz za to su hadisi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u kome on veli:

„Kada čovjek umre i njegovo djelo se prekine, osim u tri slučaja: ako je za sobom ostavio neku trajnu sadaku (sadekatun džarijetun), znanje kojim se ljudi koriste (‘ilmun juntefe’u bihi), ili dobrog potomka koji Allahu upućuje dovu za njega (veledun salihun jed’u lehu).“ (Muslim)

Na osnovu ovog, i sličnih hadisa, ulema je pobrojala djela ikoja je vjerenik ugradio iza životna čiji je uzrok bio umrli za svog života i od kojih ima koristi i nakon svoje smrti. Takvih djela ima devet vrsta, a to su:

1. Trajna sadaka, poput raznih vrsta vakufa. Sve dok traju vakufi i dok se njima koriste ljudi, umrli će imati od toga nagradu.

2. Korisno znanje, poput pisanja korisnih knjiga, udžbenika i naučnih djela, održavanja korisnih predavanja i vazova. Ovdje se, svakako, mogu uvrstiti i razne vrste naučnih izuma od opće koristi itd.

3. Hajirli dijete. To je dijete koje je odgojeno u islamu i koje je spoznalo Allahova i roditeljska prava pa se moli Allahu za svoje roditelje, ili dijete koje radi dobra djela u ime svojih roditelja, ili koje roditeljima poklanja sevape svojih djela iz zahvalnosti što su ga odgojili u islamu.

4. Izgradnja džamije u kojoj bi se obavljao namaz i podučavalo islamu.

5. Izgradnja raznih općekorisnih centara i domova u kojima bi bili prihvaćeni siromašni, nevoljnici, beskućnici, napuštena djeca, djeca bez roditelja…

6. Izgradnja vodovoda, bunara, raznih vrsta javnih česmi i sistema za navodnjavanje, koji bi koristili ljudima.
7. Izgradnja raznih pojilišta ili sistema za napajanje stoke i divljači.

8. Sađenje voća ili drveća od čijih plodova, drveta i hlada bi bilo koristi ljudima, pticama i životinjama.
9. Ostavljanje Mushafa svom nasljedniku da iz njega uči, kao i uvakufljavanje Mushafa za potrebe džamije ili drugih mjesta u kojima bi ljudi učili iz njih.

Za sve spomenute hajrate, koji su posebne vrste vakufa, a učinjeni u ime Allaha, dž.š., s ciljem postizanja Njegovog zadovoljstva, sevabi će teći i nakon smrti, sve dok to bude koristilo ljudima.

Ne bilježe se samo hajrati, već i tragovi tih tih hajrata, i sve će se to uzeti u obzir na Sudnjem danu. Bez obzira da li je riječ o dobrim tragovima i posljedicama, kao što su vakufi, milostinja i poučavanje znanju drugih ljudi ili da je riječ o lošim posljedicama, kao što su posljedice pokretanja ustanova u kojima se širi grijeh. Registar naših djela i njihovi tragovi stiže prije nas na Sudnji dan.

Na jednom velikom istanbulskom hajratu, na ploči je uklesan tarih na arapskome jeziku:

„Ako te upitaju prolaznici  za imena vakifa,

onih koji izgradiše ovaj hajrat.

Kaži im jasno: Što će vam imena?

To što vidite, ovaj hajrat, to je ime njihovo!“

Uzvišeni Allah je rekao u Kur’anu:

Nećete postići dobročinstvo sve dok ne udijelite dio od onoga što vam je najdraže; a bilo što vi udijelili, Allah će sigurno za to znati. (Ali ‘Imran, 92)

Mnoga ulema smatra da se ovaj ajet odnosi na vakuf.

Prvim vakufom u našemu Ummetu se smatra vakuf Omera, r.a., koji je uvakufio voćnjak „Semg“ sa palmama. On je prije uvakufljenja Poslaniku, s.a., rekao: „Allahov Poslaniče, imam jednu bašču, koju puno volim i želim je dati kao trajno dobro!“ Poslanik je odgovorio: „Uvakufi je  tako da se ona ne može ni prodati, niti darovati, niti naslijediti, a njeni prihodi da se upotrebljavaju, kao opće dobro!“

Primjer Omera slijedili su gotovo svi Poslanikovi ashabi. Kada je čuo gornji ajet ashab Ebu Talha, r.a., je odlučio da uvakufi svoj najdraži dio imetka, vrijednu parcelu zvanu „Bejreha“. Za trojicu ashaba, Osmana ibn ‘Affana,  Zubejra ibn ‘Avvama i ‘Abdurrahmana ibn ‘Avfa, kaže se da su za života svojom imovinom stekli Džennet.

Gotovo da nije bilo ni jednog poznatijeg ashaba, a da bar nešto nije uvakufio iz svoje imovine. Poznati ashab Džabir ibn Abdullah, r.a., veli: „Nije mi poznato da je neko od Muhadžira i Ensarija imao imetak, a da nije uvakufio makar jedan dio kao trajnu sadaku – vakuf, tako da se on ne može nikada otkupiti, ni pokloniti, niti naslijediti.“ (Mugnii, 6/189)

Ashabi su uvakufljavali su sve ono što je moglo poslužiti kao opće dobro bez obzira radilo se o pokretnim ili nepokretnim dobrima. Svi su se oni oslobađali robovanja imetku, sebičnosti i samoljublja. Spominje se primjer ashaba Halida ibn Velida, r.a., koji je uvakufio svoju ratnu opremu i konje.

Kod nas u BiH, nestali su mnogi vakufi. Neke, opet, ranije vlasti su oduzele, a ova ih nije još vratila Islamskoj zajednici. Ovdje su se očitovali svojom vjerom i srčanošću mnogi vakifi.  Na njihovim vakufima su nastajale mahale, sela i gradovi, osnivale se nebrojne institucije i hajrati.

Danas je potpuno drugačija situacija. Mnogi muslimani ovoga vremena, imaju veliku imovinu, daleko veću od one koju su imali ashabi Allahovog poslanika. Međutim, ne povode se za njihovim svijetlim primjerima kako bi svojim imetkom uvakufljenim u ime Allaha osigurali sebi Džennet.

U to ime Vakufska direkcija Islamske zajednice sa ovom hutbom otvara jedanaestodnevnu manifestaciju „Dani vakufa u BiH“ pod sloganom: „Bosna i Hercegovina je bila, jeste i ostaće zemlja vakufa“. Bogatim raznovrsnim sadržajima kroz ovu manifestaciju će se  sa raznih aspekata osvijetliti uloga i značaj vakufa u BiH. Cilj je da se, iznova, probudio duh vakifa, uvakufljavanja, hajrata i hajir-sahibija bez kojih ova ponosna zemlja nikada nije bila.

Rukovodilac

Vjerskoprosvjetne službe

mr. Muharem Omerdić