Muslimani iz Arakana u Mijanmaru, koji su usljed ratnog progonstva izbjegli u Bangladeš, svaki dan sve teže preživljavaju.
Uslovi u izbjegličkim kampovima jako su loši i ne zadovoljavaju ni osnovne životne potrebe.
Muslimani u ovim kampovima preživljavaju zahvaljujući pomoći drugih, a barake u kojima borave su oštećene i bez ikakve zaštite. Nemaju struje, pitke vode, a za ono malo vode do koje dođu, žene i djeca satima stoje u redovima.
Djeca u izbjegličkim kampovima su bosa, nemaju ni dovoljno odjeće, a zbog neadekvatnih uslova smještaja, često su uprljana blatom i spavaju na goloj zemlji jer nemaju ni kreveta.
Stanovnici kampa se plaše i širenja zaraznih bolesti, ali uprkos ovakvim uslovima, nastoje nekako preživjeti.
Žene u izbjegličkim kampovima nastoje spremiti jela od hrane koju imaju, a česta briga su im i najloni na barakama sa kojih svakodnevno sklanjaju kišu i blato.
(Anadolija)
