Vijestiiiiii

Bošnjaci nestaju iz nekadašnje žitnice BiH

196views

Više od deset godina procesa povratka, uz nebrigu vlasti i ekonomsku krizu, nisu od BiH načinile ono što je aneksom 7. Dejtonskog sporazuma bilo zamišljeno. Premalo je povratka u predratna mjesta stanovanja, a u manjem entitetu države je sve manje.

U Semberiji, nekadašnjoj žitnici naše zemlje, povratnici jedva sastavljaju kraj s krajem, zaboravljeni od svih. Ništa nije učinjeno da se ljudi zaposle, a političke opstrukcije i mahinacije dodatno otežavaju život, zbog čega i ono malo mladih ljudi odlazi za boljim životom.

Propast procesa

U Bijeljinu se od predratnih 26.000, prema nezvaničnim procjenama, vratilo oko 7.000 Bošnjaka, uglavnom starijih. Ostali su imovinu vratili, a potom prodali ili zamijenili. U četiri osnovne škole, s više od 5.000 učenika, ukupno je oko 240 bošnjačke djece i sve ih je manje. Cijela općina Bijeljina ima oko 150.000 stanovnika.

– Proces povratka je upropašten iz mnogo razloga, a ekonomska kriza mu je zadala konačni udarac. Dugogodišnja opstrukcija lokalne vlasti je popustila jer i nema previše potrebe za tim. Svedeni smo na nebitnu mjeru – kaže Nedžad Pašalić, predsjednik Upravnog odbora Udruženja “Povratak i održivi ostanak” Bijeljina.

Prije rata Pašalić je imao uspješnu privatnu firmu s devetero prijavljenih radnika. Danas drži trgovinu i servis auspuha. Zaposleni su on i njegova supruga.

– Od vlasti nismo imali nikakvu potporu i u sve smo uložili vlastita sredstva. Od prošlog ljeta tražim mladog, obučenog radnika, ali takvih nema. Mladi odlaze za boljim životom – kaže Pašalić, dodavši da je najbolnija nebriga Sarajeva o povratnicima.

Predsjednik “Povratka” Salem Čorbo ističe da je, osim zatvorenih vrata za zapošljavanje, na sceni tiho etničko čišćenje u sprezi vlasti i pravosuđa.

– Ljudima se otežava život, otima imovina u sudskim procesima i stvara opći osjećaj pravne nesigurnosti. Kad se tome dodaju izjave poput nedavne ministra Čađe o “vehabijama”, onda je rezultat izvjestan – kaže Čorbo.

Javni sektor

Podsjeća da je zaposlenost Bošnjaka u Vladinim ustanovama manja od jedan posto, što je mimo svih ustavnih normi, ali o tome bošnjački političari ne govore.

– Bošnjačke četvrti su zapostavljene, ne gradi se infrastruktura, nema posla za povratnike ni u javnom ni u privatnom sektoru – napominje naš sagovornik.

Nedovoljna podrška povratničkoj Janji: Prazne fabrike i novčanici

Povratnička Janja, desetak kilometara udaljena od Bijeljine, često se navodi kao primjer uspješnog povratka. Naizgled, tako i jeste. Imovina je vraćena, a ništa se ne prodaje i ne mijenja. U osnovnoj školi je oko 600 bošnjačke djece. No, od predratnih 10.000 Bošnjaka procjenjuje se da ih oko 3.000 još živi u nekoj od evropskih ili svjetskih zemalja ili negdje u Federaciji BiH.

Na teritoriju mjesne zajednice izgrađena su naselja raseljenih Srba. Prije rata u mjesnoj zajednici Janja živjelo je stotinjak Srba, a danas ih je oko 3.500. Fadil Baćevac, jedan od lidera povratka, kaže da je svima nezaposlenost najveći problem, ali i izjave zvaničnika koje unose nemir i zebnju. Zato smatra da je povratnicima Bošnjacima najteže.

– Nekada je u Janji 2.500 ljudi primalo plaću, a danas neku vrstu plaće ima možda 200 ljudi. Radile su fabrike “Zenit”, “Panaflex”, “Fabrika čačkalica”, “Semberka”, trgovinsko preduzeće “Drina”, koje je imalo 65 poslovnih prostora. Janjarci su radili u Bijeljini, ali i širom bivše države. Ovdje više ne radi nijedna fabrika, a tamo gdje se radi, najmanje je Bošnjaka povratnika – kaže Baćevac.

(Avaz)