PITANJA I ODGOVORI

Boluje od opsesivno-kompulzivnog poremećaja, psuje i proklinje, da li je po Šerijatu, odgovoran za svoje postupke?

1.09Kpregledi

Pitanje: Suočavam se s opsesivno-kompulzivnim poremećajem, posebno u namazu, kupatilu ili autu, ako sam sam. Vrsta opsesivnosti koja je mene zahvatila odnosi se na proklinjanje i psovanje. Izgovaram ružne riječi bijesan na sebe, kao na primjer, proklinjem sam sebe, oca, majku, odnosno ljut sam na sebe.

Odgovor: Hvala Allahu! Šejtan teži da pokvari vjerske dužnosti moslimana ubacivanjem opsesija. Musliman može odbaciti ove spletke traženjem zaštite od Uzvišenog Allaha od zla koje šejtan natura, potom pridržavanjem šerijatskih i fikhskih propisa. Ako sumnja u broj rekata tokom namaza, dakle ako ne zna koliko je klanjao, onda će smatrati da je klanjao manji broj, a prije predaje selama učinit će sehvi-sedždu. Ako nije siguran da li je izgovorio talak (riječi pomoću kojih se pušta žena), ispravno je onda da nije izgovorio talak. Ako sumnja u nečistoću, ispravno je da su mu tijelo i odjeća čisti itd.

Ovi propisi odnose se na sumnju kad ishodište toga nije opsesivnost. Ako je sumnja rezultat opsesivnosti, neka se ne obazire na sve što mu šejtan ubacuje u svijest. Jedino rješenje je zatražiti zaštitu od Uzvišenog Allaha od prokletog šejtana i zanemarivanje opsesija, ne pridavajući im važnost. Slično treba postupiti glede čistoće i namaza. Dakle, neka se ne obazire na sumnju.

Ako ovaj vid opsesija ne prestane traženjem zaštite od Uzvišenog Allaha, i one savladaju muslimana, toliko da izgovori ili uradi nešto što nije htio, onda je to opsesivno-kompulzivni poremećaj. Ovaj vid bolesti zahtijeva liječenje šerijatskom rukjom, u skladu s Kur’anom i sunnetom, dozvoljenim lijekovima, i nema zapreke da se osoba obrati pouzdanom ljekaru, vjerniku, koji također zna i vjerske propise.

Ako bolesna osoba postupa u skladu s opsesijama, ne može ih odbaciti, ili izgovori nešto što nije mogao zabraniti, onda nije grešna. I on u pogledu toga nije odgovoran jer nije šerijatski obveznik: islam čovjeka ne obavezuje na ono što on nije kadar uraditi, u skladu s ajetom: „Zato se Allaha bojte koliko god možete, i slušajte i pokoravajte se i milostinju udjeljujte – za svoje dobro. A oni koji budu sačuvani gramzivosti bit će ti koji će uspjeti.“ (et-Tegabun, 16)

Prije smo spominjali mišljenje šejha Muhammeda b. Saliha el-Usejmina, Allah mu se smilovao: „Također ako mu se u srce nametne da psuje Uzvišenog Allaha, ili Kur’an i slične stvari koje upućuju na nevjerstvo, izvode iz imana, neka se ne obazire na to, jer nema štete, čak i kad mu je nametnuto da izgovara jezikom ove stvari bez svog odabira, tada nema odgovornosti.“

Molimo Uzvišenog Allaha da te izliječi i ozdravi.

Allah najbolje zna!

Izvor: islamqa

X