Društvo i politika

Američki programi ubijanja

371views
Preveo: Denis Rizvić
Novi direktor CIA-e, Leon Panetta, nedavno je informirao američki Kongres da je otkazao tajne operacije ubistava i eliminisanja vođa Al Kaide. Panetta je rekao da je kampanja
odobrena odmah nakon 11.septembra, od strane Bushove administracije, ali da još nije „postala operativna“ u 2009.godini. Ja poštujem Panettu, ali ova tvrdnja nema nikakvog kredibiliteta. SAD pokušava da ubija članstvo al Kaide, ono stvarno ili izmišljeno, još od Klintonove administracije. A ti napori se nastavljaju i danas za vrijeme vladavine Baracka Obame.
Da li je Panetta mislio da će CIA i njeni gospodari u Bijeloj kući sjediti na rukama i odgađati ovaj projekat ubijanja viših dužnosnika Al Kaide 8 dugih godina? To zvuči nevjerovatno i za ne povjerovati. A takođe zvuči i ilegalno. Tvrdnje bijesnih demokrata u Kongresu, da je potpredsjednik Dick Cheney krio od njih detalje predložene kampanje smaknuća, takođe zvuče šuplje. Ili su oni bili slijepi, gluhi i glupi, ili beznadno inkompetentni. Ono što je najvjerovatnije jeste da zakonodavci nisu htjeli da vide ono što im je bilo pred očima.

CIA i Pentagon su u poslu smaknuća i atentata još od 50-tih godina prošlog stoljeća, bilo da su koristili američke timove ubica ili treću stranu. Samo jedan primjer: 1985.godine CIA je organizirala pokušaj da ubije vodećeg šitskog klerika u Libanu, Mohammeda Fadlallaha, koristeći kamion bombu. U napadu nije ubijen Fadlallah, ali su ubijena 83 civila i ranjeno ih je 240.
1975.godine ja sam pristupio kongresnom Church komitetu, koji je istraživao CIA-ine pokušaje da smakne Fidela Kastra, kongoanskog Patricea Lumumbu i kasnije vijetnamskog Ngo Dinh Diema. Ovaj komitet je otkrio mnoštvo ilegalnosti i ponašanja u gangsterskom stilu.
Ovoj američkoj listi za odstrel treba dodati i Gamala Abdela Nassera, Saddama Husseina,  Gulbadina Hekmatyara, Sukarna, Abdel Karim el-Kassema,  marksističke vođe iz Čilea i , najvjerovatnije, u saradnji sa Izraelom, Yassera Arafata. Libijski Muammar Khadaffi me je proveo kroz ruševine svoga doma u Tripoliju, pokazujući mi gdje je američka bomba pogodila njegovu spavaću sobu, ubivši njegovu kćerku, koja je bila novorođenče. A danas, uprkos obaranja civilnih aviona u prošlosti, on je „dobar“ sa SAD-om i EU.  
Većina Pakistanaca vjeruje da je Amerika imala ulogu u ubistvu predsjednika Zia ul-Haqa. Omiljena Staljinova izreka je bila:“ Nema čovjeka (ljudi)- nema problema.“

Smaknuća su stavljena izvan zakona 1976.godine, ali to nije zaustavilo pokušaje zadnje tri administracije da iskoriste nemilosrdni izraelski Mossad u „ciljana ubistva“ neprijatelja. Klintonova i Bushova administracija, a sada i Obamina, zaobilazi američki zakon govoreći da je Amerika u ratu i da je zbog toga legalno ubijati „neprijateljske borce“. Ali Kongres nikada nije proglasio rat.
 
Washington sada bruji o tajnim odredima smrti koje je vodio potpredsjednik Dick Cheney i njegov  protégé, novi američki komandant u Afganistanu, general Stanley McChrystal. Ovaj general je vodio supertajnu Komandu za specijalne operacije u Pentagonu koja je postala glavni konkurent CIA-i u tzv. „mokrim poslovima“ (tako je KGB nazivala smaknuća i atentate) i tajne operacije.
Amerikanci su danas preplavljeni izvještajima o prljavim skandalima iz Bushovog doba o mučenju, otmicama, brutalnim tajnim zatvorima, potapanju i masovnom praćenju i prisluškivanju američkih telefona, e-mailova, banki, pa čak i biblioteki.
Spomenimo samo jedan od zadnjih sramotnih nasilja: 2001.godine američke specijalne snage su se napravile slijepima na ubistva u Dasht-i-Leili u Afganistanu, kada su ubijene hiljade zarobljenih talibanskih boraca od strane uzbečkih snaga komunističkog kriminalca i „gospodara rata“  Rashida Dostama. CIA je plaćala Dostamu, zloglasnom ratnom zločincu još iz 80-tih, milione da se bori protiv talibana. On je čak uspio i da postane potpredsjednik vlade američkog marionetskog režima u Kabulu. A Bush je prikrio ovaj veliki ratni zločin.

Amerika nije sama u ovom poslu eliminisanja svojih neprijatelja ili onih koji onemogućavaju njene planove. Britanski MI-6 i francuski SDECE su zloglasni po svojim ubicama. Preminuli šef  SDECE-a mi je rekao da mu je predsjednik Francois Mitterand naredio da ubije libijskog  predsjednika Khadaffija. Izraelski odredi smrti su rašireni po cijeloj planeti. Historija pokazuje da su ubistva naređena od strane države najčešće kontraproduktivna i neminovno izlaze van kontrole, što osramoćuje nacije i organizacije koje ih praktikuju. I ono što je još važnije- demokratije ne bi trebale imati veze sa ovim programima ubijanja.
 
Ali američke ubice su još uvijek na poslu. U Afganistanu i Pakistanu američke bespilotne letjelice svakodnevno ubijaju pripadnike paštunskih plemena. Preko 90% njih su civili, ne borci niti talibani. A Amerikanci imaju zanimljivo uvjerenje da ubijanje ljudi iz zraka nije ubistvo niti čak ni kriminal, nego je na neki način čisto i dozvoljeno.
Napadi američkih bespilotnih letjelica su nelegalni i krše američki i međunarodni zakon. Pakistanska vlada, protiv koje nije objavljen rat, čak nije upitana za dopuštenje niti je upozorena na te napade. A bacanje bombi na stanove u Gazi ili pohodi bespilotnim letjelicama po Pakistanu su isto tako ubistvo kao i auto bombe ili bombaši samoubojice.

Piše: Eric Margolis
Izvor: Common dreams