Notice: Trying to get property 'post_excerpt' of non-object in /var/www/vhosts/minber.ba/httpdocs/wp-content/themes/bingo/templates/template_single_post.php on line 1022
Akida

„Allahove ruke su širom otvorene – udjeljuje kako hoće!“

589pregledi

Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

„Allahove ruke su širom otvorene – udjeljuje kako hoće!“ (el-Ma’ida, 64.)

Allah dž.š., kaže: „Jevreji govore: ”Allahova ruka je stisnuta!” Stisnute bile ruke njihove i prokleti bili zbog toga što govore! Ne, obje ruke Njegove su otvorene, On udjeljuje koliko hoće! A to što ti objavljuje Gospodar tvoj pojačaće kod mnogih od njih zabludu i nevjerovanje. Mi smo ubacili među njih neprijateljstvo i mržnju sve do Smaka svijeta. Kad god pokušaju potpaliti ratnu vatru, Allah je ugasi. Oni nastoje na Zemlji smutnju praviti, a Allah ne voli smutljivce.“ (el-Ma’da, 64.)

‘Ikrime rhm., u komentaru Allahovih dž.š., riječi: بل يداه مبسوطتان – kaže: „Ovaj ajet se odnosi na „el-jedejn“ tj. dvije ruke.“ (Pogledaj: Tefsir Ibnu Ebi Hatim, br.6580., 4/1168.)

Imam mufessir el-Taberi rhm., (umro 310.h.g.), kaže: „Ehlul-Džedel – apologete, se razilaze po pitanju značenja Allahovih dž.š., riječi: بل يداه مبسوطتان – Ne, obje ruke Njegove su otvorene, pa kažu:

–    بل يداه مبسوطتان – znači: Njegove dvije blagodati su u pitanju ne ruke, jer kad je Allahova dž.š., ruka nad Njegovim stvorenjima to se odnosi na Njegove blagodati. Arapi znaju reći: لَكَ عِنْدِي يَدٌ – Ti si mene odveć zadužio tj. nekim dobrom i blagodeti si me zadužio.

–    بل يداه مبسوطتان – znači: Njegova snaga – kuvvet, je u pitanju ne ruke, što je u skladu s riječima Allaha dž.š., koji kaže: وَاذْكُرْ عِبَادَنَا إِبْرَاهِيمَ وَإِسْحَاقَ وَيَعْقُوبَ أُولِي الأَيْدِي – “I sjeti se robova naših Ibrahima i Ishaka i Ja’akuba, sve u vjeri čvrstih i dalekovidnih!” (Sad, 45.)

–    بل يداه مبسوطتان – znači: Njegova vlast je u pitanju ne ruke, pa za prvi dio ajeta: وَقَالَتِ الْيَهُودُ يَدُ اللَّهِ مَغْلُولَةٌ – „Jevreji govore: ”Allahova ruka je stisnuta!” kažu: „Allahova vlast i Njegove hazne i riznice“, isto kao kad arapi kažu za roba: هُوَ مِلْكُ يَمِينِهِ – „on je u njegovoj desnici-šaci“, ili: فُلاَنٌ بِيَدِهِ عُقْدَةُ نِكَاحِ فُلاَنَةَ – „U ruci tog čovjeka je dozvola za sklapanje braka s tom djevojkom“, tj. on se pita i to je u njegovoj moći i ovlasti, ili kao što Allah dž.š., kaže: فَقَدِّمُوا بَيْنَ يَدَيْ نَجْوَاكُمْ صَدَقَةً – „…onda prije savjetovanja vašeg milostinju udjelite.“ (el-Mudžadela, 12.)

–    بل يداه مبسوطتان – znači: Njegova ruka je u pitanju, i to je jedno od Njegovih dž.š., svojstava, s time što naznačavamo da to nije ruka nalik rukama ljudskim! Allah dž.š., između ostaloga naznačava i spominje ono po čemu je specifičan Adem a.s., u odnosu na sva ostala stvorenja, a to je da ga je Allah dž.š., lično Svojom rukom stvorio: ما منعك أن تسجد لما خلقت بيدي – „O Iblisu, šta te je spriječilo od toga da sedždu učiniš onome što sam Svojim rukama stvorio!?“ (Sad, 75.)

Kada bi u ovom ajetu, riječ el-jed, preveli u značenju ni’imet-blagodat, Adem a.s., onda ne bi bio specifičan po tome u odnosu na druga stvorenja, jer su sva Allahova dž.š., stvorenja stvorena Njegovom moći – kudret, i Njegova volja – meši’et, obuhvaća i njih i njega, i Allah dž.š., je Malik i Vladar nad svima njima! Ako je Allah dž.š., spomenuo to da je Adem a.s., specifičan u odnosu na sva ostala stvorenja po tome što ga je Allah dž.š., osobno Svojim rukama stvorio, onda je opšte poznato da je samo po tome Adem a.s., drugačiji u odnosu na sva ostala stvorenja! Ako se ovako razumjeva ovaj ajet onda padaju u vodu prethodno spomenuta značenja da riječ Allahov dž.š., EL-JED, spomenuta u ovom ajetu, označava: snagu (kuvvet), blagodat (ni’imet), vlast (mulk)!

Ako bi se reklo da Allahove dž.š., riječi: وَقَالَتِ الْيَهُودُ يَدُ اللَّهِ مَغْلُولَةٌ – „Jevreji govore: ”Allahova ruka je stisnuta!” – znače: „Allahova blagodat je stisnuta“ – onda bi se kasnije u ajetu reklo: بَلْ يَدُهُ مَبْسُوطَةٌ – umjesto: “Ne, obje ruke Njegove su otvorene“ – bi stajalo:  „Ne, Njegova blagodat je otvorena!?“ – i ne bi se reklo: بَلْ يَدَاهُ – JED u dvojini, jer se Allahov dž.š., ni’imet ne ograničava brojem, što nam potvrđuje sami Kur’an-i-Kerim ajetom: وَإِنْ تَعُدُّوا نِعْمَةَ اللَّهِ لاَ تُحْصُوهَا – „Kad bi ste Allahovu blagodat nabrajali ne bi ste u tome uspjeli!“ – pa kad bi rekli da riječ JEDAHU – dvije ruke – znači: NI’IMETAHU – dvije blagodati – onda bi mi ograničili Allahove dž.š., blagodati na dvije!?

Ako bi neko pomislio da se sa riječju NI’IMETAN – dvije blagodati – misli na blagodati u množini, to je očita greška zbog toga što Arapi znaju i imaju u praksi množinu zamjeniti jedninom koja bi se u tom značenju odnosila na množinu, poput Allahovih dž.š., riječi: „Tako mi vremena & čovjek je doista na gubitku!“, ili: „Mi smo čovjeka u najljepšem skladu stvorili“, ili: „Doista je nevjernik ohol spram svoga Gospodara!“ – riječ: Čovjek i Nevjernik se ne odnose na određenog pojedinca već se one odnose na sve ljude i na sve nevjernike.

Dakle, jednina može zamjeniti množinu u arapskom jeziku, poput rečenice: „Velik li je dirhem u rukama ljudi“, ali ime spomenuto u dvojini nikako ne može mjenjati množinu, i ono se tada odnosi samo i direktno na određen pojam. Greška je u arapskom jeziku kad bi se reklo: „Velika li su dva dirhema u rukama ljudi“ – misleći pri tom na dirheme. Dirhem spomenut u dvojini ne odnosi se na množinu već na samo ta dva spomenuta dirhema! Za razliku od dvojine dozvoljeno je reći: „Velik li je dirhem u rukama ljudi“, i: „Veliki li su dirhemi u rukama ljudi!“

Allahove dž.š., riječi: بل يداه مبسوطتان – „Allahove obije ruke su širom otvorene!“ – znače da je JED – ruka, i jedno je od Allahovih dž.š., svojstava, i greška je prevoditi ovu riječ sa pojmom NI’IMET – blagodat,  jer se Allahove dž.š., blagodati ne mogu pobrojati brojem, i u arapskom jeziku se ne može dvojinom iskazati množina!

Ovakvo razumjevanje ajeta nam potvrđuju brojni hadisi, i na ovom stavu su ulema i mufessiri (ehlul-te’vil).“ (Pogledaj: Tefsir Džami’ul-Bejan, imam el-Taberi, 8/557.)

Imam Fahruddin el-Razi rhm., kaže: „Većina muwehhida po pitanju značenja riječi el-Jed imaju dva stava:

1.    Ako Kur’an potvrđuje svojstvo Ruke Allahu dž.š., – vjerujemo u to, i ako se razum i logika ne slažu s tim da je Allahova dž.š., ruka – određeni dio tijela sastavljen iz raznih dijelova – vjerujemo u to, a što se tiče same Ruke i toga kakva je njena suština tu vrstu spoznaje smo prepustili Allahu dž.š.. Ovo je put kojim hodi Selef.

2.    Što se tiče Mutekellimuna-apologetičara, oni kažu da se riječ el-Jed, spominje u arapskom jeziku sa više značenja, od kojih je jedno opštepoznato: ruka s tjelesnim oblikom (el-džariha), pa onda blagodat (ni’imet), snaga (kuvvet), vlast (mulk), velika briga uz posebnosti.“ (Pogledaj: Tefsir el-Razi, Mefatihul-Gajb, 12/37.)

Imam Fahruddin el-Razi rhm., kaže:

„Ebul-Hasan el-Eš’ari rhm., je u jednom od svojih stavova tvrdio da je el-Jed – ruka, jedno od stalnih svojstava Allahovog dž.š., Zata-Bića – أن اليد صفة قائمة بذات اللَّه تعالى – i to svojstvo je drugačije od svojstva moći i snage (kudret), i od osobina ovog svojstva jeste stvaranje s ciljem časnog odabira – وهي صفة سوى القدرة من شأنها التكوين على سبيل الاصطفاء ; i kaže: Allah dž.š., je stvaranje Adema a.s., osobno Svojim rukama, učinio razlogom počašćenosti čovjeka i njegovog odabira spram ostalih stvorenja, pa kada bi riječ el-Jed označavala snagu i moć (kudret), a ne ruku, onda to ne bi bilo razlogom odabranosti Adema a.s., spram ostalih stvorenja, jer bi tada sva stvorenja bila na istom rangu. Stoga se mora ustvrditi neko drugo svojstvo mimo snage i moći (kudret), koje će označavati stvaranje i formiranje kao vid posebne časti i odabira!“ (Pogledaj: Mefatihul-Gajb, 12/396.; el-Lubab, Ibnu ‘Adil, 1/1827.; Tefsirul-Hazin, 2/61.; Tefsirul-Razi, 12/37.)

Imam el-Begavi rhm., u komentaru Allahovih dž.š., riječi: بل يداه مبسوطتان – kaže: „Allahova dž.š., ruka je jedno od Njegovih svojstava poput sluha, vida, lica itd.. Allah dž.š., kaže: ما منعك أن تسجد لما خلقت بيدي – „O Iblisu, šta te je spriječilo od toga da sedždu učiniš onome što sam Svojim rukama stvorio!?“ (Sad, 75.); hadis: كِلْتَا يَدَيْهِ يَمِينٌ – „Obije Allahove dž.š., ruke su desnice.“ (Sahihu Muslim, br.4825.) – a Allah dž.š., najbolje poznaje Svoja svojstva i sifate. Na robovima je obaveza da vjeruju i da se predaju, dok su imami Selefa i Ehli-Sunneta, po pitanju sifata i svojstava uvjek govorili: „Prihvatajte ih onako kako su došla bez zalaženja u njihovu kakvoću (bi la kejf)!“ (Pogledaj: Tefsirul-Begavi, 3/77.)

Imam ‘Alauddin el-Hazin rhm., kaže: „Kada je u pitanju riječ el-Jed, islamska ulema ima dva mišljenja po ovom pitanju:

1.    Mezheb većine Selefa i uleme Ehli Sunneta i jednog dijela Mutekellima-apologetičara, jeste da riječ el-Jed znači Ruka, i da je ono jedno od svojstava Allahovog dž.š., Zata-Bića, poput sluha, vida, lica itd., te je na nama obaveza da u to vjerujemo (el-imanu biha), i da se tome predamo (el-teslim), i da to svojstvo prihvatamo onakvo kakvo je spomenuto Kur’anom i Sunnetom bez zalaženja u kakvoću svojstva (bi la kejf), niti poistovjećivanja Allahovog svojstva sa svojstvima stvorenja (bi la tešbih), i bez negiranja datog svojstva (bi la ta’atil). Allah dž.š., kaže: ما منعك أن تسجد لما خلقت بيدي – „O Iblisu, šta te je spriječilo od toga da sedždu učiniš onome što sam Svojim rukama stvorio!?“ (Sad, 75.); hadis: كِلْتَا يَدَيْهِ يَمِينٌ – „Obije Allahove dž.š., ruke su desnice.“ (Sahihu Muslim, br.4825.)

2.    Mezheb većine Mutekellima-apologetičara i mufessira (ehlul-te’vil), jeste da riječ el-Jed označava ili blagodat (ni’imet), ili moć (kudret), ili vlast (mulk). (Pogledaj: Tefsirul-Hazin, 2/60.)

Šejh Muhammed el-Mutevelli el-Ša’aravi rhm., kaže: „Allah dž.š., najbolje poznaje biće Svoje (Zat), pa nam je stoga obaveza zastati kod Njegovih opisa. Da, On ima ruku, On ima dvije ruke, samo što ti se ne smije desiti da zamišljaš da je sve ono što se odnosi na Allaha dž.š., isto kao i ono što se odnosi na tebe! Ti postojiš sada, i Allah dž.š., postoji, samo što tvoje postojanje nije kao i postojanje Allaha dž.š.! na isti način ide i ruka – Njegova Ruka nije što i tvoja ruka, kako ne bi pravili grešku tešbiha – poistovjećivanja Allaha dž.š., sa Njegovim stvorenjima, pa da pomislimo da je Njegova ruka poput naše ruke!“ (Pogledaj: Tefsir el-Ša’aravi, 1/2257.)

Šejh mufessir Mustafa el-Adevi rhm., kaže: „Ajet: „Allahove ruke su širom otvorene“, i hadis: „Allahova dž.š., desnica je puna i ne može je isprazniti udijeljivanje noću i danju…“, označavaju to da Allah dž.š., ima ruku, čemu samo pridodajemo ajet: „Njemu nema ništa nalik, On sve čuje i sve vidi!“ (el-Šura, 11.)“ (Pogledaj: Silsiletul-Tefsir, 68/3.)

Šejh Muhjiddin el-Derviš kaže: „Većina Ehlu Sunneta je na stanovištu da je ruka jedno od svojstava Allahovog dž.š., Zata-Bića, poput sluha, vida, lica itd., te je na nama obaveza vjerovati u to svojstvo (el-imanu biha), i potvrđivati ga Allahu dž.š., (el-isbat), bez zalaženja u njegovu kakvoću (bi la kejf), i bez poistovjećivanja tog Allahovog dž.š., svojstva sa svojstvima stvorenja (bi la tešbih).“ (Pogledaj: I’iarabul-Kur’ani ve Bejanuhu, 2/520.)

Šejh Isma’il Hakki el-Halveti el-Hanefi rhm., u komentaru Allahovih dž.š., riječi: بل يداه مبسوطتان – kaže: „Allahova dž.š., ruka spada u vrstu Mutešabihata. Ona je jedno od svojstava Allaha dž.š., poput sluha, vida, lica itd., i Njegove dvije ruke su u suštini odraz Njegovih uzvišenih (dželalijja), i lijepih (džemalijja), svojstava, a u hadisu se kaže: „Njegove obije ruke su desnice!“ (Pogledaj: Tefsir ruhul-Bejan, 2/332.; Tefsir Hakki, 3/290.)

Šejh Muhammed Sena’ullah el-Osmani el-Mazheri rhm., kaže: „Allahova dž.š., ruka je jedno od Njegovih dž.š., svojstava, poput sluha, vida, lica itd.. Njihovu suštinu ne poznaje niko osim Allah dž.š., i ne dozvoli sebi da pomisliš da je u pitanju tjelesna ruka i da joj zamišljaš kakvoću. Vjernicima je obaveza u to vjerovati, i tome se predati. Imami Selefa i Ehli Sunneta po pitanju ovih svojstava kažu: Prihvatajte ih onakvim kako su došla, bez zalaženja u njihovu kakvoću (bi la kejf)!“ (Pogledaj: el-Tefsir el-Mazheri, 1/1107.)

Hadisi koji potvrđuju ruke kao Allahovo dž.š., svojstvo:

1.    Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Allahova dž.š., desnica je puna i ne može je isprazniti udijeljivanje noću i danju. Sve ono što je On udjelio od kako je nebesa i zemlju stvorio – ništa nije umanjllo od onoga što je u Njegovoj desnici. Njegov Arš je nad vodom, a u Njegovoj drugoj ruci je fejd/kabd – uzdiže i spušta.“ (Sahihul-Buhari, br.7419., 9/152.; Sahihu Muslim, br.2356., 3/77.; Musned Ahmed b. Hanbel, br.8125.)

Imam Ebu Hatim rhm., kaže: „Predaje ovakve vrste dolaze u općenitim značenjima, i oni koji su neupućeni u oblast ‘ilma-znanja, griješe kada ulemu i pobornike hadisa (ashabul-hadis), optužuju da su oni Mušebbihe – Antropomorfisti (oni koji tvrde da Bog liči na čovjeka, op.prev.), od čega se Allahu dž.š., utječem, tvrdeći da to nikome od „Ashabul-Hadisa“ nije palo na pamet. Ove predaje su spomenute u opštem značenju riječi kojima se opisuju svojstva Allaha dž.š., u skladu sa pojmovima poznatim ljudima – bez zalaženja u kakvoću Allahovih dž.š., svojstava (bi la kejf). Uzvišen je Gospodar naš da sliči i jednom od Njegovih stvorenja, ili da se govori i zalazi u kakvoću Njegovih svojstava; Njemu nema ništa slično!“ (Pogledaj: Sahihu Ibni Hibban, br.725., 2/503.)

2.    Zuhejr r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „…وَكِلْتَا يَدَيْهِ يَمِينٌ … – „…obije Allahove ruke su desnice…“ (Sahihu Muslim, br.4825.; Sunen el-Nesa’i, br.5379.; Musned Ahmed b. Hanbel, br.6492.; Sunen el-Kubra, Bejheki, br.20657.)

Hafiz Ibnu Hadžer el-Askelani rhm., kaže: Prenosi se da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „…وَكِلْتَا يَدَيْهِ يَمِينٌ … – „…obije Allahove ruke su desnice…“: Mi smatramo da se ovdje ne misli na organ (el-džariha), već da je u pitanju svojstvo koje nam spominje Objava (el-tevkif), pa ga i mi prihvatamo onako kako ga Objava spominje bez zalaženja u njegovu kakvoću (la nukejjifuha), i ovo je mezheb Ehli Sunneta vel-Džemata!“ (Pogledaj: Fethul-Bari, 13/417.; ‘Umdetul-Kari, 36/87.; el-Esma’ vel-Sifat, Bejheki, br.710., 2/270.)

Imam Muhjiddin el-Nevevi rhm., kaže: „Islamska ulema se razilazi povodom značenja riječi el-Jed:

1.    Mezheb Selefa i jednog dijela Mutekellima-apologetičara: Vjerujemo u ovo svojstvo, i ne tumačimo ga drugačije od onog što jeste, i ne poznajemo mu detalje, s ubjeđenjem da se bukvalno značenje ne želi, te da ono ima značenje onako kako to Allahu dž.š., dolikuje i priliči.

2.    Mezheb većine Mutekellima-apologetičara: Ovo svojstvo će se tumačiti drugačijim značenjem u odnosu na ono koje nam na prvi pogled pada na pamet (el-Te’evil), naravno onako kako mu dolikuje i priliči.“ (Pogledaj: Šerhul-Nevevi ala Muslim, br.3406.)

Imam el-Begavi rhm., navodi riječi Ebu Sulejmana el-Hitabija rhm., koji kaže: „Dvije ruke su svojstvo koje nam je potvrđeno Objavom (el-Tevkif), i mi je prihvaćamo onako kako nam je spomenuto, ne zalazivši u njihovu kakvoću (la nukejjifuha), i stajemo na granici na kojoj je stao Kur’an, kao i Sahih predaje – to je mezheb Ehli Sunneta vel-Džemata!“ (Pogledaj: Šerhul-Sunneh, br.2470., 10/64.)

3.    Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „…اخترت يمين ربي وكلتا يدي ربي يمين مباركة … – “…pa odabrah desnicu moga Gospodara, mada su obije ruke Gospodara moga desnice blagoslovljene…” (Hasen-sahih. Sunen Tirmizi, br.3368.; Musned el-Bezzar, br.8478.; el-Sunen el-Kubra, Bejheki, br.21025.; el-Mustedrek, br.214.)

Šejh Ali b. Najif el-Šehud kaže: „Nema naksa niti manjkavosti u Allahovim dž.š., sifatima i svojstvima, niti ima prezrenosti u Njegovim djelima; sva Njegova djela su ili fadl-nagrada, ili ‘adl-pravda. Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Allahova dž.š., desnica je puna i ne može je isprazniti udijeljivanje noću i danju. Sve ono što je On udjelio od kako je nebesa i zemlju stvorio – ništa nije umanjllo od onoga što je u Njegovoj desnici. Njegov Arš je nad vodom, a u Njegovoj drugoj ruci je fejd/kabd – uzdiže i spušta.“ (Sahihul-Buhari, br.7419., 9/152.; Sahihu Muslim, br.2356., 3/77.; Musned Ahmed b. Hanbel, br.8125.) – pa je Poslanik s.a.w.s., pojasnio da je Njegov fadl-nagrada, u desnici Njegovoj, a da je Njegov ‘adl-pravda, u drugoj ruci. I ako su obije Njegove ruke desnice, fadl-nagrada je vrijedniji od ‘adla-pravde; svaki vid Njegovog rahmeta i milosti je sušti fadl-nagrada, dok je svaki vid Njegovog nikmeta i osvete sušti ‘adl-pravda. Njegov fadl-nagrada, je vrijedniji od Njegova ‘adla-pravde, pa su zbog toga pravi vjernici (muksitun), na minberima od svjetlosti s Njegove desne strane, a nisu s Njegove druge strane. To što su oni sa desne strane to je njima počast i nagrada kao što nam te počasti i Kur’an potvrđuje za „Ehlel-Jemin“ i za „Ehlul-Mejmeneh“, u odnosu na „Ashabul-Šimal“ i „Ashabul-Meš’emeh“ – one koji su „zalijevili“, i ako će oni biti kažnjeni Njegovim ‘adlom-pravdom.“ (Pogledaj: el-Hulasa fi šerhil-Hamsin el-Šamijje, 1/111.)

4.    Ibnu Omer r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Prvo što je Allah dž.š., stvorio bilo je Pero (kalem), pa ga uze desnicom Svojom, a Njegove obije ruke su desnice, pa zapisa dunjaluk i sve što će se desiti na njemu od djela bilo dobrih ili loših, sve vlažno i suho, pa ga sakupi kod Sebe u Zikru“ – a potom reče: Učite ako hoćete: هَذَا كِتَابُنَا يَنْطِقُ عَلَيْكُمْ بِالْحَقِّ إِنَّا كُنَّا نَسْتَنْسِخُ مَا كُنْتُمْ تَعْمَلُونَ – „Ova Knjiga Naša o vama će samo istinu reći, jer smo naredili da se zapiše sve što ste radili.“ (el-Ibana an Šeri’atil-Firka el-Nadžija, 1/335.; el-Sunna, Ibnu Ebi Asim, br.106.; Musnedul-Šamijjin, br.673.; el-Kada vel-Kader, Bejheki, br.185.)

Šejh Sulejman b. Halef el-Badži rhm., kaže: „Ehlu-Sunnet je složan na tome da su Allahove dž.š., dvije ruke (jedejn), Allahovo dž.š., svojstvo, i to nisu organi nalik rukama ili udovima stvorenja. Nema ništa slično Allahu dž.š., On sve čuje i sve vidi!“ (Pogledaj: el-Munteka šerhul-Muvetta’, br.1395., 4/278.)