Društvo i politika

Afganistansko-pakistanski blues: kamioni puni dječijih leševa

388pregledi

Preveo: Denis Rizvić

afganistansko dijete bala balukMinber.ba- Milioni ljudi toplog i blagog srca žive u Americi, ali mali dio njih su dio vojske. Da jesu, možda bi se ovaj pokolj i divljaštvo mogli držati pod kontrolom. Amerikancima sa savješću poručujem- shvatite šta se dešava u Afganistanu i Pakistanu, idite pred Bijelu kuću. Australijancima- izvucite glavu iz pijeska, ignorišite srceparajuće priče o „infrastrukturi“- mi smo dio nemilosrdne ratne mašine.
Počelo je kao osveta za 11.septembar, lahko kao pucanje  na prepelice stavljene u bačvu. „Ubijte kurvine sinove“ vrištao je australijski Murdochov plaćenik u New York Postu,              „ pucajmo im između očiju…raznesimo im zemlje i pretvorimo ih u igrališta za bejzbol.“ I to smo uradili. U Afganistanu SAD je bombardirao sve što nije bilo pod njihovom kontrolom i upravom, a to je bilo- sve…vjenčanja, sahrane, domaćinstva, sela, ured Al Jazeera-e…

Još u januaru 2002.godine Marc Herold je za ABC radio izjavio da  realna procjena civilnih žrtava od početka agresije iznosi oko 5000. I otada svake godine, pokolj se nastavio. U 2008. godini, prema tvrdnjama New York Timesa, koalicija predvođena SAD-om ubila je 828 civila, većinom u „zračnim napadima i prepadima na sela, koji su često izvođeni noću.“

Prije nekoliko dana (početkom maja) ti isti kukavički idioti koji djeluju u zapadnoj afganistanskoj provinciji Farah, ubili su preko 100 civila, a onda su pokušali da za to okrive talibane.
„Ali to nije istina“ izjavio je poslanik u afganistanskom parlamentu iz te oblasti Muhamad Naeem Farahi, „ a ja sam neko ko podržava američku prisutnost u Afganistanu.“ Američki ministar odbrane Robert Gates obećao je  da će „ ispraviti grešku“. Ali ako pogledamo slike vidimo da se ne radi o ubijanju militanata, već da je to pokolj. I ubice dalje nastavljau da djeluju i u Pakistanu, često čak iz baze „Creech“ u Nevadi, odakle tihe, dobro naoružane, bespilotne letjelice uzlijeću svakih nekoliko minuta.
djeca u mrtvačkim vrećema afganistanDosada, učinak napada bespilotnim letjelicama je poražavajući. „2% „loših momaka“, koje su ciljali, je pogođeno, dok je ostatak mrtvih, 98%, nedužni civili. Danas su familije u Swatu te koje su uhvaćene u unakrsnoj vatri. Imran Khan je zapitao „koja to zemlja bombardira sopstveni narod?“. Zemlja uhvaćena između slabog vođe i histeričnog gospodara.
SAD je poveli bitku „počevši je bez upozorenja i njihove granate su uništavale kuće i ranjavale toliko mnogo ljudi“, izjavio je za UK Telegraph jedan od stanovnika koji je bježao, „ a to je bilo bespotrebno. Talibani su već bili daleko.“
Mohammed Aurangzeb, bivši upravitelj Swata je izjavio:“ Daleko više ljudi je ubijeno od strane armije nego od strane talibana za vrijeme vojnih operacija.“
Kathy Kelly, koordinatorica organizacije „Glasovi za stvaralačko nenasilje“ pita:“ Zar ne možemo da vidimo uzorak u načinu na koji američka vlada pokušava da sprovede još jednu ratnu strategiju u oblasti gdje želi da dominira dragocjenim resursima drugih ljudi, te da kontrolira ili razvija rute transporta?“ Možete da se kladite da vidimo.
I da li će (australijski) premijer Rudd, komandant australijskih odbrambenih snaga  Angus Houston i mainstream mediji nastaviti da nam drže lekcije o „plemenitim ciljevima“ u Afganistanu i Pakistanu? Hoćete li zazivati i podsjećati na Tobruk, okupljati ANZACS (zajedničke australijske i novozelandske jedinice poznate po borbama u I. svjetskom ratu), i braniti vrijednosti napada i ubistava bespilotnim letjeliciama? Hoće te li se usuditi da bacite pogled na  iskasapljenu djecu? Ne na one „pročišćene“ i cenzurirane slike u našim medijima, već na slike iz pravog života, slike horora-  pune prikolice dječijih leševa.

Da li će piloti biti kažnjeni? Oni će dobiti medalje. Ožalošćeni će dobiti možda šaku dolara. A mrski talibani će dobiti nove regrute. Australijski vojnici su u neznanju ubili svoj dio nedužnih. A sada naše jedinice za specijalne operacije izvode misiju „hvatanja i ubijanja“ koja se ponosno povezuje sa programom „Phoenix“ ( CIA-in program „neutraliziranja“ boraca oslobodilačke vijetnamske armije i njihovih pomagača, uključujući i civile) iz vijetnamske ere. Ovo je bilo nezakonito mučenje i odred ubica koji je ciljao civile, a ostao je zapamćen kao „ najmasovniji i neselektivniji program političkih ubistava od nacističkih kampova smrti za vrijeme II.svjetskog rata“. Od 1968.godine do augusta 1972.godine 26.369 vijetnamskih civila je pogubljeno. Zbog čega?

U mjesecu aprilu 438 bombi je bačeno na Afganistan, i ova brojka nastavlja da raste. A Hillary Clinton je izrazila „iskreno žaljenje“ zbog više od 100 mrtvih…
Ovo je rat sramote i tuge, rat koji otkriva koliko su ljudi nisko pali, rat koji otkriva nezajažljivi apetit Zapada za osvajanjem i pokoravanjem, ubijanjem i samoobmanjivanjem.
 I, na to sve, još uvijek mislimo da smo- dobri momci.

Piše: Richard Neville
Izvor:Counterpunch.com