Sira

Abdullah b. Ubejj b. Selul, vođa munafika

1.14Kpregledi
Priredio: Sead ef. Jasavić

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: “Prije hidžre ljudi su se dijelili na mu’mine i kafire, a munafici i licemjeri tada nisu postojali. Muslimani su tada bili potlačeni i slabi, tako da ko je tada bio vjernik – on je bio vjernik kako svojom nutrinom tako i svojom vanjštinom. Ko nije povjerovao u islam taj je bio nevjernik-kafir.

Kada je Poslanik s.a.w.s., obavio hidžru ka Medini, i kada su vjernici dobili snage i pomagača, i kada je većinsko stanovništvo dragovoljno prigrlilo islam – tada su se pojavili njihovi roðaci i ostali koji su ispoljili islam iz straha ili želje, a u svojoj nutrini su nosili nevjerstvo. Glavešina tadašnjih munafika-licemjera, je bio Abdullah b. Ubejj b. Selul, u vezi kojeg, kao i u vezi njemu sličnih ljudi, su objavljeni brojni kur’anski ajeti.” (Pogledaj: Medžmu’ul-Fetava, 7/463.)

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže:

“Postojanje vanjskog imana, koji iziskuje i odreðene propise na dunjaluku, ne mora nužno aludirati i na to da kod nekoga postoji i nutarnji iman, koji svog vlasnika čini jednim od srećnih na budućem svijetu. Munafici/licemjeri su rekli: “Vjerujemo u Allaha i u Sudnji dan” – a zapravo nisu vjernici. Oni su u vanjštini mu’mini, klanjaju s ljudima, poste, obavljaju hadždž, bore se… muslimani s njima sklapaju brakove, meðusobno se naslijeðuju, isto kao što se postupalo s munaficima-licemjerima, za vrijeme Poslanika s.a.w.s.. Poslanik s.a.w.s., nije rekao za njih da imaju status originalnih nevjernika, niti po pitanju sklapanja braka, niti po pitanju naslijeðivanja, niti u bilo čemu drugome.

Kada je umro Abdullah b. Ubejj b. Selul – jedan od najpoznatijih munafika iz vremena Poslanika s.a.w.s. – njegov sin Abdullah ga je naslijedio, a bio je jedan od odabranih vjernika. Isti je slučaj i sa svim ostalim umrlim munaficima i licemjerima – naslijediće ih njihovi nasljednici mu’mini, a ako nekome od njih umre bližnji koji je vjernik – oni će ga naslijediti zajedno s ostalim muslimanima… Poslanik s.a.w.s., je rekao: “Musliman ne naslijeðuje nevjernika, niti nevjernik naslijeðuje muslimana” – a u sklop ovog hadisa ne spadaju munafici, i ako će na Sudnjemu Danu oni biti na dnu džehennema; naslijeðivali su imetak i bivaju naslijeðivani, i isti im je status u pravima i zakonima kao i svim ostalim muslimanima…!

U vanjštini oni imaju status mu’mina, i u ovome leži odgovor na brojne šubuhate i sumnje koje nastaju kod nekih ljudi po ovom pitanju. Zadnje generacije muslimana dijele muslimane na ‘adile-pravedne i fasike-nevjernike, smećući sa uma status munafika i licemjera, kojih je bilo i kojih će biti do Sudnjega Dana. Nifak/licemjerstvo ima brojne podvrste a i sami ashabi su se plašili po sebe da nisu jedni od munafika…!

Životi munafika i njihovi imeci su islamom sačuvani i ne dozvoljava se u njih dirati kao što je dozvoljeno dirati u živote i imetak nevjernika koji sebe ne nazivaju mu’minima i koji praktikuju neku drugu vjeru mimo islama. Poslanik s.a.w.s., je rekao: “Nareðeno mi je da se protivu ljudi borim sve dok ne posvjedoče da nema drugog boga osim Allaha i da sam ja Allahov Poslanik, a ako to izgovore – spasili su od mene svoje živote i svoje imetke izuzev ako nečije pravo to bude zahtijevalo, a krajnji račum im je kod Allaha!”

Na drugom mjestu, Poslanik s.a.w.s., kaže ashabu Usami b. Zejdu: “Zar si ubio čovjeka nakon što je rekao: La Ilahe Illallah!? Usama reče: On je to rekao kako bi se od smrti sačuvao! Poslanik s.a.w.s., mu reče: Jesil’ mu to prsa otvorio pa da provjeriš jel’ on to iskreno rekao ili ne!? Meni nije nareðeno da čeprkam po srcima ljudi, niti da im prsa otvaram!”” (Pogledaj: Medžmu’ul-Fetava, 7/210-212.)

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže:

“Nifak-licemjerstvo se javljalo u plemenima Evsa i Hazredža, a za primjer tome imamo munafika Abdullaha b. Ubejja b. Selula i njemu sličnih ljudi, ali, vjernici-ashabi, su znali nekada i braniti ih zbog zajedničke pripadnosti plemenu kao što je to radio ashab Sa’ad b. ‘Ubadeh r.a., sa munafikom Abdullah b. Ubejj b. Selulom, pred Poslanikom s.a.w.s., u dogaðaju “Ifka-potvore”. Tada je ashab Sa’ad b. ‘Ubadeh r.a., rekao ashabu Sa’ad b. Mu’azu r.a.: “Tako mi Allaha, nećeš ga ubiti, niti ćeš moći to pokušati!” Ove riječi, i ako su bile griješne, nisu izvele Sa’ad b. ‘Ubadeta r.a., iz imana; Sa’ad r.a., je jedan od džennetlija, i jedan je od prvaka ensarija!” (Pogledaj: Minhadžul-Sunneh el-Nebevijjeh, 6/270.)

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže:

“Autori tefsira i sijera spominju sljedeći dogaðaj: “Jedan muhadžir se posvaðao sa jednim ensarijom što je razljutilo Abdullaha b. Ubejja i neke ljude oko njega meðu kojima je bio i Zejd b. Erkam, dječak mladih godina. Abdullah b. Ubejj reče: Prekrdašili su sve moguće mjere! Vode nas u borbe, nadjačali su nas brojem, i hoće da ispadne kao što je neko rekao: “Goji pseto pa da te pojede! Tako mi Allaha, kada se vratimo u Medinu, ponosni će istjerati iz nje prezrenog” – ponosnim smatra sebe, a prezrenim smatra Poslanika s.a.w.s.. Okrenu se ljudima oko sebe i reče: Evo šta ste sami sebi uradili, dali ste im vašu zemlju i svoj imetak ste podijelili s njima. Tako mi Allaha, kad bi ste im uskratili višak hrane koji im dajete – ne bi vas jahali za vrat, a možda bi vas i napustili, pridružujući se svojim plemenima i roðacima. Nemojte im udjeljivati imetka sve dok se ne raspadnu i ne odbiju od Muhammeda s.a.w.s..

Zejd b. Erkam reče: Tako mi Allaha, ti si prezren, ništavan i omražen meðu tvojima, a Muhammed je ponosan kod Milostivog i drag je muslimanima. Tako mi Allaha, ne volim te nakon ovoga što si rekao! Abdulah b. Ubejj mu reče: ćuti, samo sam se šalio.

Zejd b. Erkam r.a., ode s ovom viješću do Poslanika s.a.w.s., i to nakon završetka pohoda na Benu Mustalek, a tada kod Poslanika s.a.w.s., bijaše Omer r.a., koji nakon što ču to reče: Pusti me da ga ubijem o Allahov Poslaniče. Poslanik s.a.w.s., reče: Mnogo jesribskog stanovništva bi se uznemirilo zbog toga! Omer r.a., reče: Allahov Poslaniče, ako ti nije milo da ga ubije neko od muhadžira, onda neka ga ubije neko od ensarija poput Sa’ad b. Mu’aza ili Muhammeda b. Meslemeh ili Abbada b. Bišra; neka ga oni ubiju! Poslanik s.a.w.s., reče: Kako da to učine, o Omere, pa da poslije ljudi govore: Muhammed je počeo da ubija svoje!

Razglasi polazak u pohod – što se desilo u momentu u kojem Poslanik s.a.w.s., nije uobičajavo polaziti u pohod, i naredi da mu se dovede Abdullah b. Ubejj b. Selul. Kada je Abdullah došao, Poslanik s.a.w.s., ga upita: Jesil’ ti zborio one riječi? Abdullah reče: Tako mi Onoga koji ti je s istinom objavio Knjigu, ništa od toga ja nisam rekao! Zejd je lažov. Prisutni ensarije rekoše: O Allahov Poslaniče, ne priliče našem glavešini i voði riječi ensarijskog djeteta; možda je dijete pogriješilo u govoru ili nije dobro upamtilo što se zborilo! Poslanik s.a.w.s., ostavi Abdullaha, a ensarije uzeše da kude Zejda ugoneći ga u laž.

Abdullah, sin Abdullaha b. Ubejja, jedan od odabranih ashaba, je čuo šta se desilo od strane njegovog oca, pa doðe Poslaniku s.a.w.s., i reče mu: O Allahov Poslaniče, čuo sam da želiš ubiti moga oca Abdulaha b. Ubejja zbog onoga što ti je rekao, pa ako odlučiš to narediti – naredi meni to, i ja ću ti njegovu glavu donijeti. Tako mi Allaha, dobro poznaješ Hazredž, niko nije više poštovao roditelja od mene. Bojim se, ako to narediš drugome pa ga on i ubije, da mi duša moja neće dozvoliti da gledam kako slobodno šeta onaj ko je ubio moga oca Abdullaha b. Ubejja, pa ću ga ubiti, gdje ću ubiti mu’mina zbog kafira pa ću biti kažnjen džehennemskom vatrom. Poslanik s.a.w.s., mu reče: “Neka, bićemo blagi prema njemu, i lijepo ćemo se prema njemu ophoditi sve dok je s nama!” U drugom rivajetu Poslanik s.a.w.s., kaže: “Kako ljudi ne bi zborili Muhammed ubija svoje ashabe, već budi dobar prema svome ocu i lijepo se druži sa njime!” Učenjaci tvrde, da je ovaj dogaðaj bio povod objave sure el-Munafikun.” (Pogledaj: el-Sarimul-Meslul, 1/358.

Prvi put objavljeno: utorak, 07 Listopad 2008 00:42