Islam i žena

”A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima”

838pregledi

Piše: Muhammed M’aruf Ed-Duvejlibi

Preveo: hfz. Zijad ef. Dervić

Smatram da bi bilo korisno dati kratak komentar veličanstvenog kur’anskog teksta koji glasi: ”A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima.” Ukratko ćemo nešto reći o dalekosežnosti ovog islamskog propisa koji je ustvrdio da muškarci i žene mogu biti zaštitnici jedni drugima i da su u tome ravnopravni.

Ovaj islamski poziv bio je glasan povik protiv dotadašnjih pogrešnih uvjerenja. Uspio je da ih potisne u stranu i rješavao je problem u samom njegovom korijenu. Islam je samo ovim jednim pozivom uspio da ženi povrati ugled i poštovanje koje zaslužuje i objavio je beskompromisnu borbu protiv prijašnjih shvatanja. Položaj žene u islamu nije vraćen samo do toga da je i njoj dato pravo da se naziva ”čovjekom”, nego je ona u stanju da bude zaštitnik muškarcima kao što je muškarac u stanju da bude njen zaštitnik. Žena je partner muškarcu kada je u pitanju njegova misija uspostavljanja reda u društvu. To se ogleda kroz sljedeće zaključke:

–         I muškarcu i ženi nareðeno je da čine sve što je korisno i što će se pozitivno odraziti na društvo u kojem žive.

–         I njoj je zabranjeno da čini sve što je loše i što će negativno utjecati na ljude.

–         I na kraju, žena je poput muškarca obavezna da ispovijeda vjeru islam i da ispuni obećanje koje je dala Allahu, dž.š., da će savjesno upravljati zemaljskim dobrima i obožavati samo Allaha, dž.š.

1.      Sada ćemo spomenuti sve poruke koje u sebi nosi ovaj veličanstveni ajet: ”A vjernici i vjernice…

–         su prijatelji jedni drugima,

–         traže da se dobra djela čine,

–         a od nevaljalih odvraćaju,

–         molitvu obavljaju,

–         i zekat daju,

–         i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju.

–         To su oni kojima će se Allah sigurno smilovati. Allah je doista silan i mudar.”

Kur’an se u ovom svom vječnom proglasu nije zadovoljio samo time da ženu izbavi iz okova vlasti muškarca koji ju je tretirao kao običan predmet, koji ju je toliko potčinio da je u njegovoj ruci bio njen život i smrt, nego ju je u potpunosti izjednačio sa muškarcem. To je jasno rečeno u ajetu: ”A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima.”

2.      Nakon toga, ovaj kur’anski tekst daje ženi pravo koje je dao i muškarcu, a to je pravo da nareðuje činjenje dobra i zabranjuje činjenje zla. To pravo ogleda se u sljedećem:

–         Žena ima pravo da i muškarcima i ženama nareðuje i preporučuje činjenje dobra. To je prvi slučaj u historiji čovječanstva da je žena izašla iz okvira položaja u kojem joj je bilo dozvoljeno samo da sluša nareðenja. Sada je ona postala ona koja nareðuje, odsada ima pravo da nareðuje ljudima da čine sve ono što je dobro i što će se pozitivno odraziti na zajednicu u kojoj živi.

–         Žena takoðer ima pravo da sprečava činjenje zla koje su kao takvo označili učenjaci, razumni ljudi i mislioci, tj. da sprečava činjenje onoga što šteti ljudima i što narušava harmoniju čovjekovog života na ovom svijetu.

3.      Nakon toga, ovaj kur’anski tekst potvrðuje činjenicu da su muškarci i žene ”od iste vrste” i da pred Allahom, dž.š., imaju isti značaj i vrijednost, jer, i jedno i drugo obožavaju Allaha, dž.š., i zaslužuju podjednako Njegovu milost. Ovo islamsko učenje potpuno je opovrgnulo mišljenja nekih ljudi koji su ženu vidjeli samo kao prezreno stvorenje i da kao takva ne zaslužuje da izvršava obaveze ibadeta koje joj je propisao Allah, dž.š., a ako to ne zaslužuje, onda ne zaslužuje ni Allahovu, dž.š., milost. Govoreći o vjernicima i vjernicama, Allah, dž.š., kaže: “Molitvu obavljaju, i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah sigurno smilovati. Allah je doista silan i mudar.” (Et-Tevbe, 71.) To potvrðuju i mnogi drugi ajeti: “A onaj ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je – ući će u Džennet i neće mu se učiniti ni koliko trun jedan nepravda.” (En-Nisa, 124.)

4.      Hadisi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., isto tako ukazuju na ovo ženino pravo i na njenu jednakost sa muškarcem kada je u pitanju preuzimanje odgovornosti. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Svi ste vi čuvari i svi ćete biti odgovorni za ono što čuvate: imam je odgovoran za džemat koji predvodi, muškarac je odgovoran za svoju porodicu i bit će pitan za nju, žena je čuvar i bit će odgovorna za ono što joj je povjereno na čuvanje, sluga je povjerenik kod svoga poslodavca i bit će odgovoran za ono što mu je povjereno. Svi ste vi čuvari i svi ćete biti pitani za ono što vam je povjereno.”

5.      Ova dva teksta, kur’anski i hadiski, u potpunosti su ukinula bilo kakvu razliku izmeðu muškarca i žene kada je u pitanju briga jednih o drugima, i aktivnost u svim segmentima ljudskog života. Muškarac i žena nadopunjuju jedno drugo u postizanju zajedničkog cilja. Bilo kakvo uzdizanje jednog od njih iznad onoga što zaslužuje znači degradiranje drugog. Ova dva teksta i muškarca i ženu spominju u istom kontekstu i kada je u pitanju davanje odgovornosti i prava ne ograničavaju se samo na jednu stranu. Muški spol nema nikakvu odlikovanost nad ženskim spolom. Pravo žene koje ističe islam da nareðuje dobro i sprečava činjenje zla nije ništa drugo do preteča današnjih poziva da svi imaju jednako pravo da slobodno izražavaju svoje mišljenje, kritiziraju rad odgovornih i onih koji nisu odgovorni.

6.      Islam je dosegao vrhunac poštivanja ljudskih prava kada je omogućio i muškarcima i ženama da zajednički nareðuju činjenje dobra i sprečavanje zla bez isticanja bilo kakve razlike meðu njima.

Islam je otišao čak dotle da nije napravio nikakvu razliku izmeðu predvodnika muslimana, njihovog predsjednika i običnog radnika i podreðenog. Svi oni imaju isto pravo da meðusobno podstiču jedni druge i da se meðusobno kritiziraju. Na ovaj način islam je učinio jednakom čast i ugled meðu svim ljudima i omogućio im da na Zemlji provode namjesništvo u kojem ih je Allah, dž.š., ovlastio da nareðuju činjenje dobrih djela, a od zlih da odvraćaju.

7.      Sada ću spomenuti neke od konkretnih primjera praktične primjene ovih islamskih načela kroz historiju, a koji će potvrditi da je žena u islamu imala pravo da nareðuje, da zabranjuje, da bude odgovorna i da njena riječ bude priznata. Žena je pred vlastima imala jednako pravo kao i muškarac, a to se danas naziva ”zakonskim pravom” u svim sferama ljudskog života: žena ima pravo da govori i kritizira, da daje savjete osobama koje su odgovorne i onima koji to nisu, da im ospori njihove postupke koji nisu ispravni. Spomenut ću samo jedan od primjera koji će nam jasno ukazati na praktičnu primjenu učenja islama. Radi se o ženi koja je izvršila svoju obavezu da nareðuje dobro i sprečava zlo i da opovrgne izjavu koja je bila u suprotnosti sa Allahovim, dž.š., propisima, a koju je izrekao vladar pravovjernih Omer, r.a. Ovo što se desilo jedinstven je slučaj u historiji čovječanstva.

8.      Jednom prilikom Omer, r.a., održao je govor u kojem je kritizirao žene koje pretjeruju u uzimanju vjenčanih darova – mehra. On je smatrao da ima pravo jer je pozvao žene da ne uzimaju vjenčani dar veći od onog koji je uzela Fatima, kći Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a koji je iznosio deset srebrenjaka. Meðutim, poslije tog njegovog govora na ulici ga je zaustavila neka žena, a bio je u društvu uglednih ashaba, i kritizirajući ga rekla mu je: “Omere, hoćemo li slušati tvoje ili Allahove, dž.š., riječi i naredbe?” Obratila mu se na ovaj način, direktno, dozivajući ga njegovim imenom ne spominjući nikakve titule. Omer, r.a., istog momenta odgovori: “Slušat ćemo Allahove, dž.š., riječi i naredbe.”  Žena reče: “Allah, dž.š., rekao je: ‘I jednoj od njih ste dali mnogo blaga, ne oduzimajte ništa od toga.’” Uz sve poštovanje i poniznost, Omer, r.a., reče: “Žena je u pravu, a Omer je pogriješio.”

Svakako, kur’anski tekst jeste temelj i osnova islamskog vjerozakona i nikome nije dozvoljeno da daje naredbe koje su u suprotnosti sa tim zakonom. Ponekad je taj zakon na strani žene, a nije dozvoljeno postupati suprotno njemu jer bi to značilo kršenje zakona. Zbog toga se ovom Omerovom, r.a., mišljenju usprotivila žena, a on se povinovao, on koji je potčinio perzijskog i bizantskog cara, priznao je da je ona u pravu i da je on pogriješio. Vjerojatno je ovo prvi slučaj u historiji čovječanstva da je neka obična žena dokinula odluku voðe jedne države. To se desilo nekome poput Omera, r.a., koji je prije primanja islama bio silnik kojeg su se bojale i najmoćnije Kurejšije. On je taj koji je zbog primanja islama ošamario svoju roðenu sestru samo zato što je postala muslimanka i okrvavio je njeno lice. Ali, nakon primanja islama, nakon pobjeda nad perzijskom i bizantskom vojskom, on postaje podložan kritici jedne žene. Razlog toga jeste činjenica da je Allah, dž.š., dao ženi pravo da nareðuje činjenje dobra i odvraćanje od zla.

9.      Na ovaj način, prije četrnaest stoljeća islam je jednim potezom popravio nezavidan položaj žene. U srednjem vijeku nikome to nije pošlo za rukom, čak štaviše, to se nije desilo ni u dvadesetom stoljeću. Edvard Monte, jedan od zapadnih mislilaca i pisaca te   profesor orijentalnih jezika na univerzitetu u Ženevi, u predgovoru svoga prijevoda Kur’ana, veli: “Reforma koju je donio Muhammed izazvala je progres nesagledivih razmjera u tolikoj mjeri da se za njega može reći da je najveći reformator u historiji čovječanstva. Sama činjenica da je spriječio daljnje zakopavanje tek roðene ženske djece u zemlju razlog je zbog kojeg čovječanstvo njegovo ime ne smije nikada zaboraviti.”

10.  <!–[endif]–>Nadam se da će UNESCO, meðunarodna organizacija koja radi na promoviranju prava žene i ljudskih prava općenito, shvatiti da Muhammed, s.a.v.s., poslanik islama, zbog svoga truda i prosperiteta koji je donio ljudskom rodu zaslužuje da njegovo ime službeno, na internacionalnom nivou bude priznato kao prvo u svijetu kada je u pitanju poštivanje prava žene i njeno izjednačavanje sa muškarcem u njenoj sposobnosti i ljudskosti. Smatram da bi o njemu trebali odštampati brošuru na različitim jezicima kako bi spomen njegovog imena bio prisutan u svim zemljama svijeta.

Prvi put objavljeno: Nedjelja, 13 Travanj 2008 08:54