Kur'an

A ljudima se lijepim govorom obraćajte

390pregledi
Piše: Šejh, dr. Nasir ibn Sulejman El’Umer,  Preveo: Smail L. Handžić  

Čovjekov jezik je njegov najvažniji zastupnik! Zbog toga, ako se ne korigujemo pri našem izražavanju onda kada se obraćamo drugima, tada ćemo biti primorani tražiti izvinjenje od onoga koji je, možda, pogrešno shvatio naš govor kojim smo se izražavali, jer niko ne poznaje naše tajne niti osjećaje do Uzvišeni Allah koji je o svemu najbolje obavješten!
Zahvala pripada Uzvišenom Allahu, i neka su salawati i selami na Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we selleme, a potom:

Odabir lijepih fraza putem kojih će se postići cilj našeg govora je djelo kojim se treba da služi svaka obazriva i taktična osoba, a naročito ako joj bude povjerena neka odgovornost, poput držanja hutbi, ili pri govoru na radiju ili u novinarstvu… I općenito, svaki govornik treba da bude mudar, tako da odabire najodgovarajuće riječi za ona mjesta koja su tim riječima najprikladnija, a i u vremenu koje je za to najpovoljnije!

U hadisu kojeg bilježi imam Muslim, a koji se prenosi od Ebu Katade, radijallahu ‘anhu, se kaže da je neki čovjek došao Allahovom poslaniku, sallallahu ‘alejhi we selleme, pa kazao: „Kako postiš?“ Ove riječi su uznemirile Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we selleme, pa je Omer, nakon što je primjetio njegovu ljutnju, rekao: „Zadovoljni smo da nam Allah bude naš Gospodar, islam vjera, a Muhammed poslanik! Utječem se Allahu od Allahove srdžbe i od srdžbe Njegovog poslanika!“ Ove riječi je stalno ponavljao sve dok se njegova ljutnja nije umirila, a zatim je upitao: „O Allahov poslaniče, šta ima onaj koji je čitavo vrijeme postio?“ Reče: „Takav niti je postio, a niti je iftario!“ Reče: „A šta ima onaj koji dva dana posti, a jedan iftari?“ Reče: „Pa zar je to neko u mogućnosti da čini?“ Reče: „A šta je sa onim koji jedan dan posti a drugi iftari?“ Reče: „To je Davudov, alejhis selam,  post!“ Reče: „A onaj koji posti jedan dan, a dva dana iftari?“ Reče: „Volio bih da ja to mogu podnijeti!“ Zatim je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we selleme, rekao: „Tri dana od svakog mjeseca, i ramazan do ramazana, to je, u stvari, post čitavog vremena! Za post u vrijeme dana Arefata se kod Allaha nadam da će biti kefaret (da će očistiti grijehe) za godinu prije i godinu poslije njega, a za post u danu Ašure se nadam da će biti kefaret za proteklu godinu!“

Ova Omerova metoda treba da bude primjer svakom muslimanu! Dakle, da, prilikom razgovora sa drugim, čovjek traži najodgovarajuće riječi i da njegov govor bude tako izrečen da njim bude zadovoljan njegov sugovornik! Posebno treba da obrati pažnju na psihičko stanje sugovornika i njegov stepen! Kako bi se ovo ostvarilo, musliman bi trebao da izabere lijepe govorne fraze, te da dobro razmisli o svom govoru prije nego li ga izusti, a sve kako bi bio najpovoljnije izrečen.

Razmislimo o Omerovim, radijallahu ‘anhu, metodama! Uspio je da ostvari krajnju želju prethodnog pitaoca, a da pri tome uopće nije razbuktao ljutnju Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we selleme. Bile su to veoma mudre metode koje je Omer, radijallahu ‘anhu, na ovom ali i na mnogim drugim mjestima koristio! Među takvima je i vjerodostojno zabilježena priča o Poslanikovom, sallallahu ‘alejhi we selleme, izoliranju od njegovih žena, neka je na sve njih Allahovo zadovoljstvo, a koja se prenosi od Džabira, radijallahu ‘anhu. Tada je Omer zatražio dozvolu od Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we selleme, da uðe kod njega, a nakon toga mu se ljubazno i prijatno obraćao što ga je oraspoložilo, a nakon toga je odabrao pogodno vrijeme da ga priupita o onome što je želio.

Ono na što želim da posebno obratimo pažnju je to, da naš cilj, do kojeg nastojimo da doðemo, ima mnogo puteva koji vode do njega! Neki od njih su toliko naporni i toliko teški da ponekad čovjek bude i upropašten a da prije toga ne stigne do tog svoga zacrtanog cilja. Neki putevi su lahki i ne zahtjevaju poseban napor da se njima hodeći doðe do cilja. Meðutim, često se desi da se uputimo najtežim i najnapornijim putem, a da po strani ostavimo one lahke puteve, a to je sve zbog našeg nemara i neznanja!

Slično ovome je i da’wet (poziv) ka istini. Ponekad ga zaogrnemo veoma lošim i odbojnim izrazima koji obesnaže naš zacrtani cilj, a ponekad ga dostavljamo sa lijepim, ugodnim i odabranim riječima koje pogaðaju dušu slušaoca, koje uništavaju postojeće smutnje kod njega koje su mu mogle nauditi, ili koje raspiruju i bude njegovu, već dugo zamrlu, poletnost ka činjenju dobra.

Ova navedena priča o Omeru i ashabu koji su pitali Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we selleme, me je podsjetila na priču o jednom halifi. Naime, u njoj se kaže da je taj halifa usnio kako mu svi njegovi zubi ispadaju, pa je zatražio od tumača snova da mu taj njegov san protumače. Jedan mu reče: „Sva tvoja porodica će umrijeti, samo ćeš ti ostati!“ Kad mu je ovo rekao, on naredi da ga izudaraju i otjera ga! Zatim je zatražio drugog tumača, a on mu reče: „Eh, ovo ti je muštuluk! Dugo ćeš živjeti!“ Nakon ovih riječi halifa je naredio da mu se daruju nagrade i ovaj tumač postade blizak tom halifi, iako mu je kazao isto značenje kao njegov prethodnik! U svojim opaskama, a nakon što je ovaj slučaj spomenuo, Es-Serahsi je kazao: „Ove obje stvari su po svom značenju identične. Zbog toga svaki čovjek treba da obrati pažnju na svoje izražavanje…“ Nakon ovoga je spomenuo slijedeće: „Ako bi bio zarobljen neki musliman i njegov sin, pa ovi budu htjeli da ih ubiju, te kaže otac: „Prvo ubijte moga sina, ne bi li mu Allah dao nagradu za njegovu pogibiju.“, tada bi on bio griješan zbog tih svojih riječi, svejedno, da li to oni učinili ili ne, jer ih je potaknuo da učine grijeh prema Uzvišenom Allahu. Ali, ako bi kazao: „Želio bih da moj sin prvo postigne nagradu za pogibiju, zato me ne ubijte prije njega.“, tada bi se ponadao da on nije nimalo griješan!“

Sa ovim se želi kazati da čovjek treba dobro da obrati pažnju na svoje izražavanje, te da izabere najljepše fraze pri svom govoru. čovjekov jezik je njegov najvažniji zastupnik! Zbog toga, ako se ne korigujemo pri našem izražavanju onda kada se obraćamo drugima, tada ćemo, možda, biti primorani tražiti izvinjenje od onoga koji je pogrešno shvatio naš govor kojim smo se izražavali, jer niko ne poznaje naše tajne niti osjećaje do Uzvišeni Allah koji je o svemu najbolje obavješten!

Također, korisno bi bilo da znamo da do pohvalnih ciljeva trebamo da se koristimo onim metodama koje neće proizvesti nikakvu smutnju nit će nas dovesti u neke neprilike, koliko god za to imali mogućnosti! To je naša obaveza! Pametan je onaj koji ima sposobnost da spozna veće dobro izmeðu dva postojeća dobra i manje zlo izmeðu dva zla!

Zbog toga je posebna obaveza hatibima koji su se popeli na mimbere da’weta da obrate pažnju na svoj govor kako bi postigli svoje želje! Koliko li smo samo puta primjetili jedinstven cilj kod dvojice ljudi, od kojeg je prvi rastjerao ljude a drugi ih privolio ka tom cilju. Dakle, iako su im mišljenja bila jednaka, jednog od njih posebno ljudi hvale, dok drugog kritikuju i grde!

Istinu je rekao Ibn El-Kajjim, rahimehullahi, kada je kazao: „Koji god pametan i inteligentan čovjek razmisli i dobro prouči ovu procjenu, zapazit će da većina ljudi prihvata odreðeni pravac i tekst koji je iskazan sa posebnim izrazima, a odbacuje neki drugi koji je kazan sa drugim riječima. Ovakve stvari sam i ja lično primjetio u, Allah najbolje zna, kolikom već broju knjiga. Koliko se samo puta desilo da se neko udalji od istine samo zbog ružnog izražavanja…“

Molim Uzvišenog Allaha da nas uputi na naljepši moral, riječi i djela, jer ka tome niko ne upućuje do samo On! Neka su salawati i selami na našeg poslanika Muhammeda, na njegovu porodicu i ashabe!

Prvi put objavljeno: subota, 11 Kolovoz 2007 03:59

X