ISTAKNUTORekaik

3kviews

Poštuj sebe

Piše: Mr. Haris Hećimović

 U prepunom Mekanskom haremu, tavafeći oko časne Kabe, pritom vodeći grupu bosanskih hadžija, poguran velikom masom ljudi iza sebe, bio sam primoran gurnuti ljude ispred. Hadžija kojeg sam direktno svojim tijelom gurnuo, misleći da sam to namjerno uradio, uputio mi je riječi koje su ostale odzvanjati u mojoj glavi do danas. “Poštuj sebe, brate moj!”, bile su riječi hadžije iz Egipta. Naš kratki dijalog nakon ovih riječi potpuno je nebitan. Poštuj sebe, ostala je lekcija za čitav moj život. Ovo su riječi koje odgajaju čovjeka ukoliko o njima razmišlja. Poštovanje samog sebe u duhu islamskih vrijednosti, institucija je koja će postaviti na tron svakog onog ko je zdravorazumski percipira i realizuje u svom životu. Dubina ovih riječi seže do kur’anskih ajeta i hadisa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, odlikovao se nebrojenim posebnostima, od kojih Uzvišeni Allah izdvaja jednu, kojom ga opisuje u časnoj Knjizi. Uzvišeni kaže: “Ti si zaista (Muhammede) na najvećem stepenu lijepog ponašanja” (El-Kalem, 4). I zaista, pogledamo li njegov kompletan život, shvatit ćemo da je Muhammed, alejhis-selam, posjedovao osobine kojima je postavio obrazac ponašanja koji odiše savršenstvom i koji je do kraja sačuvan neumrljan bilo kakvim prizemnostima ili nedoličnostima. Allah u ovom ajetu nije rekao: “Ti si zaista, Muhammede, vlasnik najljepšeg ponašanja”, kao što je to uobičajeno u arapskom jeziku, jer u tom slučaju ne bi se podrazumijevala gotova savršenost. Zato, ajet kaže: “…na najvećem stepenu lijepog ponašanja”. Ovakav jezički stil govori nam jednu prefinjenu stvar, koja može biti vezana samo za jednog čovjeka u ljudskom rodu. On, Muhammed, odlikuje se vrhuncem lijepog ponašanja i bolje od toga nije moguće, niti njemu priliči išta manje od toga!

Svevišnji Gospodar u Kur’anu se zaklinje raznim stvarima. Njegova zakletva upućuje na iznimno veliku bitnost onoga čime se kune. Te zakletve su stvari, koje su, prije svega, bitne za čovjeka, te ih Gospodar naglašava zaklinjući se njima. Jedna od Allahovih zakletvi nalazi se u suri El-Hidžr i glasi: “A života mi tvoga (Muhammede)…” (El-Hidžr, 72). Kakav je to život koji je proživio Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, da se i sam Tvorac zaklinje njime? Bez ikakve sumnje, radi se o savršenstvu koje je ostalo normativ po kome se mjeri svako ponašanje od postanka svijeta, pa do Sudnjega dana.

Samopoštovanje u duhu islama neminovno proizvodi poštovanje prema drugim ljudima. Ono čovjeku gradi sistem vrijednosti na osnovu kojeg će zaštititi vlastiti integritet, ali i lišiti neugodnosti njegovu okolinu, bez obzira na heterogenost sredine u kojoj se nalazi. Čovjek koji poštuje sebe, neće sebi dozvoliti da izgovori ružnu riječ, napravi neprimjerenu grimasu, ili uradi nešto što mu ne priliči. Ukoliko se na taj način odgoji, onemogućit će svakog drugog da naruši njegov ponos i ličnost kakvu je izgradio. Jer, čovjeku koji ne vodi računa o svom ponašanju prema drugim ljudima i koji često čini pogreške, bez imalo sumnje, ljudi će uzvratiti sličnim ili čak gorim ponašanjem. Društvo će ga automatski postaviti na nezavidno mjesto i prema njemu će se odnositi bez poštovanja.

Drugi plod samopoštovanja jeste ponosan i odmjeren stav, koji bez izgovorene riječi, izaziva poštovanje i dozu onog pohvalnog opreza prema vama. Na taj način sebe ćemo zaštititi neugodnosti od onih koji, upravo, nemaju samopoštovanja te su spremni napasti ili dovesti u neugodnu situaciju ljude koji im ništa nisu uradili, ali su, u isto vrijeme, odavali utisak da ih se može napasti, uvrijediti i napraviti im problem.

Islam je lijepo ponašanje! Nemoguće je biti dobar vjernik, musliman, a imati ružno ponašanje. Tvoj odnos prema okolini piše stranice tvoje biografije u podsvijesti ljudi, te oni na osnovu toga zauzimaju stav prema tebi. Mnogo je primjera ljudi koji izvršavaju redovno ibadete koje nam je Tvorac naredio, ali su omraženi u društvu. Njihova veza sa Allahom nije ih dovela do mjere koja je neophodna da bi bili dobri vjernici, uvijek u pomoći drugima, dobronamjerni i prijatni. To u konačnici govori da njihova veza sa Allahom nije sagrađena na zdravim temeljima, ali time se neće baviti nijedan vjernik koji posjeduje samopoštovanje, i neće to nikada nikome reći, ni pomisliti.

Samopoštovanje u svjetlu islama, pored navedenih stvari, gradi u čovjeku osjećaj za pravdom i pravednošću. Takav čovjek neće dozvoliti da se u njegovom prisustvu dešavaju loše stvari. On je uvijek na strani onoga kome se čini nepravda i staje u njegovu odbranu. Autori sire navode slučaj koji se desio na putu hidžre muslimana iz Meke u Medinu. Naime, jedan od muslimana jahao je na konju i svojom neopreznošću uzrokovao pad jedne starije žene. To je vidio Bilal, radijallahu anhu, koji je uzviknuo: “Teško ti se na Dan kada se budu vagala djela!” Ovi ljudi, koji su najbolja generacija, nisu podnosili raskalašenost i nemarnost jakih prema slabima.

Neki je čovjek došao Aliji b. Ebu Talibu, koji je bio halifa, da mu kaže svoju potrebu. Radilo se o siromahu koji nije imao dovoljno sredstava da prehrani sebe i svoju porodicu. Bila je noć. Prije nego što je ušao ovaj čovjek, Alija je ugasio fenjer kako ne bi vidio unesrećeno i poniženo lice čovjeka koji je bio primoran zatražiti njegovu pomoć. Samopoštovanje Alije izgradilo je obrazac ponašanja koji mu nije dozvolio da umanji ponos drugih ljudi. Ummet Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, u potrebi je da vrati ovaj nivo međuljudskih odnosa, do kojeg mora postepeno doći. Ova generacija morala bi sebi dati zadatak da bar promijeni modernu izreku koju su ustanovili konvertiti u islam, a koja glasi: “Da sam upoznao muslimane prije nego što sam spoznao islam, nikad ne bih prihvatio islam.” Istinita izreka koja govori o pogubnom nivou stanja muslimana u vremenu u kojem živimo. Ti muslimani smo upravo mi.

Musliman koji poštuje sebe, pomaže druge ako je u mogućnosti. Zahvalnost koju osjeća prema Allahu pretače u pomoć drugima, onim što je Uzvišeni podario njemu, a pri tome ne očekuje pohvale niti zahvalnost od ljudi, već se trudi pobjeći od njih skrivajući svoja djela. Zejnulabidin, unuk Alije, radijallahu anhu, pomaže desetine porodica u Medini, donoseći im hranu na kućni prag. To radi noću, prekrivenog lica, kako ga niko ne bi vidio i prepoznao. Nakon smrti Zejnulabidina, ljudima više nije stizala hrana. Tek tada su shvatili da je on bio njihov pomagač. Musliman, sljedbenik Muhammeda, ne hvališe se svojim dobrim djelima, ne iznosi ih javno ako ne mora, i osjeća nelagodu kada mu se drugi zahvaljuju ili ga hvale. Dakle, duša koja je plemenita, i koja poštuje sebe, posvećena je djelima kojima će učiniti zadovoljnim Gospodara Koji ju je stvorio.

“Poštuj sebe brate moj”, motiv je koji te pokreće da gradiš svoju ličnost shodno uputi Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Pokreće te da iz stanja letargije i nemara ustaneš i pokreneš niz pozitivnih procesa u svom i životu onih koji te okružuju. Tjera te da izađeš iz zone komfora i boriš se sa izazovima današnjice. Traži od tebe ulaganje većeg truda i savladavanje prepreka koje prosječni nisu u stanju savladati, i kroz taj trud promiče te u svijet ponosnih, odvažnih, uglednih i uspješnih. Stavljaju te na mjesto ka kome drugi gledaju iz žablje perspektive. Ono što si izgradio takvim životnim stilom počinje da postaje cilj onih koji su na početku ili su izgubili kompas u životu. Ti postaješ primjer vjernika kakav treba da bude. Knjige koje si pročitao i životne lekcije koje si naučio treba da protkaju tvoj život i iscrtaju najljepše puteve na dunjaluku. Puteve koji će u širokom luku zaobilaziti sitničarenje, grijehe, prevare, laži, nepravdu, i sve ono što islam zabranjuje. Puteve koji će prolaziti kroz cvjetne vrtove dobrih djela, lijepog ponašanja, iskrenog osmijeha, razumijevanja, poštovanja sebe i drugih. Takav put nema kraja, on uvijek i iznova ima samo nastavak, koji će se pretočiti u putovanje kroz Allahov Džennet u kome će biti neprestano uživanje i nagrade koje nam je Allah obećao.

 

El-Asr, br. 108.