ISTAKNUTOSira

Prva prisega na Akabi

553pregledi

Jedanaeste godine po poslanstvu došlo je do plodonosnog i blagoslovljenog susreta između Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i nekolicine stanovnika Medine, koji je rezultirao time da je već naredne, dvanaeste godine po poslanstvu, u toku hadžskih obreda, grupa od dvanaest ljudi došla iz Medine u Meku i tom prilikom susreli su se s Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, i dali mu prisegu. Bila je to Prva prisega na Akabi. (Buhari, 3892, i Muslim, 1709)

Prvi ambasador islama

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sa ovom skupinom u Medinu je poslao Musaba b. Umejra kako bi ih podučavao Kur’anu i propisima islama. (Buhari, 3925)

Druga prisega na Akabi

Trinaeste godine po poslanstvu, u periodu obreda hadža, skupina iskrenih vjernika, koja se sastojala od sedamdeset muškaraca i dvije žene, došla je u Meku s namjerom da se susretnu s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem (Ahmed, 15798). Kada su se susreli sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, dali su mu prisegu. Bila je to Druga prisega na Akabi. Tom prilikom, ensarije, tj. došljaci iz Medine, obećali su Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, da će njemu i njegovim ashabima pružiti pomoć, podršku i zaštitu, te da će dosljedno izvršavati sve ono što od njih budu tražili Allah i Njegov Poslanik. Nakon prisege, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, među njima odredi dvanaest starješina koji će biti predstavnici svoga naroda. (Ahmed, 15798)

San o Medini

Aiša, radijallahu anha, pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Usnio sam mjesto vaše selidbe. Vidio sam zemlju obraslu palmama koja zbog soli u njoj nije mnogo plodna. Smještena je između dva crna, krševita kamenjara.” Nakon što je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ovo ispričao, u Medinu su se preselili oni koji su imali namjeru seliti, a u nju se vratio i neko od onih koji su već ranije bili iselili u Abesiniju. (Buhari, 2297)

Ashabi se sele u Medinu

Nakon druge prisege na Akabi, muslimani se polahko počeše iseljavati u Medinu, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zajedno sa svojim vjernim prijateljem Ebu Bekrom, radijallahu anhu, ostao je u Meki čekajući dozvolu od svoga Gospodara da i on učini hidžru.

Pokušaj atentata

Početkom četrnaeste godine po poslanstvu, predvodnici Kurejša skovaše podao i opasan plan: jednoglasno su odlučili da ubiju Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i tako ga se konačno riješe. Međutim, Uzvišeni je Allah raskrinkao njihove spletke i sačuvao Svoga Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pa im je on neopaženo umakao. (Ahmed, 3485)

Povjerljivi

I prije nego što će postati poslanik, a i nakon toga, mekanski idolopoklonici svoje su najvažnije i najvrednije stvari ostavljali na čuvanje kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. Ovako su postupali jer su u njega imali potpuno povjerenje i znali su da je pošten i iskren. Prije nego što će učiniti hidžru, potvrđujući još jednom svoj besprijekorni moral, poštenje i čestitost, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zadužio je Aliju b. Ebu Taliba, radijallahu anhu, da sve povjerene vrijednosti, koje su se nalazile kod njega, vrati njihovim vlasnicima. (Bejheki, 12697)

Hidžra

Nakon što je Svevišnji Allah dozvolio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da učini hidžru, on je u vrijeme podnevske žege otišao svom vjernom prijatelju Ebu Bekru es-Siddiku, radijallahu anhu, koji je, shodno prethodnom dogovoru, pripremio sve što je bilo potrebno za dugi put. U četvrtak, dvadeset sedmog safera, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i Ebu Bekr, radijallahu anhu, krišom su se zaputili ka pećini Sevr, koja se nalazi na istoimenom brdu smještenom južno od Svete džamije u Meki, na udaljenosti od sedam kilometara otprilike, i u njoj se od idolopoklonika skrivali naredne tri noći. (Buhari, 3905)

Idolopoklonici su organizirali potjeru za njima i, pokušavajući da ih pronađu, došli su i do pred sami ulaz u pećinu Sevr, međutim, Uzvišeni Allah učinio ih je slijepim pa niti su ih vidjeli niti su shvatili da se oni kriju u pećini. Kada je Ebu Bekr, radijallahu anhu, vidio stopala progonitelja, rekao je Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem: “Allahov Poslaniče, da neko od njih samo pogleda u svoja stopala, vidio bi nas!” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: “O Ebu Bekre, šta misliš o dvojici s kojima je Allah treći?” (Buhari, 3653, i Muslim, 2381). U vezi s tim događajem, Allah je objavio: “Ako ga vi ne pomognete – pa pomogao ga je Allah onda kad su ga oni koji ne vjeruju prisilili da ode, kad je s njim bio samo drug njegov, kada su njih dvojica bila u pećini i kada je on rekao drugu svome: ‘Ne brini se, Allah je s nama!’” (Et-Tevba, 40)

Vlasnica dvaju pojasa

Esma, kćerka Ebu Bekrova, radijallahu anhuma, kazala je: “Kada su htjeli poći za Medinu, Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i Ebu Bekru spremila sam hranu, pa sam rekla svome ocu Ebu Bekru da nemam ništa čime bih privezala zavežljaj sa hranom, osim svoga pojasa, a on mi reče: ‘Pocijepaj ga!’ Tako sam i uradila, pa su me nakon toga prozvali Zatun-nitakajn – Vlasnica dvaju pojasa.” (Buhari, 3907)

 

Iz knjige:

Upoznaj Poslanika u nekoliko minuta

Naslov originala: اَلسِّيرَةُ النَّبَوِيَّةُ فيِ دَقَائِقٍ / Es-Sīretun-nebevijja fī dekāik

Autor: Dr. Nasir b. Musfir el-Kureši ez-Zehrani

Prijevod: Amir Durmić

Recenzija: Prof. dr. Zuhdija Hasanović i prof. dr. Fuad Sedić

________________

X