HUTBE

Zulum (nasilje) i zulumćari (nasilnici) modernog doba

Hatib: Nezim Halilović Muderris
Braćo i sestre u islamu! Danas 29. rebiu-l-evvela 1432.H., 04. marta 2011. godine, uz Allahovu, subhanehu ve te’ala, pomoć govorim na temu Zulum (nasilje) i zulumćari (nasilnici) modernog doba. Zulum  je braćo i sestre jedan od velikih grijeha, koji je prisutan u različitim oblicima, vremenu i prostoru, a svojstven je samo zlim pojedincima i grupama. Zulum (nasilje) možemo podijeliti u tri vrste: 1. Prema Allahu, subhanehu ve te’ala, kroz širk (pripisivanje druga), što je najteži oblik nasilja, 2) Prema samome sebi, kroz slijeđenje strasti i činjenje grijeha i 3) Prema drugim ljudima, kroz nasilje u raznim oblicima.
Naša današnja tema je inša-Allah vezana za ovaj treći oblik nasilja, a posebno za zulum vladara. Kada se rasprostrani nasilje u jednom društvu, onda se podiže bereket i umanjuje dobro, a rasprostranjuju bolesti i kazne. Nasilje je, braćo i sestre, odvratno i štetno, a poseno kada dolazi od onih koji su odgovorni i koji su na vlasti, jer bi oni trebali da štite svoje potčinjene od nasilja, a ne da ga provode.
Kaže Allah, subhanehu ve te’ala, u 42. i 43. ajetu Sure Ibrahim:  ”A ti nikako ne misli da Allah ne motri na ono što rade zulumćari! On im samo pušta do Dana kada će im oči ostati otvorene,(42) i kada će žureći uzdignutih glava, netremice gledati; a srca će im prazna biti.”(43)
Allah, subhanehu ve te’ala, motri nasilnike i ostavlja ih do određenog roka, a na Sudnjem danu, će dobiti zasluženu kaznu, kao što stoji u hadisu koji bilježi imam Buharija: Prenosi Ebu Musa El-Eš’ari, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah uistinu pušta nasilnika, ali kada ga zgrabi, ne ostavlja ga!” Pa je proučio: Eto, tako Gospodar tvoj kažnjava kad kažnjava sela i gradove koji su nasilje činili. Kažnjavanje Njegovo je zaista bolno i strašno. (Suretu Hud: 102) (Buharija)

Braćo i sestre! Svjedoci smo u posljednjih dva mjeseca dvije velike narodne revolucije u Tunisu i Egiptu, dvije zemlje u kojima je decenijama vladala klasična diktatura i iste su smatrane tipičnim policijskim režimima. Narodi te dvije arapske zemlje su u tom periodu iskusili sve oblike nasilja vlasti i kada je taj zulum doživio kulminaciju, obični ljudi, a na prvom mjestu omladina su podigli svoj glas kroz mirne demonstracije, koje su kao dokaz okrutnosti tih režima donijele i desetine šehida, ali je na kraju došlo do pada ta dva okrutna režima.

Sedamanesti dan zaredom se u Libiji, još jednom od simbola diktature vodi borba za slobodu libijskog naroda, ali ta borba odnosi mnogo više žrtava, jer je libijski režim jedan od najokrutnijih, tako da je do sada po podacima Human Rightsa ubijeno preko 6000 libijaca. Predsjednik Libije Muamer El-Gadafi i njegovi sinovi koriste sve raspložive snage i materijala dobra sa ciljem ostanka na vlasti. Veći dio zemlje je elhamdu lillah pod kontrolom naroda i očekivati je skori pad tog stravičnog libijskog režima.
O kakvom diktatoru, zločincu i monstrumu se radi svjedoči i to da je Gadafi osamdesetih godina prošloga stoljeća, omladinu koja mu se usprotivila sakupio na trg i u toku ramazana na očigled naroda povješao, a one koji su uspjeli pobjeći van Libije je ubijao, jednog po jednog, rukama plaćenika, koji su po povratku u zemlju zauzimali visoke položaje.

Gadafi je ukinuo sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a umjesto toga je napisao “Zelenu knjigu”, koja je bila obavezno štivo za Libijce. Uveo je socijalizam i ograničio privatno vlasništvo na jednu kuću i jedno auto, a strogo je zabranio trgovinu. Donosio je zakone po vlastitom hiru i u svoju ličnu korist. Muslimane koji praktikuju islam i drže se džemata je nazivao otpadnicima, dok je sve one koji su imali ikakve veze sa islamom zatvarao. Tako je 28./29. juni 1996. godine, na zahtjev jedne grupe islamskih zatvorenika da im se poboljšaju uslovi u zatvrou, poslao bližeg rođaka da ih “prevaspita”, a on je nakon što ih je okupio u zatvorsko prostoru naredio da se njih 1200 poubija i ovaj zločin je poznat pod imenom “Krvoproliće u zatovru Ebu Selim” u Tripoliju.

Malo Bošnjaka zna da je Libija cijelo vrijeme oružane agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu podržavala Srbiju, koju je bez obzira na embargo, snabdijevala sa naftom, pod izgovorom da Srbi vode pravednu borbu protiv Bosne i Hercegovine, koja se odcijepila od Jugoslavije. Libija je među posljednjima poslije Dejtona priznala Bosnu i Hercegovinu, a u redovima njegove vojske i policije ima veliki broj Srba, u ovom slučaju plaćenih ubica. Kada su 17. februara 2011. godine, u Bengaziju, drugom po veličini libijskom gradu započele demonstracije, Gadafi je naredio da se protiv demonstranata upotrijebi sva raspoloživa vojna sila, tako da je samo za dva dana ubijeno preko 1000 ljudi, a prošle nedjelje je samo u Tripoliju ubijeno još 2000 ljudi.

Gadafi je sa 27 godina života došao na čelo Libije i cijelo vrijeme je finansirao ratove širom svijeta, ali na račun vlastitog naroda kojeg je ugnjetavao.

Ono što možemo i trebamo kao muslimani je da damo otvorenu podršku libijskom narodu, da budemo zahvalni libijskim mladićima, koji su u toku oružane agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, zajedno s nama se borili u redovima Armije Republike Bosne i Hercegovine, da upućujemo iskrene dove Allahu, subhanehu ve te’ela, da im da skoru pobjedu i slobodu i da ako bude potrebno, pružimo im i finansijsku pomoć!

Kaže Allah, dželle še’nuhu, u Kudsi hadisu:  
Prenosi Ebu Zerr El-Gifari, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Rekao je Allah, dželle še’nuhu: “Moji robovi,  Ja sam zaista zabranio sebi zulum i učinio Sam ga zabranjenim među vama, pa ne činite nasilje!…” (Muslim)

Kada je Omer ibn Abdu-l-Aziz, unuk Omera ibn El-Hattaba i po mišljenju velikog broja uleme 5. halifa Hulefair-rašidina, izabran šurom za halifu, ustao je i kazao: “Ljudi, ja sam iskušan sa ovim, bez moga mišljenja i traženja i bez konsultacije sa muslimanima, pa se ja odričem toga i zato izaberite nekoga za halifu, sa kime ćete biti zadovoljni!” Povikaše muslimani svi u jedan glas: “Mi smo te izabrali Halifo muslimana i zadovoljni smo sa tobom!” Omer zadrhta zbog velikog emaneta i ode kući, sav potišten, kao da mu je neko umro. Upita ga supruga: “Šta ti je Omere?” Reče: “Plači Fatima, jer je tvoj muž preuzeo brigu o muslimanima!” Omer je kada je ovo kazao imao na umu riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, upućene Ebu Zerru El-Gifariju, radijallahu anhu, kada je tražio od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da mu povjeri namjesništvo:
“Ebu Zerre, vidim te slabim (za to), to je uistinu emanet i na Kijametu poniženje i kajanje, osim onoga ko ga istinski prihvati i ispuni obaveze!” (Muslim)

I zbog toga je Omer ibn Abdu-l-Aziz plakao kada je imamio muslimanima, a kada je učio Suru Es-Saffat, od početka, pa kada je došao do ajeta: وَقِفُوهُمْ إِنَّهُم مَّسْئُولُونَ  i zaustavite ih, oni će biti pitani!(24), zaplakao je i ponavljao je ovaj ajet, dok nije izgubio svijest.
Ebu Bekr, radijallahu anhu, je kazao: “Slabić od vas je kod mene jak sve dok ne postigne svoje pravo, a snažan od vas je kod mene slab, dok od njega ne povratim ono što mu ne pripada!”
Pisao je namjesnik jedne pokrajine halifi Omeru Ibn Abdu-l-Azizu: “Našem gradu je potrebno da promijenimo ogradu (zidine)!” Halifa Omer mu je odgovorio: “Zaštiti svoj grad sa pravednošću i očisti njegove puteve od nasilja!”
Kaže imam Ibn Tejmije: “Allah će sačuvati pravednu nevjerničku državu, a neće sačuvati nepravednu muslimansku državu!”
A šta je onda sa vladarima ummeta, koji se žele dograbiti vlasti po svaku cijenu, a kada do nje dođu, ni po koju cijenu je se ne žele odreći, dok im ne dođe Melek smrti?
Braćo i sestre, budimo iskreni Allahovi, subhanehu ve te’ala, robovi, natječimo se u dobru i čuvajmo se zuluma!

Molim Allaha, subhanehu ve te’ala, da nas učvrsti na putu islama, da pomogne našoj braći u: Palestini, Čečeniji, Afganistanu, Iraku, Sudanu, Tunisu, Egiptu, Libiji, Jemenu i na svakom mjestu gdje su ugrožena prava muslimana, da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti, da nam oprosti grijehe i uvede nas u obećani džennet, u društvu sa poslanicima, iskrenim, šehidima i dobrim ljudima!

Sarajevo: 29. rebiu-l-evvel 1432. po H. / 04. mart 2011. god.      
Hutba: Džamija “Kralj Fahd”
Nezim Halilović Muderris

Print Friendly  Zulum (nasilje) i zulumćari (nasilnici) modernog doba pf button both



X