Impress your next Christmas party with a stylish cake that both delicious creative.. True sneaker heads treat their sneakers the way women treat those little dogs, we clean, walk and show our sneakers off to everyone. Following scientific investigation, the snake will be mounted for exhibition at the museum for about five years, and then returned for exhibition at Everglades National Park. cheap jerseys MaryJane stil skor har varit i stil i rtionden, och sm flickor br dem mer i r n ngonsin. She was waiting to sing about a different star. wholesale nba jerseys It was never sloppy, just about ease.. A stated progressive discipline program becomes a contract between the employer and the employee. cheap nfl jerseys In the latter phases, Kallis was involved in series wins across the cricketing world, including back to back triumphs in England and Australia. This was just an empty tin, it wouldn say anything to me. You heard me correctly, three dimensional shoes. cheap mlb jerseys Yet others argue that the cost of conservation is not a cost at all, rather, that it can prove to be quite lucrative. Of course while there are two ways for a team to rebuild, through the draft is the traditional way. cheap nfl jerseys We prefer not to see great numbers of shocking or tragedy porn threads and feel that this isn't the most appropriate forum for those types of topics. wholesale nba jerseys As one half of the legendary Texas rap outfit UGK and after more than two decades in the music industry, Bun B is still considered one of the most influential contemporary rappers. cheap Super Bowl jerseys It just a forlorn, heartbreaking image that tells the reality of what happening.

wholesale mlb jerseys

On the day of a game, players gather in the morning for a hour shoot around and also to review film of that night's opponent. Curabitur malesuada eros libero, vitae pellentesque turpis ullamcorper ut. Not just the vehicle, it the complete system that has to be set up for something like this to be useful. wholesale mlb jerseys "We pride ourselves in trying not to turn the ball over and not make penalties," he said.

cheap nba jerseys

Tralee on Saturday last with 3 teams competing the Kerry, Limerick 'B' and West Tipperary. cheap nba jerseys Pan Pan leads the independent sector for its bold production of Beckett's Embers, and its director Gavin Quinn is nominated for two shows: Embers and Opera Theatre Company's Carmen. This is classic referred pain, where the pain coming from an internal organ, the heart, is shifted or referred to an external location, the left arm or the shoulder. wholesalejerseysi Our EMT thus far in January was 5 on January 1st and, looking at the models in your weather blog on Thursday, January 10th, it looks like we might not get much colder than that, which would be our first zone 6 winter, with the highest EMT on my 50 year graph and perhaps in history.". Here are some additional tips you should keep in mind when shopping for shoes.. wholesale mlb jerseys Chelsea are yet to improve on their 20m bid for Fiorentina winger Juan Cuadrado.. cheap jerseys "The quality of RONE is exceptional," he says. wholesale jerseys I could go on. Sending the right message was as easy as shopping in the "career woman" section.. Rashid Ghazi, a partner in the Paragon Marketing Group that selects and promotes high school games for ESPN, said the Jordan connection was a factor in selecting the game, but it also matches two of the top three or four teams in their respective states. I'm Rosalyn and that's how you can become a better cheerleader..

Žena i fitna

Piše: Halil ef. Makić

(Odgovor na tekst „Kako je nastala ‘fitna’ o ženi u islamu?“ autora dr. Benjamina Idriza, objavljenom u Preporodu (Islamske informativne novine) br. 22/1080, od 15. Nevembra 2016).

Autor, dr. Benjamin Idriz, se u gore navedenom tekstu osvrnuo na nekoliko hadisa koje bilježe imam Buhari, Muslim i dugi hadiski autoriteti, za koje je pokušao dokazati da su ništavni i da ih treba odbaciti, a sve u svrhu zaštite prava žene i njenog javnog angažmana u svrhu dobrobiti zajednice.

Ideja da se muslimanki povrati njena stvarna uloga u društvu je dobra, ali pripisivati grijeh hadiskim autoritetima za prenošenje predaja koje su, prema autoru, ključni faktor u oblikovanju pogrešne slike o ženi i njenoj ulozi u društvu, je, uistinu, ne samo neargumentovano već i prehrabro.

Smatram da metoda, koju je dr. Benjamin Idriz koristio pri osporavanju predaja kojih je naveou u svome tekstu, nije validna, naučna, objektivna, niti je donijela ikakva korisna ploda, osim pouke kako se ne može pisati o islamskim naučnim disciplinama, te kako se racio može pogrešno instrumentalizirati.

To se može sasvim jasno vidjeti kada se uzmu u obzir naučne discipline – posebno u oblasti hadisa i fikha, kroz sva stoljeća islama – koje precizno određuju smjer i put izvlačenja šeriatskih propisa, iznošenje kritika na račun predaja i slično.

Autor gore navedenog teksta, prihvata kritike neke islamske uleme na račun određenih prenosioca hadisa ali ne prihvata njihov konačan stav po pitanju tretmana istih kada je u pitanju prihvatanje njihovih predaja. Autor je spreman prihvatiti predaje koje, prema njegovom mišljenju, afirmativno govore o ženi, ali spreman je negirati predaje koje, opet prema njegovom mišljenju, neafirmativno govore o ženi – a bilježe ih isti hadiski autoriteti – pokušava ih osporiti i to na tri načina:

  1. Pokušaj osporavanja isnada (lanca prenosioca istih), što čini dosta nespretno i, smatram, neodgovorno.
  2. Tvrdnjom da se predaje kose sa Kur’anom i zdravim razumom.
  3. Pozivanjem na nauku. No, nije sasvim jasno šta u tim tekstovima – koje ćemo kasnije navesti – oponira naučnim činjenicama.

Autor,  ne prihvata za ženu hadiski atribut: ‘fitna’ (u značenju iskušenja, izazova i slično) jer se taj izraz u Kur`anu ne navodi u tom značenju, kada je žena u pitanju.

Kakvo je obrazloženje?!

Zamislimo osobu koja ne prihvata da daje zekat na imetak prema standardima koje je odredio Allahov Poslanik, s.a.v.s., uz obrazloženje da to ako nije precizirao Allah da Vjerovjesnik, s.a.v.s., nema pravo uraditi! Ili ako neko odbije da klanja neki namaz četiri, tri ili dva rekata, uz obrazloženje da to nije u skladu sa Kur’anom, jer se ne spominje namaz kroz brojke rekata. Odakle pravo Vjerovjesniku, s.a.v.s., da to određuje ako Allah to u Kur`anu nije odredio?!

Jednostavno, ta logika nema mjesta ovdje jer „Allahov Poslanik ne govori po hiru svome – to je samo objava koja mu se obznanjuje…“ (An-Nedžm 3 i 4).

I šta ima sporno u hadisima koji ženi „dodjeljuju titulu“ fitne?  Da uopšte nema hadisa ili ajeta dovoljno je pozabiviti se poviješću, vlastitim iksustvom i priznanju ljudi… i vidjeti da je žena, zaista, fitna.

Zar nam povijest ne svjedoći o propasti čitavih civilizacija zbog žena? Zar nam mnogi znani i neznani ne uništiše svoj lijepi i harmonični život zbog žena? Uništiše imetak zbog žena. Kolju i ratuju zbog žena. Šta tu ima nejasno?

Ženi nema potrebe niko pripisivati smutnju (fitnu), jer je ona stvarno fitna. To je njena priroda po kojoj ju je Allah stvorio i ona za to nije odgovorna. Ona je odgovrna samo onda  ukoliko se ne drži onih normi koje je Allah propisao kako ne bi izazivala mušku požudu i bila uzrok nereda i fitne u zajednici.

To što sada društveni kontekst želi od žene napraviti ono što ne želi Allah, problem je naše nesposobnosti i naše manjkavosti da se s time uhvatimo u koštac,  a nisu problem riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a niti priznati islamski autoriteti.

Autor je samo ovlaš i parcijalno koristio hadiska djela kako bi opravdao zacrtanu teoriju o potlačenosti žene u islamskom društvu a koja je, implicite, svoje nadahnuće crpila iz najoriginalnijih hadiskih djela čime je srozala muslimanku, potpuno ugrozila njen položaj i ostavila je na margini povijesnog toka muslimanskih naroda.

Da  položaj žene u muslimaskim društvima nije na zadovoljavajućem nivou to je istina, ali pripisivati takvo njeno stanje hadiskim tekstovima ili nesposobnosti velikana ovog umeta da iste na vrijeme odbace, to je, uistinu, presmjelo.

Pogotovo je presmjelo pokušavati – bez jasne naučne metodologije – odbaciti one autentične predaje koje je ulema ummeta prihvatala i prenosila kroz stoljeća. Presmjelo je smatrati da nisu primjetili da se iste kose ni sa Kur’anom i sa razumom. Takav pristup svetim tekstovima,  širom otvara vrata postepenom odbacivanju svega što nam se u islamu, po našem ukusu, ne sviđa. A ljudskom nefsu se mnogo toga od Objave ne sviđa, jer Objava želi odgojiti nefs, usmjeriti ga i staviti ga razumu pod kontrolu. Ali, nefs se ne želi ukrotiti.

Desila se – kod autora – potpuna zamjena teza. Nije žena zapostavljena zato što su muslimani čitali te ‘diskriminirajuće’ tekstove i vjerovali u njih, već zato što ih: nisu čitali, ili jesu ali ih nisu razumili, ili su ih, svjesno ili nesvjesno, ignorirali.

Zamjena teza desila se i onda kada je autor, hadis iz Muslimova Sahiha (1139) shvatio kao „usporedbu žene sa magarcem i psom“, te mu je zasmetalo što su takve predaje uopće prisutne. Spornu – po autoru – predaju prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Namaz će prekinuti žena, magarac i pas, a od toga se štiti nečim poput (veličine) naslonjača sedla.“

Allahov Poslanik, s.a.v.s., ne uspoređuje ženu sa magarcem i psom već govori o onim faktorima koji mogu poremeti čovjeka u namazu. Takvom logikom moguće bi bilo iz ajeta koji zabranjuje ženidbu mušrikinje, zatim ajeta koji zabranjuje ženidbu bludnice i ajeta koji zabranjuje ženidbu majke, kćerke, sestre, tetke itd., ustvrditi da Allah upoređuje čestitu majku, kćerku, sestru itd. sa mušrikinjom i sve njih zajedno sa bludnicom. A istina je da ove stvari imaju samo isti propis a različit razlog. Mušrikinja se ne smije ženiti zbog svoga višeboštva, bludnica zbog nemorala a majka zbog srodstva.

Žena može muškarcu poremetiti namaz zbog svoje fitne a magarac i pas (crni) zbog sasvim drugih razloga. Nigdje tu nema poređenja žene i životinja osim u propisu, identično prethodno pojašnjenim ajetima koji zabranjuju ženidbu određenim ženama.

Upravo autoriteti, koji prenose pomenute predaje, svjedoče o veoma uspješnom i aktivnom angažmanu žene u njihovom dobu a i u godinama prije njih. Vjerodostojne predaje o aktivnom učešću sahabijki s Poslanikom, s.a.v.s., u javnom životu, u nauci, u borbama, prenijeli su časni imami koji su predmet autorove kritike?

Osvrnimo se na te velikane koji, prema autoru, bilježe diskriminirajuće hadise:

Imam Zehebi (umro 748. god. po Hidžri) u svom djelu „Mizanul-I`tidal“ – koje govori o kritici ravija – spominje nekoliko hiljada preniosioca među muškarcima koje su muhadisi optužili za nepouzdanost, a onda dodaje: “A nisam saznao ni za jednu ženu u koju se posumnjalo a niti ijednu koju su odbacili.”

Imam Ibn Asakir (umro 571. god. po Hidžri) imao je preko 80 (osamdeset) žena šejhova (učitelja) od kojih je uzimao znanje.

Poznati muhadis Ebu Muslim El-Ferahejdijj  nauku je prepisivao od 70 (sedamdeset) žena.

Imam Sujuti (umro 911. god. po Hidžri) znanje je uzimao od mnogih žena koje su bile muhadisi, fekihi i hafizi. Svoje djelo „Bugjetul-Viaa’“ završio je navođenjem lanca žena pred kojima je čitao (uzimao znanje) a gdje prednjači poznata Ummu Hani` bint Hasan el-Hevrejnii. Zatim: Hadžer bint Muhammed el-Misrijjeh, Ummul-Fadl bint Muhammed el-Makdisijjeh, Nešvan bint Abdullah el-Kenanijj, Kemalijjeh bint Muhammed ibn Ebu Bekr el-Džurdžanijj, Emmmetul-Halik bint Abdul-Latif el-Akabijj, Emmet-Aziz bint Muhammed el-Embasijj, Fatima bint Alijj ibnul- Jesir, Hadidža bint Ebul-Hasan el-Mulkin.

Mnoge su žene bile šejhovi imamima poput Šafije, Buharije, Ibn Halkana, Ibn Hibbana… (Pogledati knjigu „Audetul-Hidžab” 2/565-580).

Na kraju teksta dr. Benjamin Idriz donosi četiri veoma neobična zaključka od kojih – zbog prostornog ograničenja – izdvajam samo jednu njegovu rečenicu: „Prvo: odbiti predaje koje nadmašuju ljudske sposobnosti, kao one koje govore o stvaranju čovjeka. Samo Stvoritelj može opisati način stvaranja svijeta i čovjeka, a nipošto ljudi, čak ni Poslanik, a.s., jer je on bio samo čovjek, bešer kao svi ostali, i sve što ga je Allah informisao stoji svakako u Kur’anu: Ti reci: „Ja sam zbilja čovjek kao i vi…“ (završen citat)

Gornja teza nije istinita! Uzvišeni Allah je podučio Vjerovjesnika, s.a.v.s., mnogim propisima vjere o kojima nije detaljno govorio u Kur’anu. Obredi hadždža, propisi posta, način klanjanja, način izdvajanja zekata, propisi nasljednog prava, propisi bračnog prava, propisi trgovine, propisi džihada, nagrade i kazne za razna učinjena djela itd.; u detalje je pojašnjeno praksom i riječima Muhammeda, s.a.v.s.

Ako odbijemo takvu vrstu predaja, kako eksplicite traži autor, onda kako možemo tražiti poštovanje ostalih predaja?!  Samo zato što ih razum prihvata? Čiji razum?

U tom slučaju, temelji vjere bi ostali neobjašnjeni. Bilo kakv aradnja oko Kabe mogla bi biti hadždž. Koliko god udijelili od imetka, izvršli bi Allahovu volju, kako god se molili – naravno, ne čineći širk i slično – mogli bi ustvrditi da smo postupili po Allahovom zakonu.

U tom slučaju islam bi bio vjera bez ikakvih razumnih okvira i sa, samo Allah zna, koliko mezhaba gdje gotovo nijedan ne bi bio nalik onom drugom. Islam bi bio jedan nakaradni kostur bez ikakvih mišića, bez jasnih kontura koji bi ukazivao na neskladan poredak. Ako nas je Allahov Vjerovjesnik, s.a.v.s., mogao podučiti kako da Allahu robujemo, a to je mogao samo onako kako ga je Allah podučio, jer samo Allah zna kako se Njemu najbolje robuje –zašto bismo isključili mogućnost da ga je Allah podučio i onim naukama koje nadmašuju ljudsku sposobnost poimanja?!

On, sallallahu alejhi ve sellem, jeste samo čovjek, ali čovjek kojem se objavljuje božanski zakon i to je ono čime se vjerovjesnici, alejhimus-salatu ves-salem, odlikuje nad ostalim ljudima.

Ova teza, koliko ja mogu shvatiti, u nekim narednim konsenkvencama itekako implicira odbacivanje sunneta Muhammeda, s.a.v.s., čime bi islam ostao bez svog drugog ključnog izvora koji je najbolji tumač Kur’ana i najbolji orijentir intencija Allahovih riječi.

Osvrt na dva ključna hadisa koja je dr. Benjamin Idriz pokušao osporiti.

Prvi hadis:

Navodeći hadis o ženama kao fitni: “Poslije sebe nisam ostavio veću fitnu (smutnju) koja je štetnija za muškarca nego žena.” (Buhari, 18/4808 i Ahmed bin Hanbel, Musned, V, 200, 210).

Dr. Benjamin Idriz konstatira: „U lancu prenosilaca gore citiranog hadisa (i sličnih njemu) je ključna osoba Sulejman bin Tarhan et-Tejmi. U njegovoj biografiji stoji da je bio veliki pobožnjak, ali i da je u predajama hadisa činio “tedlis” (Pogledaj: Mizzi, Tehzibu-l-kamil, XII, 5; Zehebi, Mizan, II, 212; Ibn Hadžer, Tehzibu-l-tehzib, II, 410.–411. Ali Osman Ateš, Hadis Temelli Kalip Yargilarda Kadin, Beyan, Istanbul 2002, str. 47–48). ‘Tedlis’ znači pripisivanje hadisa nekom, od koga hadis nije direktno čuo. Hadisi u kojima postoji ‘tedlis’ ne mogu biti vjerodostojni, bez obzira na to ko taj hadis bilježi. Imam Šu’be je rekao: ‘Tedlis je brat laži.’ U lancu prenosilaca ovog hadisa, u predaji Ahmed bin Hanbela, stoji Hušejm b. Bešr. On je od učenjaka hadisa, također optužen da je pravio ‘tedlis’…“ (završen citat).

Autorova kritika seneda (lanca prenosioca) hadisa je neosnovana i na nju su učenjaci islama (hadiskih znanosti pogotovo) odavno dali odgovore i pojašnjenja vezano za sumnje ove vrste.

Hadisi koji prenose „mudellisi“ mogu biti vjerodostojni i to je jasno pojašnjeno od strane kompetentne uleme. Pregledom hadiskih znanosti, naći ćemo da su prva djela nastala u oblasti hadiske terminologije, koja, između ostalog, tretira i ocjene ravija. Ta djela se javljaju u četvrtom hidžretskom stoljeću. O tome su pisali Ebu Abdullah el-Hakim, Ebu Nuajm, Hatib el-Bagdadi i drugi. Među prvima koji je napisao cjelovito djelo iz oblasti Terminologije hadisa (mustaleh el-hadis) bio je  imam Ibn es-Salah (Abdur-Rahman ibn Usman ibn Musa el-Kurdi eš-Šehrezuri, umro 643. god. po Hidžri). To njegovo djelo je poznato pod nazivom „Mukaddimetu Ibn es-Salah“. Komentar na dotično djelo napisao je Hafiz Zejnud-din Abdur-Rahim ibnul-Husejn El-Iraki (umro 806h.) i nazvao ga „Et-Takjid vel-iidah šerh Mukaddimeti Ibn es-Salah“.

Veoma vrijedno djelo iz te oblasti napisao je i imam šejhul-islam Muhjud-din Ebu Zekerijja En-Nevevi (631-676h) a nazvao ga je „Et-Takrib vet-tejsir li ma’rifeti sunenil-beširin-nezir“. Komentar na ovo Nevevijevo djelo napisao je imam hafiz Dželaluddin es-Sujuti (849-911h.) i naslovio ga „Tedribur-ravi fi šerhi takribin-Nevavi“.

Nakon što je naveo dvije najpoznatiije vrste tedlisi (tedlisul-isnad i tedlisuš-šujuh) i podjelu učenjaka oko (ne)prihvatljivosti ove prve vrste imam Ibn es-Salah, rahimehullah, navodi riječi imama Šu’be koji je žestoko osudio tedlis u isnadu te rekao: “Tedlis je brat laži.“ A onda imam Ibn es-Salah kaže: „Ovo je pretjerivanje od Šu’be i moguće ga je shvatiti u svojstvu velike osude i klonjenja toga (tj. tedlisa).“ Nakon toga on pojašnjava ovu mes’elu te kaže: „A ispravno je razlučiti to, te ono što prenosi mudellis izrazom koji podrazumijeva više značenja i kojim ne pojašnjava slušanje i spojenost (seneda), njegov propis je propis mursel predaja, sa svim njenim vrstama. A sve ono što prenosi pojašnjavajući spojenost poput izraza „čuo sam, pričao nam je, obavijestio nas je“ i slično njima pa to je prihvaćeno i koristi se kao dokaz. U oba Sahiha (Buhari i Muslim) i ostalim mjerodavnim knjigama hadisa ove vrste je veoma mnogo, poput (predaja) od Katade, el-A‘meša, dvojice Sufjana, Hišam ibn Bešira i drugih…“ (Pogledati: „Et-Takjid vel-iidah šerh Mukaddimeti Ibnus-Salah“ str. 82., od imama Irakija).

Gotovo iste riječi navodi i imam Nevevi, rahimehullah, u svom djelu „Et-Takrib“. (Pogledati: „Tedribur-ravi fi šerhi takribin-Nevavi“ 1/263-265 od imam Sujutija).

Dakle, kada ravija optužen za tedlis jasno naznači „čuo sam, pričao nam je, obavijestio nas je“ onda se ta predaja prihvata. I kod imam Buharije i kod imama Muslima ovaj uvjet je ispunjen.

Kod imama Buharije spomenuti ravija Sulejman et-Tejmijj jasno kaže: „Čuo sam Ebu Usmana en-Nehdijja, od Usame ibn Zejda, r.a., od Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je rekao: Poslije sebe nisam ostavio fitnu (smutnju) štetniju za muškarce nego što su žene.“ (Buhari 5096. u knjizi o braku, poglavlje 18.).

U predaji kod imama Muslima stoji: kaže Ibn Muaz: Pričao nam je Mu’temir ibn Sulejman i kaže: moj otac (tj. Sulejman et-Tejmijj) kaže: „Pričao nam je Ebu Usmana en-Nehdijja, od Usame ibn Zejda ibn Harise i Seida ibn Zejda ibn Amra ibn Nufejla da su njih dvojica kazivala od Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je rekao: „Nisam poslije mene ljudima ostavio fitnu (smutnju) štetniju za muškarce nego što su žene.“ (Muslim 6946. u knjizi o „er-Rikak“, prvo poglavlje).

Dalje, autor kaže: Osim toga, ovaj hadis se prenosi sa “an” što znači “od”, a to znači da prenosilac prenosi hadis od drugog prenosioca. Tada koristi riječ an. Jedna određena skupina uleme kaže da ova vrsta hadisa ulazi u skupinu da’if, tj. slabih hadisa.“ (završen citat).

Da, ima u tim senedima „an“ što znači „od“, ali ne od osporavnog ravije već od drugih od kojih se takav način prenošenja hadisa uopšte ne dovodi u pitanje jer nema optužbe za tedlis. I takvih predaja – kako kažu i imam Ibn es-Salah i imam Nevevi – u oba Sahiha (Buhari i Muslim) ima jako puno.

Drugi hadis

Dr. Benjamin Idriz kaže: Tekst predaje: “’O žene, dajite sadaku i tražite oprost od Allaha, jer sam vidio da ste vi najbrojniji stanovnici vatre.’ Jedna od prisutnih i razboritih žena reče: ‘A zašto smo mi Božiji poslaniče najbrojniji stanovnici vatre?’ Reče Poslanik: ‘Dosta proklinjete i poričete pravo muža. Nisam vidio nekoga kao vas da ima krnjaviju pamet i vjeru, a da vještije nadvlada razumnog čovjeka.’ Reče žena: ‘O Božiji poslaniče, šta se podrazumijeva pod nepotpunošću pameti i vjere?’ Reče Poslanik: ‘Krnjavost mozga je kada svjedočenje dvije žene vrijedi kao svjedočenje jednog muškarca, to je krnjavost mozga. Ostaje nekoliko dana ne klanjajući i ne posteći uz ramazan, što predstavlja krnjavost vjere.'” (Ahmed bin Hanbel, Musned, II. 373–374).“

Nakon toga on navodi još izvora ove predaje koju prenosi nekoliko ashaba i jedna sahabijka, te konstatira: „Kao što se vidi, gotovo svi prenosioci ovih predaja (osim jedne koju prenosi Ibin Mesudova supruga Zejneb) su muškarci. Poznato je da je ova, na početku poglavlja citirana predaja, nastala kada je Poslanik, a.s., ostavio muške džematlije i otišao u zadnje safove, u skupinu žena i obratio se samo njima. Postavlja se pitanje, kako mogu biti muškarci prenosioci ove predaje, u jednoj skupini gdje su bile samo žene!? Zbog čega nisu ove predaje nastale od brojnih žena, koje su bile prisutne, nego od odsutnih muškaraca? Stvar koja je za sebe ili po sebi zanimljiva. (Pogledaj: H. Šefkatli Tuksal, Kadin Karšiti Söylemin Islam Gelenegindeki Izdüsümleri, str. 126.)…“ (završen citat).

Stvar može za sebe ili po sebi biti (ne)zanimljiva ali ni u jednom slučaju hadis ne može zbog toga biti odbačen. Šta ima čudno u tome da su ovaj govor Allahovog Poslanika, s.a.v.s., prenijeli neki ashabi (muškarci) ako se ima u obzir da je govor izrečen na javnom mjestu (musalli) gdje su svi (i muškarci i žene) sa njim, s.a.v.s., zajedno – kako stoji i kod imama Buharije (304 i 1462) i kod Muslim (2048) – klanjali jedan od dva Bajrama?!

Kakvi bi nam to rezoni i pravila trebali biti pa da dokazujemo da ovi spomenuti ashabi to nisu mogli čuti?! Jedino u slučaju da su tu bile samo žene ili da je on, s.a.v.s., to njima kazivao u užem krugu i toliko tiho da to više liči na šaputanje nego na bajramsko obraćanje. Zdrava logika to teško može odobriti. Zanimljivo je da to nisu primjetili ni najpoznatiji komentatori Buharije i Muslima imami Ibn Hadžer i imam Nevevi, a ni ostali učenjaci!

A muškarci su tom prilikom bili tu. Jer kada se Allahov Poslanik, s.a.v.s., tog Bajrama, nakon održane hutbe, usmjerio prema ženama kako bi im se obratio – a „on oslonjen na ruku Bilala“ – rekao im je “… udjeljujte sadaku jer će većina vas biti džehennemsko gorivo.“ Nakon što je završio govor one su svoje nakite, naušnice i veliko zlatno prstenje stavljale na Bilalovu odjeću koju je on bio razgrnuo. (Buhari, 977-979 i Muslim, 2048).

Sama činjenica da je sličnu predaju prenijela Zejneb, r.a., žena Abdullaha ibn Mes`uda, r.a., – Buhari (1462 i 1466), Muslim (2318) i Ahmed (16180) – te da ona nije primjetila ništa sporno, dovoljno služi kao odgovor na iznijete sumnje. I ne samo to, ona je poruku shvatila toliko ozbiljno da je otišla svome mužu Abdullahu, r.a., te ga zamolila da ode Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., da ga upita da li je dovoljno to što ona udjeljuje svome mužu i jetimima pod njenim skrbništvom – kojima je i inače udjeljivala – ili mora dijeliti i ostalima osim njih. Nakon što joj je on rekao da to ona pita, ona je otišla Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pitala ga o tome i dobila odgovor da za to „ima dvije nagrade; nagradu za rodbinsku vezu i nagradu za sadaku“ i da su „njen muž i njena djeca najpreči kojima treba udjeljivati.“

Ne treba nimalo čuditi što je ovo prenijela samo jedna od žena jer su većinu predaja prenijeli pojedinci ili manje skupine ashaba. Na oprosnom Hadždžu, primjera radi, bilo je oko sto hiljada ashaba ali su Poslanikov, s.a.v.s., govor, tog Bajrama, prenijeli rijetki od njh. Nema tu ništa nelogično i nejasno.

Autor iznosi još jedan prigovor na datu predaju te kaže: „Osim toga, u lancu prenosilaca ovih predaja su ljudi koji su problematični: takav je bio Said bin Ebi Said Kejsan el-Makburi… i Suhejl bin Ebi Salih Ebu Jezid el-Medeni“…“ Zbog toga što među prenosiocima ovih predaja postoje ljudi koji su kritizirani sa slabim pamćenjem i koji ne mogu biti instanca argumentacije ihtidžadž, ne možemo prihvatiti da su ovi ljudi prenosili vjerodostojnu predaju…“  (završen citat)

Ni jedan ni drugi, od ova dva pomenuta prenosioca, nisu ravije predaje kod imama Buharije i Muslima. Imam Buhari ovaj hadis navodi u više verzija i na nekoliko mjesta svog „Sahiha“ (304, 956, 977, 978, 979 1462, 1466, 1951 i 2658) od Ebu Seida el-Hudrija, Ibn Abbasa i Džabira ibn Abdullah, radijallahu anhum. Ni jedna verzija tog hadisa nema dvojicu pomenutih ravija.

Imam Muslim u svom Sahihu (hadis br. 241) navodi ovu predaju od Abdullaha ibn Omera, r.a., sa lancem ravija u kojem nema ni jednog ni drugog od gore spomenutih. Imam Muslim spominje i jedan drugi isnad (predaja 243) – samo isnad – gdje se spominje El-Makburi, ali to je samo jedna od verzija isnada, a koji se veže za Ebu Hurejru, radijallahu anhu.

Imam Ebu Davud (4667) i imam Ibn Madžeh (4003) navode ovaj hadis od Abdullaha ibn Omera, r.a., čiji sened nema nijednog od ove dvojice pomenutih ravija.

Što se tiče Suhejla ibn Ebi Saliha njega spominje samo imam Tirmizi u svom „Sunenu“ (2613) kod navođenja isnada koji seže do Ebu Hurejre, r.a..

Imam Ibn Hadžer u svom djelu „Tehzibut-Tehzib“ 4/34 (br. 2414) donosi opširniji pregled stavova hadiskih stručnjaka kada je u pitanju osporeni ravija Seid bin Ebi Seid Kejsan el-Makburi. Ahmed je za njega rekao: „Nema smetnje u njemu“, Ibn Medini, Ibn Sa’d, El-Adželijj, Ebu Zur’a i Nesa’ijj su za njega rekli: „Pouzdan/sikatun“. Ebu Hatim je rekao: „Iskren/saduuk“. Ibn Adijj je rekao: „Nadam se da je bio od iskrenih jer niko o njemu nije govorio ništa do dobro“.

Imam Ibn Hadžer tu navodi i riječi nekih koji kažu da je bio pouzdan ali se četiri godine prije smrti umno poremetio. Pečat svemu tome imam Ibn Hadžer dao je u djelu „Takribut-tehzib“ (br. 2321) gdje ga je okarakterisao kao „pouzdan/sikatun“.

A predaje takvih ravija – to spominju i imam Ibn es-Salah („Et-Takjiid vel-iidah“ str. 391) i imam Nevevi („Tedribur-ravi..“ 2/895) – prihvataju se ukoliko se zna da ih je prenosioc od njega čuo prije nego se onaj od koga prenosi umno poremetio, a ne prihvataju se ako ih je čuo nakon njegova umnog poremećaja.

Zatim, imam Ibn Hadžer u svom djelu „Tehzibut-Tehzib“ 4/239 (br. 2769) kada navodi stavove hadiskih učenjaka po pitanju Suhejla ibn Ebi Saliha Ebu Jezida el-Medenija spominje i mnoge hadiske velikane koji su ga smatrali pouzdanim, kao što je Ibn Ujejneh, imam Nesa‘ijj, Ibn Sa‘d – koji je za njega rekao „pouzdan, s mnogo hadisa“ – El-Hakim – koji za njega kaže „Suhejl je jedan od stubova hadisa“. Uz sve to, Muslim jeste uzimao hadise od ovoga ravije ali imam Buhari nije, za što je imam Dare Kutni rekao da „ne vidi (imamu Buhariji) nikakvog opravdanja za to.“

Za kraj riječi Muhammeda Asada: „Upravo kao što život nekog muslimana treba biti usmjeren prema punoj i bezrezervnoj saradnji između njegovog duhovnog i tjelesnog ja, tako i vođstvo našeg Poslanika obuhvaća život kao složenu suštinu, cjelovitost moralnih i praktičnih, individualnih i socijalnih manifestacija. To je najdublje značenje sunneta. Kur’an kaže: „Nipošto, tako mi Uzdržavatelja! Oni neće uzvjerovati sve dok te (o Poslaniče) ne prihvate za suca u svemu o čemu se ne slažu međusobno i dok onda u svojim srcima ne budu slobodni od bilo kakve zapreke za prihvatanje tvoje odluke i dok se ne prepuste njoj u potpunoj predanosti.“ (4:65) „Kaži (o Poslaniče): Ako volite Boga, slijedite me, i Bog će vas voljeti i oprostiti vam vaše grijehe: Bog je veliki opraštač, darovatelj milosti!’ Kaži: ‘Pazite na Boga i Poslanika!’“ (3:31-32)

Poslanikov Sunnet je drugi izvor islamskog prava. Moramo smatrati sunnet kao jedino obavezujuće objašnjenje kur’anskih učenja, kao jedino sredstvo izbjegavanja stalnih nesuglasica koje se tiču njihovog tumačenja i prilagođavanja praktičnoj upotrebi. Mnogi kur’anski ajeti imaju alegorično značenje i mogu se shvatiti na različite načine. A ima, nadalje, mnogo pitanja praktične važnosti kojim se Kur’an ne bavi eksplicitno. Duh koji prevladava u Svetoj knjizi u svemu je zacijelo uniforman; ali izvesti iz njega praktičan stav koji treba usvojiti nije u svakom slučaju lahka stvar. Sve dok vjerujemo da je ta knjiga Božija Riječ, savršena po obliku i svrsi, jedini logični zaključak je da ona nije nikada bila namijenjena upotrebi neovisno o osobnom vođstvu Poslanika koje je odlično u sustavu njegovog sunneta; a naš razum nam kaže da ne bi nikako moglo biti boljeg tumača kur’anskih učenja od njega preko kojeg su ona objavljena čovječanstvu.

Tako dolazimo do vrlo važnog pitanja u pogledu autentičnih izvora koji nam otkrivaju Poslanikov život i njegove izreke. Izvori su dakle hadisi, usmene predaje izreka i djelovanja Poslanika koje su njegovi ashabi prenosili i koje su kritički sakupili u prvim stoljećima islama. Mnogi savremeni muslimani izjavljuju da bi bili spremni slijediti sunnet kada bi bili uvjereni da se mogu osloniti na korpus hadisa na kojima on počiva. Postalo je nekako moda ovih dana poricati, u načelu, autentičnost većine hadisa i, prema tome, cijele strukture sunneta. Postoji li ikakvo znanstveno jamstvo za takav stav? Postoji li ikakvo znanstveno opravdanje za odbacivanje hadisa kao pouzdanog života islamskog prava?“

(Vratiti se na njegovo djelo „Islam na raspuću“)

A sva zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova.

Objavljeno u preporodu br. 24/1080, 15 decembar 2016 g.

 




X