Zašto je u većini zemalja svijeta zabranjeno homoseksualacima da darivaju svoju krv?

Piše: dr. Adem Zalihić

Zašto je u većini zemalja svijeta zabranjeno  homoseksualacima da darivaju svoju krv? upitnikU Bosni je već odavno na sceni tihi rat za ozakonjenje, a potom i širenje homoseksualizma.  Obzirom da smo društvo u tranziciji, a koje pored ostalog karakteriše i razmahana korupcija, lobiranjem i potkupljivanjem uz pomoć istomišljenika iz regiona i sa zapada, i domaći momci su krenuli u ofanzivu.   Već smo u situaciji ne samo da  niko od uticajnih i poznatih ličnosti ne smije ništa javno reći protiv toga, već se polako pojavljuju i prvi javno deklarisani homoseksualci, koji se sve glasnije bore za svoja prava koja im eto uskraćuju “primitivni” Bosanci i Hercegovci. Po uzoru na svoje kolege sa Zapada bilo kakvo spominjanje homoseksualaca sa kojim oni nisu zadovoljni karakteriše se kao homofobno, primitivno, diskriminirajuće. Jedno od  njih je uzburkalo našu javnost i nagnalo na  protest troje studenata Filozofskog fakulteta u Sarajevu, koji su se pobunili zbog navodno diskriminirajućeg formulara u kojem je navedeno da aktivni homoseksualci ne bi trebali davati krv. Uprkos nepobitnim dokazima o načinu nastanka, dobijanja i širenja HIV infekcije domaći borci za ljudska prava homoseksualaca hoće da prisile “primitivne” Bosance i Hercegovce da im oni doniraju krv. Međutim čak i u zemljama gdje je  ova populacija mnogo jača  nego u BiH donesen je zakon   na osnovu medicinskih statistika koje su neumoljive o načinu nastanka, dobijanja i širenja HIV infekcije kako je   zabranjeno  donirati krv homoseksualcima. Zabrana je prisutna u Americi, Irskoj, Izraelu, Finskoj, Njemačkoj Malti, Holandiji, Islandu, Norveškoj, Portugalu, Filipinima, Sloveniji, Švicarskoj, Turskoj, Alžiru, Austriji, Belgiji, Kanadi, Kini, Hong Kongu, Hrvatskoj, Českoj Republici, Danskoj, Estoniji, Grčkoj,  itd. Dok je u Velikoj Britaniji, Francuskoj i Japanu djelimično ukinuta zabrana darivanja krvi  homoseksualcima i to na način i pod uslovima da homoseksualci koji žele darivati svoju krv moraju dokazati da najmanje proteklu godinu  dana nisu imali aktivne seksualne odnose sa drugim muškarcem.

Homoseksualna zarazna bolest

Zašto svijet još uvijek, uprkos jakom i bogatom homoseksualnom lobiju, uporno ustrajava u nametanju strogih zabrana da homoseksualci darivaju krv drugim ljudima? U Sjedinjenim Američkim Državama jaki homoseksualni lobi je uspio promijeniti mnoge zakonske zabrane u svoju korist, kao što su prošle godine uspjeli izglasati zakon da homoseksualci mogu biti pripadnici američke vojske. Sve su uspjeli izlobirati ali nikako ne uspijevaju izlobirati skidanje zabrane da se od njih uzima krv i daje drugim ljudima. Nema nijednog čovjeka na svijetu, koji želi sebi sigurnu zdravu budućnost, da će pristati da mu se da krv uzeta od nekog homoseksualca. Iako mnogi ne smiju javno govoriti, svi se boje SIDE.

Pored niza zaraznih bolesti koje se nesumljivo povezuju sa homoseksualnim odnosom, AIDS je najopakija bolest, bolest koja se prenosi i putem zaražene krvi.

AIDS je bolest koja slijedi nakon infekcije sa HIV-om. HIV ostaje u tijelu različit period, mjesecima pa čak i godinama prije nego se bolest, zvana AIDS, klinički manifestuje. Iako se bolest ne razvije odmah,  nakon infekcije sa HIV-om, ljudi sa HIV infekcijom su jako opasni po društvo jer su izvor infekcije i mogu širiti virus dalje, na druge ljude.

Medicinski strtučnjaci su izdiferencirali nekoliko rizičnih grupa ljudi sa velikim rizikom za dobijanjem AIDS-a.  To su prije svih sljedeće tri rizične kategorije :

– Homoseksualci (biseksualci)

– Promiskuitetne osobe

– Intravenski narkomani

Postoje tri glavna načina prenosa HIV-a:

1. seksualni kontakt (homo- i heteroseksualni).  Mnogo se lakše prenosi homoseksualnim kontaktom,  zbog velike mogućnosti oštećenja kože i sluznice.

2. kontakt sa krvlju

  • kontaminiranim špricama, iglama (narkomani)
  • § transfuzija krvi
  • § transplantacija organa

3. kontakt majka-dijete

  • za vrijeme trudnoće preko posteljice i u toku porođaja
  • § za vrijeme dojenja preko mlijeka

Stotine miliona je oboljelih širom svijeta, a desetine miliona umiru svake godine. No, do sada nije pronađen uspješan lijek protiv side. Virus HIV-a kao i virus gripe, stalno mijenja antigene koje u sebi sadrži, tako da je teško pronaći novu vrstu vakcine za  različite antigene koji se stalno mijenjaju. Liječenje može ponuditi privremenu pomoć, ali su lijekovi izuzetno skupi te stoga dostupni samo malom broju ljudi. Takođe  imaju velika neželjena dejstva po ljudski organizam. Rezultati su loši, jer se ne otklanja uzrok. Liječe se samo simptomi bolesti. Svi koji obole od AIDS-a trpe ogromnu patnju i na kraju umiru.

Od prvih mjeseci epidemije AIDS-a američki doktori i naučnici su bili apsolutno svjesni da je nova bolest homoseksualno zarazna te su je i nazvali pravim imenom GIRD (Gay-related immune deficiency ili homoseksualno uslovljen nedostatak imuniteta) Naime ova opaka bolest otkrivena je u  SAD u ljeto1981. kod pet  do tada zdravih homoseksualaca koji su oboljeli od upale pluća, i 26 do tada zdravih homoseksualaca koji su oboljeli od malignog tumora krvnih sudova. Ubrzo je otktrivena i kod Haićana kjoji su nepravedno optuženi kao rizična grupa, da bise kasnije ustanovilo da je posljedica homoseksualnog prenosa. Jevrej Root Bernstein još osamdesetih godina je tvrdio da je HIV bio bezazlen (ubikvitaran) virus te da je mutirao u homoseksualnom crijevu (“sindrom homoseksualnog crijeva”).

”Od pojave AIDS pa do 1. jula 1993. U SAD je ukupno prijavljeno 302 000  odraslih bolesnika i adolescenata sa AIDS-om. Do sada ih je umrlo približno 60%. Većina bolesnika  (56%) su muškarci homoseksualci u kojih će se AIDS pojavljivati i u buduće u velikom broju.

U početku epidemije na Haitiju bolest su primarno širili muškarci odnosom sa drugim muškarcima,koji su međutim bili biseksualci. Ovi su inficirani muškarci biseksualci počeli inficirati svoje heteroseksualne partnere, i sredinom 1980-tih heteroseksualno širenje postaje glavni put prijenosa,uz sve veći broj inficiranih žena.Usporedo sa ovakvim kretanjem povećavala se i inficiranost dojenčadi.” (Principi Interne medicine, Harrison 2005)

Epidemiološke studije u SAD prepoznale su pet rizičnih skupina odraslih osoba koje mogu oboljeti od AIDS-a. Homoseksualci i biseksualni muškarci čine najveću grupu,oko 70% opisanih i registriranih slučajeva. Seksualni put je sigurno najčešći put. U SAD-u najveći broj bolesnika čine homoseksualci i biseksualni muškarci,najveći broj infekcija seksualnim putem događa se između homoseksualaca. U SAD tipični odrasli bolesnik s AIDS-om je mladi homoseksualac ili ovisnik o drogi. ”(Osnove patologije, S.L. Robbins 1995)

Zbog svega ovoga načnici su bolest nazvali kao što smo i kazali GIRD (Gay-related immune deficiency ili homoseksualno uslovljen nedostatak imuniteta). No međutim homoseksualni lobi Amerike i zapadne Evrope kreće u akciju i prisiljava naučnike da promjene ime bolesti jer je, Bože moj nedopustivo da se na tako brutalan način diskiminira ova populacija i GIRD preko noći postaje AIDS (Sindrom stečenog nedostatka imuniteta), što u suštini i jeste, jer ove osobe nisu se rodile sa nedostatkom imuniteta već su ga stekli. Ali nedozvoljava se nauci da kaže gdje i kako ti ljudi stiču taj nedostatak.

Nasilni lobi

I nećete naći medicinske knjige da se homoseksualnost ne opisuje kao poremećaj ili uzrok ordređenih bolesti, ali homoseksualni lobi se ne predaje. Uspijevaju prisiliti Svjetsku zdravstvenu organizaciju (WHO) da  se u desetoj reviziji Međunarodne klasifikacije bolesti, povreda, i uzroka smrti rađenoj od 1983-1992 izjasni da homoseksualnost nije više poremećaj. U prethodnoj devetoj reviziji, još uvijek je bio poremećaj, u petom poglavlju te revizije  pod šifrom 302 “seksualne nastranosti i poremećaji”. Nakon brisanja iz međunarodne klasifikacije bolesti  stiču  mogućnosti da se bore za ozakonjenje njihovih  brakova i da nameću ljudima svoju nastranost, čega smo svijedoci i kod nas u Bosni. Svaka zdrava  i dobronamjerna osoba zapitat će se kako je onda moguće da WHO zauzme ovakav stav olakšavajući  širenje ovog nastranog polnog općenja, a time i pojava miliona oboljelih od, AIDS-a prije svega, ali i sifilisa, gonoreje, mnogih malignih tumora, koji su se pojavili nakon pomenute odluke WHO?

Da bi shvatili ovaj problem navest ćemo samo neka svjetska imena javnih ličnosti iz  politike, filma, sporta, muzike isl. koja se javno deklarišu kao homoseksualci, a time i  svakom pametnom čovjeku  signaliziraju da stoje iza  i  bore se za širenje ove nastranosti. Takođe nam to govori I o  snazi I uticaju te populacije na svakodnevni život. Ako bi krenuli hronološkim redom onda bi morali prvo spomenuti Rock Hadson “prisni prijatelja” bivšeg američkog predsjednika Ronalda Regana, Marlon Branda,  James Dean i Elenoru Roosvelt, bivšu prvu damu-suprugu predsjednika SAD-a Franklina. D. Roosvelta, Keith Boykina, pomoćnik predsj. Clintona.  Od muzičara  tu su  Freddie Mercury pjevač Queen-a, jedne od najpopularnije rok grupe na svijetu,  George Michael, David Bowie, Elton John a od sportista pooznata svjetska teniserka Martina Navratilova. Kada su u pitanju današnji političari tu su  Gido Vestervele, ministar vanjskih poslova  Njemačke, Elio Di Rupo, premijer Valonije (Belgija), Klaus Voverajt, gradonačelnik Berlina, Bentrand Delanoe gradonačelnik Pariza, Islandska premijerka Johanna Sigurdardottir Ole von Beust, gradonačelnik Hamburga. Ovo su naravno samo neka imena i to onih koji se javno deklarišu kao homoseksualci, a nesumljivo je mnogo veći broj uticajnih ljudi koji još uvijek kalkuišu sa svojim javnim nastupom u ime ove populacije, koja svkodnevo regrutuje u svoje redove poznate ličnosti, ili bolje rečeno na zapadu i ne možete danas uspijeti  niti u bilo čemu (politika, film, sport, muzika) ako niste u najmanju ruku simpatizer homoseksualizma i ako nemate blagonaklon stav prema homoseksualcima, kada vi sami to već niste što je u stvari  poželjno.

Na zapadu su oni svojim uticajem  uspijeli iznuditi prešućujući stav javnosti o  dva dokazana aksioma po pitanju AIDS-a, a to su: SIDA se pojavila i najčešća je kod homoseksualaca, i SIDA se prenosi koontaktom sa zaraženom krvlju, a sve pod isprikom osnovnih ljudskih prava za seksualnom orijentacijom. Stoga se  bilo kakvo upiranje prsta u njih, opravdano ili ne smatra  homofobijom.

Homoseksualna populacija je svijesna činjenica koje u svojoj knjizi o AIDS-u iznosi poznati doktor, psiholog Malik Badrij gdje on obnjašnjava da se homoseksulizam razvija, tj. da je to naučeno ponašanje te da  mnogi odustanu od tog načina polnog općenja ako  ih sredina osudi. Stoga je jasno zašto oni na bilo koju osudu, ma kako malena bila,  burno reaguju. Naravno da je javna zabrana doniranja krvi svojevrsna osuda i diskriminacija. Opravdana ili ne na svakom je da sam  prosudi. Sutra je moguća reakcija i oko zabrane doniranja organa za transplantaciju.

Samo istom logikom i narkomani i prostitutke bi se trebali boriti za pravo da nam i oni daruju krv i organe, jer su i oni od strane medicinskih stručnjaka u istoj riziko grupi kao i homoseksualci.

Saff br. 316.

Print Friendly  Zašto je u većini zemalja svijeta zabranjeno  homoseksualacima da darivaju svoju krv? pf button both



X