dova1

Zašto (ne) klanjati?

Priredila: Emina Basara

Islam je jedinstven i sveobuhvatan sistem življenja čije se vjerovanje ne ogleda samo u praksi, tj. klanjanju, postu, davanju zekata i ostalim obredima. Cijeli čovjekov život, sve njegove aktivnosti, djela i razmišljanja povezani su sa pravdom, iskrenošću, ljubavlju, mirom, etičnošću i ostalim vrlinama koje bi trebale biti prisutne u duši, srcu i umu svakog pravog muslimana.

Veoma je teško izboriti se sa svakodnevnicom, ljudima koji na razne načine pokušavaju nametnuti svoje razmišljanje (koje je u većini slučajeva pogrešno), a pogotovo medijima koji na raznorazne načine pokušavaju odvratiti ljude od Pravoga puta. Treba se znati oduprijeti i postaviti na pravi način, ali za sve to najbitnija je upravo vjera. No, također, vjera u vidu načitanosti i upućenosti da bi tako čovjek bio spreman na svaki vid konstruktivne rasprave.
Danas je veliki problem praznina u čovjekovoj duši. Čovjek se osjeća beskorisno, što je ujedno i jedan od uzroka depresije i raznih psihičkih bolesti od kojih boluje veliki broj ljudi u svijetu.

Želiš li biti koristan ?
Klanjaj !

Želiš li biti koristan i za to nagrađen na najljepši mogući način ?
Klanjaj !

Želiš li mir i sreću u duši ?
Klanjaj !

Želiš li biti sretan i na ovom i na onom svijetu ?
Klanjaj !

Svaki namaz i njegovo obavljanje nešto je posebno i svaki budi poseban osjećaj u srcu, ali ja ću vam izdvojiti dva.

Sabah-namaz

Kada bi ovi što ne klanjaju samo znali, kada bi samo mogli osjetiti kakav se osjećaj blagostanja i sreće rodi u čovjekovoj duši u trenutku kada se u ranu zoru, kada većina ljudi spava, ustane na sabah i klanja svome Gospodaru!

Pored svih sevapa koji su obećani, samo je taj osjećaj dovoljan čovjeku. Vjerujte, da cijeli dan ne uradite ništa, možete se pohvaliti time da ste se ustali klanjati sabah-namaz.

Akšam-namaz

Na kraju dana, kada sunce zalazi, kada sumirate svoj dan, zahvalno padate Bogu na sedždu, zahvalni što ste od Boga dobili još jedan dan da Mu se klanjate, učinite neko dobro djelo, pokajete se za grijehe, provedete sa ljudima koje volite.
I niko, nijedan pjesnik na svijetu ne može opisati taj osjećaj.
Kao da sve boli i tuge na desetak minuta odu u nepovrat.

Ako se opet, čitajući ovo, zapitate zašto biste klanjali, prvo se zapitajte zašto ne biste?

Baš bih voljela čuti pet opravdanih razloga zašto ne klanjati.

Vjerujem da se većina mladih ljudi vodi onom izrekom: Sad sam mlad, a imat ću kad klanjat’.

Čak sam se i ja nekada vodila time.
Zašto bih ja klanjala sada, tek mi je osamnaest godina? Kada ostarim, počet ću klanjati ili ako mi nekad nešto zatreba, ako se razbolim, ne daj Bože.

Tu dolazi do ironije.

Ljudi. Ponosni i tvrdoglavi.
Određeni period su nezahvalni, inadžije, dok… dok ih dragi Allah ne stavi na iskušenje sa nekom teškom bolesti. Onda se odjednom svi okreću vjeri (i neka su hvala Allahu), ali zar nije tužno da tek tada shvate, prihvate i počnu primjenjivati sve ono što do tada nisu?

Poput ranjenih vojnika vuku se tražeći zaklon. Tužan prizor.

Zar nam to treba, draga braćo i sestre?

Da se Boga sjetimo tek kada nam nešto treba ili kada zapadnemo u teško iskušenje?

Budimo ponosni cijeli život, ali budimo vjernici! Tek tada možemo, ako nam šta zatreba, ako dođemo do poteškoća, pred Gospodara stati bez stida, bez srama – jer smo do tada bili pokorni, jer smo Mu do tada padali na sedždu.

Koliko znam – toliko ne znam, koliko učim – toliko još imam za naučiti, ali u jedno sam sigurna:

Nikada nećemo biti toliko ponosni koliko jadni ako se Gospodara sjećamo samo kada nam je teško!

                                                                                                                                  

Print Friendly  Zašto (ne) klanjati? pf button both



X