Zašto Iran još uvijek pomaže posrnulom i skupom savezniku Asadu

Preveo: Nermin Spahić

Iran se i dalje pokazuje kao ključni faktor u pomaganju opstanka režima Bašara el-Asada nakon četiri godine krvavog rata, šaljući hiljade vojnika i plaćenika da učvrste posrnulu sirijsku armiju, kao i milijarde dolara pozajmica za oporavak ekonomije.

Unatoč ovoj ogromnoj podršci, Asadov režim proteklih mjeseci gubi tlo pod nogama i doživljava poraze u mnogim bitkama protiv opozicionih snaga. Također pati i od hroničnog nedostatka vojnika voljnih da nastave borbu, čineći režim još ovisnijim o Iranu, svom najbližem savezniku.

Iranski zvaničnici su obznanili da im je Sirija od ogromnog značaja i nisu voljni ponovo razmatrati druge opcije u borbi protiv pobunjenika. Pitanje je koliko dugo Iran, opterećen međunarodnim sankcijama, može sebi priuštiti izdvajanje sredstava, ljudstva i logistike za sirijski režim uzrokujući sve veći animozitet, a sada i otvorenu reakciju regionalnih sunijskih država.

Iranci bi vjerovatno mogli obezbjediti dodatne strane borce, ali njihova uloga i upotrebljivost vremenom biva sve manja i manja“ kaže Robert Ford, američki ambasador u Siriji od 2010. do 2014. godine. „ Ne radi se o tome da će pobunjenici ubrzo zbaciti Asada, ali mislim da pozicija režima postaje sve teža i teža jer ratne okolnosti se polako okreću protiv njih.“

Sirijska armija je prema nekim procjenama do sada izgubila između 80 000 i 100 000 boraca, što ima katastrofalne posljedice po brojnost ljudstva i borbeni moral. Da bi namirili gubitke oslabljene armije, Iranci su poslali hiljade pripadnika Revolucionarne garde, boraca šiitskog Hezbollaha i šiitskih paravojnih snaga iz Afganistana i Iraka. Iran je takođe pomogao u formiranju Nacionalnih odbrambenih snaga (NDF) koje broje oko 80 000 pripadnika, a sastavljene su od Asadovih ljudi, uglavnom alevija, šiitske podsekte kojoj i Asad pripada.

I dok je iranska vojska omogućila Asadovom režimu nešto novog prostora za manevrisanje, on još uvijek nema dovoljno snage za ofanzivna dejstva i prisiljen je pažljivo birati gdje šalje svoje trupe.

Ne postoji kritična masa da bi režim pobijedio“ kaže jedan sirijski zvaničnik. „Da bi se porazila opozicija potrebno je ubjediti 200 000 do 300 000 sirijskih majki da pošalju svoje sinove u borbu, ali zašto bi sunije slale svoju djecu da ginu za Asada?“

Kritični nedostatak ljudstva dodatno komplikuje i trenutna koordinacija u vezi sirijskog pitanja između regionalnih sunitskih sila, Saudijske Arabije i Turske, a u saradnji sa Jordanom i Katarom. U martu su se novi saudijski kralj Selman i turski predsjednik Erdogan dogovorili o „Neophodnosti podrške sirijskoj opoziciji koja će dati konkretne rezultate.“

Strateški most prema Hezbollahu

Ovi rezultati su brzo realizirani. Asadov režim je samo tokom prošlog mjeseca izgubio grad Idlib na sjeveru, Busra es-Sham na jugu, kao i Nesib, granični prijelaz prema Jordanu. U subotu su pobunjeničke snage oslobodile još jedan grad na sjeveru, Džisr al-Šugur. Iranska ofanziva na jugu u provincijama Dera i Kuneitra je stala jer je naišla na žestok otpor opozicije, dok je mnogo očekivana ofanziva Hezbollaha u regiji Kalamun najvjerovatnije odgođena.

Osvajanje Džisr al-Šugura znači da opozicione snage kontrolišu dva najveća grada u provinciji Idlib. To im omogućava da pokrenu eventualnu ofanzivu prema zapadu na Latakiju, režimsko uporište na mediteranskoj obali. Ako pobunjenici uspiju potisnuti Asadove snage dalje na jug od Idliba, veza između Damaska i Halepa će postati opasno tanka.

Sirija predstavlja vitalnu geostratešku nit koja Teheran povezuje sa Hezbollahom, „jezgrom otpora“ prema Izraelu i zapadnim ambicijama na Bliskom istoku.

U februaru 2014. godine Mehdi Taib, iranski vjerski zvaničnik otvoreno je podvukao važnost Sirije za Iran. “Ako nas neprijatelj napadne i pokuša osvojiti Siriju ili Kuzestan (iranska provincija), prioritet je očuvati Siriju. Ako odbranimo Siriju, možemo braniti i Kuzestan, ali ako izgubimo Siriju, ne možemo zadržati ni Teheran“, rekao je on.

Iranu nije potreban Halep

Diplomatski izvori iz Bejruta procjenjuju da Iran mjesečno na oružje i plate vojnicima u Siriji troši između jedne i dvije milijarde dolara. Stefan de Mistura, izaslanik UN-a u Siriji, nedavno je u Washingtonu izjavio da Iran u Siriju godišnje usmjerava preko 35 milijardi dolara.

Iran je oduvijek Siriju smatrao kapijom prema arapskom regionu. Mislim da se taj odnos ni danas nije promjenio“, kaže Randa Slim, direktor američkog Instituta za Bliski istok.

Ipak, Asadovi neuspjesi na sjeveru i jugu zemlje mogli bi prisiliti Iran da ponovo razmotri svoje vojne opcije u Siriji, uključujući i napuštanje Halepa ako pobunjenici nastave sa napredovanjem oko Idliba. Gubitak Halepa, najvećeg sirijskog grada i privrednog centra predstavljao bi veliki psihološki udar za režim. Ali Iranski strateški interesi ne zahtjevaju kontrolu nad cijelom zemljom, već samo vitalnim koridorom koji Damask povezuje sa Tartousom na mediteranskoj obali. Taj koridor bi obezbjedio Iranu dalju komunikaciju i dostavljanje oružja Hezbollahu.

Iran ne zanima Asad kao osoba, već odbrana njihovih interesa u Siriji“ kaže Karim Sadžadpur, saradnik fondacije Carnegie za međunarodni mir.

Asadov režim jedini iranski partner

Iran je toliko uložio u Asadov režim da sada nema izbora do pojačavanja pomoći oslabljenom savezniku.

Iran osim režima nema drugih kontakata ni saveznika u Siriji. Sirijska vlast i biznismeni ionako trguju sa drugim arapskim zemljama, tako da milijarde iranskih dolara pomoći režimu potpomažu uvoz iz Saudijske Arabije i drugih zaljevskih zemalja, a ne Irana“ ironično dodaje jedan sirijski režimski zvaničnik.

Ako početni dogovor između Irana i Međunarodne zajednice u vezi nuklearnog programa bude zaključen tokom idućih mjeseci, to bi moglo okončati pogubne sankcije koje iscrpljuju Teheran. Ali kombinacija odlučnijeg sunijskog regionalnog nastupa protiv Asada i beznadežnog nedostatka ljudstva za odbijanje pobunjenika dugoročno ne sluti na dobro za režim i iranski uticaj u regionu, kažu analitičari.

Često razmišljam o ovoj situaciji kao o njemačkoj vojsci 1917. godine u Prvom svjetskom ratu“ kaže ambasador Ford. „Pobunjenici napreduju sporo i Iran taj napredak može dodatno usporiti, ali mislim da snage za preokret situacije u svoju korist nemaju.

 

Nicholas Blanford (csmonitor.com)

Print Friendly  Zašto Iran još uvijek pomaže posrnulom i skupom savezniku Asadu pf button both



X